Javni sektor u rukama je Radimira Čačića i njegova HNS-a

HNS ima 9 posto mjesta u parlamentu, u anketama popularnosti vjeruje mu manje od 3%, ali je zato u ruke dobio praktično 100 posto moći u energetskom sektoru. Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, naime, pokušaj je stvaranja paralelnog centra moći u Vladi pod kontrolom potpredsjednika Vlade Radimira Čačića i HNS-a.

Strategije postala nabava

Što je Centar? Pri osnivanju predstavljalo ga se kao središnje državno tijelo koje će se baviti izradom i provedbom energetske strategije te poticati ulaganja. Očekivalo se kako će to biti institucija koja će se brinuti da investicijski i strateški planovi državnih kompanija budu usklađeni. Primjerice, ako HEP ima plan 2015. u Benkovcu graditi termoelektranu na plin, da Plinacro u svoje investicijske planove dotad uvrsti gradnju pristupnog plinovoda do Benkovca. Takve koordinacije prije nije bilo i bila bi dobrodošla. Ipak, ispada da Centar zakonski ima pravo potpunog vođenja investicija tvrtki iz javnog sektora, od planiranja, preko financiranja, ugovaranja do nadzora njihova poslovanja. Centar će se faktički baviti nabavom – pod njegovom će kontrolom u idućih nekoliko godina biti 3,5 milijardi eura investicija (2,5 mlrd. energetika, 240 mil. energetski efikasne fasade, 800 mil. škole po JPP). Pritom će Centar preuzeti ovlasti od niza državnih agencija, službi ministarstava, tijela lokalne samouprave i javnih poduzeća. Riječ je o centralizaciji ovlasti i moći u rukama jednog čovjeka pod potpuno netransparentnim okolnostima, a prije nego što se ijedan projekt realizira, u Centar bi se trebali sliti deseci milijuna kuna iz državnih energetskih poduzeća.

Čačić je najavio da će Centar imati 25 zaposlenika, a vode ga ljudi koji nemaju ni dana rada u energetskom sektoru. Rečeno je kako će stručnjake za pojedine projekte angažirati kao vanjske suradnike, no to dovodi u pitanje smisao Centra. Također, kadroviranje u Centru valja promatrati u kontekstu kadroviranja u cijelom energetskom sektoru. Čovjek zadužen za energetiku u Ministarstvu gospodarstva nema ni dana staža ne samo u energetskom nego i u realnom sektoru općenito. Na čelu Janafa je ekonomist, na čelu Plinacra građevinar, u HEP-u čovjek koji je neuspješno vodio drvnu industriju, a podzemno skladište plina vodi politolog koji je radio u štedno-kreditnoj zadruzi. Zajedničko im je da su članovi HNS-a ili su mu bliski. S obzirom na takvu poplavu menadžera općeg tipa bez iskustva u kompanijama, očekivalo bi se da će Centar biti institucija u kojoj će biti zaposleni stručnjaci. Ipak, ovako je operativna kontrola u energetskom sektoru koncentrirana u rukama HNS-a. SDP je namjeravao to kontrolirati postavljajući svoje ljude u nadzorne odbore, ali čini se da je njihov utjecaj ograničen osnivanjem Centra. Primjerice, ako Centar vodi postupke nabave za neki projekt HEP-a ili Plinacra, NO-i tih kompanija nemaju utjecaj na proces. U Centru to opet vode haenesovci, a jedina osoba izvan HNS-a koja ima uvid u rad Centra i ovlasti da ih kontrolira je Slavko Linić, koji je u NO-u Centra. Bitno: centar je odgovoran Vladi, ali podnosi samo polugodišnja izvješća, a i njih preko Čačićeva ministarstva.

Novi namet

Kako se Centar financira? Zakonom je iz proračuna odvojeno milijun kuna za osnivanje, a predviđeno je da se Centar financira sklapanjem ugovora s tvrtkama kojima pruža usluge te drugim izvorima kao što su EU fondovi. Problem je što Zakonom nije precizno određen način prikupljanja naknade. Zato su iz Centra upravama državnih energetskih kompanija poslali ugovore kojima im predlažu paušalno plaćanje’usluga’ u određenom postotku ukupnog prihoda. Iako su to demantirali, pouzdano se zna da su iznosi bili sljedeći: Plinacro 1% prihoda (14 milijuna kuna), HEP 0,2% (26 mil.). To je 40 milijuna kn samo od te dvije tvrtke (predlagalo se da se ti iznosi plate u 12 jednakih rata).

Realno, riječ je o novom parafiskalnom nametu koji je uključen u poskupljenje energenata. Također, s obzirom na poskupljenje energenata, može se očekivati da će prihodi energetskih kompanija rasti, a time i udjel koji predaju Centru. Institucija bi mogla raspolagati s više od 100 milijuna kuna već u drugoj godini samo temeljem paušalne naknade, a tu su još i davanja temeljem rada na projektima. Na što će se taj novac trošiti? Hoće li Centar postati infrastruktura za transfer novca povlaštenim tvrtkama i pojedincima? Nova Fimi Media?