Politička kriza zbog micanja i postavljanja ravnatelja SOA-e uskoro će ući u četvrti mjesec i već je pitanje kako se ta “obezglavljenost” vrha tajne službe odražava na nacionalnu sigurnost Hrvatske. Znalci će reći da je SOA preozbiljna državna institucija a da ne bi mogla funkcionirati i bez formalne “glave” i tvrde da “obavlja sve zadatke”.
Ta tvrdnja smiruje, osobito kad se prijetnje nacionalnoj sigurnosti kojima je RH izložena umnažaju. I premda je Agencija postala kolateralnom žrtvom obračuna i igre moći političara, primirje je nastupilo kada su Tihomir Orešković i Kolinda Grabar-Kitarović postigli dogovor o imenu budućeg ravnatelja Daniela Markića. No on još uvijek nije i formalno stupio na čelo SOA-e. U vrhu vlasti tvrde da se “stvar” finalizira. S izborom Markića, međutim, ne mire se u HDZ-u, čiji je šef Tomislav Karamarko jasno rekao da niti je Markić njegov izbor niti će imati potporu.
HDZ ne želi preuzeti odgovornost za imenovanje Markića pa će njihovi članovi saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost dati negativno mišljenje. Ono jest neobvezujuće, no to svakako u startu stvara problem Markiću. U HDZ-u, naime, misle da je Markić isto što i Lozančić, kojega su optuživali za političko štićenje Zorana Milanovića.
– Markić je isto što i Lozančić, osim što je profesionalno slabiji od njega – kažu u HDZ-u. I još im smeta jer je Markić, navodno, i “francuski čovjek”. Oni bliski izboru Markića tvrde pak da je tu riječ o ljubomori jer nisu prošli HDZ-ovi kandidati, no priznaju problem pa krive politiku HDZ-a što, primjerice, direktor američke CIA-e John Brennan nije došao u Zagreb kad je već bio u Sarajevu. Brennanovo zaobilaženje može se tumačiti i time da je povjerenje Amerikanaca u naš politički vrh narušeno, a RH jest jedini SAD-ov saveznik iz NATO-a u regiji.
Problem je, kažu, i u tome što Brennan u vrhu SOA-e de facto ne bi imao sugovornika (tko je šef?). Nadalje, povjerenju CIA-e navodno nije doprinijelo ni to što je HSP-AS-ov Ivan Tepeš u jeku svađe oko smjena u SOA-i razotkrio vrlo osjetljivu tajnu operaciju u koju su vjerojatno, osim CIA-e, bile uključene i druge tajne službe. Kako je spominjao državu “pod međunarodnim sankcijama”, svi su odmah prepoznali Iran. Tepeš je u želji da optuži Lozančića pri tome porazbijao dosta figurica u staklarnici.
Markićevi protivnici tvrde pak da Lozančić tu nije odrađivao operaciju u savezu s CIA-om, nego je išao zastupati interese nekih hrvatskih tvrtki zainteresiranih za tržište Irana. Kako bilo, pokazuje se što se događa kada se u poslove tajnih službi javno upletu i političari. Odnosi naših i američkih tajnih službi bili su već jednom gotovo uništeni, 2002. Tada je teško popravljivu štetu nanio ministar obrane Jozo Radoš kada je naložio da se s transkripata razgovora Slobodana Miloševića, snimljenih elektronskim prisluškivanjem hrvatskih tajnih službi od 1995. do 2000., skine oznaka vojne tajne kako bi jednom tjedniku dao te transkripte.
Javnost se tako zabavljala telefonskim razgovorima Miloševića, ali su američki partneri bili zaprepašteni. Prekinuli su ili ograničili suradnju s Hrvatskom, a Srbija je u roku od 48 sati potpuno izmijenila tehniku pa su naše i američke tajne službe ostale bez uigranog izvora podataka! Blamažu je otežalo što je u javnosti završio i Clintonov razgovor s Miloševićem, pa se zatreslo i unutar CIA-e. Ako je točno da je SOA odrađivala Iran u suradnji sa CIA-om, jasno je da u SAD-u ponovno misle da smo im ugrozili operaciju.
Ima li nade da naši političari shvate kako tajne službe i operacije nisu prostor za klasično hrvatsko političko prepucavanje?•
Bog te sačuvao ljudi koji malo znaju a imaju velike želje da pokažu kako su baš oni jako dobro informirani i da bolje "kontroliraju" situaciju od drugih. Takvih u našoj politici ima jako puno. Oni su spremni za sjaj u očima slušača na popodnevnoj kavi reći puno toga što ne bi trebalo biti tema popodnevnih kava! Jednostavno nemamo osjećaj za diplomaciju! Volimo sve znati, u sve se petljati, sve razumjeti, obožavamo "istinu" a nismo svjesni da se razne "istine" plasiraju i jako je važno iz kojih izvora, iliti nije važno što je rečeno nego tko je rekao!