Ubojstvo koje je nakon 30 godina podiglo toliko buke u Hrvatskoj nije bilo tipična likvidacija nekog emigranta kakvih je tadašnja Služba državne sigurnosti (SDS) organizirala i izvela više desetaka tijekom četiri desetljeća od kraja 2. svjetskog rata do početka 1990-ih.
Bilo je to jedino ubojstvo za koje se tvrdi da mu razlog nije bila “neprijateljska djelatnost” žrtve, već da je ubijen u sklopu zataškavanja malverzacija sina jednog od najmoćnijih ljudi u tadašnjoj Jugoslaviji. Naime, prema svjedočenju SDS-ova ubojice Vinka Sindičića, hrvatski emigrant Stjepan Đureković, bivši direktor Ina-Marketinga, ubijen je jer je znao sve o malverzacijama koje je u toj kompaniji provodio Vanja Špiljak, sin visokog dužnosnika Mike Špiljaka.
Prikupljao devize
Đureković je to znao zato što je njegov odjel prikupljao devize i prosljeđivao ih Špiljaku koji je bio zadužen za nabavu nafte. Sindičić je to ustvrdio tijekom svjedočenja na suđenju Krunoslavu Pratesu koji je u Njemačkoj osuđen zbog sudjelovanja u organizaciji Đurekovićeva ubojstva na doživotni zatvor, velikim dijelom upravo zbog njegova svjedočenja. O svemu tome svjedoci govore u Večernjakovu dokumentarno-igranom filmu “Lex Perković – tajna udbaškog ubojstva”.
– Vanja je pronevjerio veliki iznos koji je ubirao po tržištima nafte. Mika Špiljak inicijator je ubojstva, a sve zato da bi prikrio malverzacije svoga sina Vanje u Ini – svjedočio je Sindičić u Münchenu. Ustvrdio je da je Špiljak stariji preko jedne moćne osobe iz CK SKH te tadašnjeg šefa SDS-a za Hrvatsku Zdravka Mustača i njegova podređenog Josipa Perkovića pokrenuo akciju likvidacije. Iz tog dijela priče proizlazi i navodna Perkovićeva i Mustačeva odgovornost pa zato Njemačka traži njihovo izručenje. Prema toj priči Đureković je predstavljao opasnost ne samo za mlađeg Špiljaka nego i za njegova oca koji je dva mjeseca prije ubojstva bio izabran za predsjednika Predsjedništva SFRJ. U vrijeme istrage, koju je tada pokrenuo ministar unutarnjih poslova SR Hrvatske Pavle Gaži, nije bilo dovoljno dokaza pa Vanja Špiljak nikad nije procesuiran, ali Gaži je i prije nekoliko godina u intervjuu Feral Tribuneu iznio svoje uvjerenje da je obitelj Špiljak stajala iza malverzacija u Ini.
Svi demantiraju
U ovoj priči, očekivano, svi demantiraju svoju upletenost pa tako Vanja Špiljak niječe da je bilo malverzacija u Ini, a Perković i Mustač da su sudjelovali u organiziranju ubojstva. Jedino je neočekivano bilo to što je Sindičić povukao svoj iskaz kojim je teretio sve njih. No za njemački sud njegovo je svjedočenje još ključno jer bez njega ne bi bilo presude Pratesu ni zahtjeva za izručenje Perkovića i Mustača.
>>Film koji će uznemiriti Hrvatsku
>>EKSKLUZIVNO Perković: Nisam planirao ubiti Đurekovića!
>>Perković će biti izručen! Nobilo: Nastupila je zastara!
>> Ja sa smrću Đurekovića apsolutno nemam nikakav dodir (treći dio)
>> Ja sam za postupak u Hrvatskoj i njemu ću se prepustiti (Četvrti dio)
DOK VISI SANADER, DRUGI SU BOGATI I NEVINI Stoga ne čudi što se većina direktora Ininih podružnica, od Švicarske do Londona, danas može podičiti milijunskom imovinom samo u inozemnim nekretninama. Na toj se listi, osim Vanjke Špiljka sa švicarskom rezidencijom, nalaze Josip Jagušt, Andrija Kojaković, Vedran Perše, svi s luksuznim londonskim nekretninama. Tu je i petrokemijski igrač naslonjen na Inu, Robert Ježić sa švicarskom nekretninom. O njihovim računima i ukupnom imetku možemo samo nagađati jer u Hrvatskoj ne postoji volja da se stvarno istraži gdje su nestali Inini milijuni. Za hrvatsko pravosuđe destrukcija Ine očito započinje i završava trenutkom kada se ispisivala optužnica u aferi mito Ina-Mol u kojoj je optužen Sanader. Kao da povijest destrukcije Ine započinje i zavšava sa Sanaderom. Očito, svi drugi igrači su nedodirljivi i mogu na miru uživati u raskoši svojih domaćih i inozemnih posjeda. Vanjka Špiljak, konkretno, u modernoj katnici na obali Ciriškoj jezera, u kvartu u kojem žive bogataši regrutirani iz svih dijelova svijeta. Dok komunistički moćnik Mika Špiljak počiva na Mirogoju njegov sin može gledati jedan posve drugi svijet švicarskih i svjetskih naftnih bogataša iz sigurnosti svoga doma u Zollikestrasse u otmjenom gradiću Zollikonu. Rasprave o tome tko je pokrao nacionalno bogatstvo i ofucane rasprave o ljevici i desnici u Hrvatskoj na dnevnom su redu osiromašene Hrvatske. Bivšim radnicima Ine i sličnih kompanija, koje su nestale u tranziciji na hrvatski način, ionako je netko dovoljno moćan namijenio da kroz slučaj Sanader zadovolje sve potrebe za pravednim društvom i sankcioniranjem lopovluka na najvišim razinama.