Dijametralno suprotna mišljenja dominirala su u raspravi na temu “Hoće li referendum o braku ugroziti prava LGBT osoba” koju je u srijedu organizirao Večernji list. Suprotne stavove sučeljavali su predstavnici udruga koje se bave pravima homoseksualaca i ljudskim pravima te predstavnici inicijative “U ime obitelji” i njihovi istomišljenici.
Pobornici ideje da u Ustav uđe definicija braka kao zajednice žene i muškarca, što traže predstavnici inicijative “U ime obitelji” koji su skupili 750.000 potpisa za pokretanje referenduma, uvjeravaju da spolne manjine time neće biti ugrožene jer već imaju neka prava, a po prirodi stvari sva im prava iz Obiteljskog zakona ne mogu ni pripadati. Druga strana pokušala im je objasniti da istospolne zajednice već postoje te im se mora omogućiti dostojanstven život i prava koja imaju ozakonjeni žensko-muški parovi.
U raspravi je dominirala navijačka atmosfera s obzirom na to da su obje strane dovele svoju publiku koja je pljeskom, smijehom i uzvicima podupirala “svoje” predstavnike. Zvali smo i ministra uprave Arsena Bauka, koji priprema Zakon o životnoj zajednici, i potpredsjednicu Vlade Milanku Opačić, no oboje su odustali i poslali saborskog zastupnika Peđu Grbina da brani njihove stavove.
Vlada kontrolira potpise
Na glavno pitanje okruglog stola prvi se izjasnio Marko Jurčić, organizator Zagreb Pridea.
Jurčić: Jedna skupina želi Ustavom onemogućiti prava drugih. Iznenađuje me inicijativa jer Vlada ne želi mijenjati Obiteljski zakon u kojem je brak definiran kao zajednica žene i muškarca. Većina zemalja sada odlazi korak dalje i jamči bračnu jednakost za sve građane. Kada pogledamo kartu Europe, vidimo da postoji razlika u ravnopravnosti, crvena linija koja se gotovo preklapa s granicom bivšeg komunističkog bloka. Želimo li biti u društvu naprednih zemalja ili kao Bjelorusija, Ukrajina ili Mađarska?
O ustavnopravnom položaju prijedloga inicijative “U ime obitelji” nadovezao se prof. dr. Robert Podolnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Podolnjak: S ovom narodnom, odnosno građanskom inicijativom prvi smo put počeli raspravljati o tome da se i tako može mijenjati Ustav. Do sada se Ustav mijenjao četiri puta i nikad im nije palo na pamet pitati građane jesu li za promjenu ili ne. Tu je deficit demokracije. Možda je zato ova građanska inicijativa uhvatila nepripremljene javnost i Sabor. Predstavničko tijelo dužno je raspisati referendum, a tome nije sklono pa Ustav stavlja pravilo igre – mora ga raspisati ako su ispunjene sve pretpostavke. Uvijek može biti sporno pitanje, ali nije na predstavničkom tijelu da odlučuje o tome. Tu bi ono bilo u sukobu interesa jer bi odlučilo da nije u skladu Ustavom s obzirom na to da im tema nije u interesu. Stoga to odlučivanje prepuštaju Ustavnom sudu kao tijelu koje tumači Ustav. Tu proceduru treba poštovati. Kad se to ne bi poštovalo, imali bismo ustavnopravnu krizu koja bi bilo toliko snažna da bi prešla granice i došla do Vijeća Europe.
Peđa Grbin, predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav: Unošenjem ovakve odredbe u Ustav došlo bi do ograničavanje prava jedne zajednice. Demokracija u kojoj ja želim živjeti nije apsolutno pravo većine da manjini, koja u pravilu nema takvu snagu, nameće svoje vrijednosne stavove. Koliko ima osoba u popisu stanovništva koje se deklariraju da žive u istospolnim zajednicama? Ma koga to ugrožava da se tim ljudima priznaju prava koja imaju i drugi građani? Ne slažem se s profesorom Podolnjakom. Smatram da kao zastupnik i osoba u političkom životu imam obavezu učiniti sve da te stavove guram. Imam pravo glasovati protiv referendumskog pitanja i boriti se pred međunarodnim tijelima da se ovakva odluka ne primjenjuje.
Moderatorica: A kad će se znati što će biti s referendumom?
Grbin: Sabor je u ponedjeljak donio zaključak da Vlada obavi kontrolu potpisa. Nakon toga slijedi odluka hoće li se pitanje poslati Ustavnom sudu i hoće li se referendum raspisati.
Krešimir Planinić, odvjetnik inicijative “U ime obitelji”: Sve bi bilo dobro kada Grbin ne bi ignorirao odredbe Ustava i Zakona o referendumu. Demokracija znači da vlast pripada narodu i izvire iz naroda. Onda narod može neposrednim odlučivanjem, a ne samo preko predstavnika, provoditi svoju volju. Ovako ispada da se oduzima građanima pravo da glasuju. Dodatno treba naglasiti da je inicijativa prikupila 750.000 potpisa, a sadašnje predstavnike vlasti izabralo je 950.000 ljudi i četiri će godine donositi zakone. Nema većeg stupnja demokracije od referenduma. Nema obveze države da apsolutno daje jednako pravo braku i nekoj drugoj zajednici. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kaže da svaka članica EU sama odlučuje hoće li priznati pravo na brak. Ako građani mogu promišljati o predstavnicima vlasti, mogu i o ovome.
Marijana Petir, vanjska članica Odbora za ljudska prava: Dala sam potporu inicijativi. Nije točno da odredba diskriminira manjinske skupine jer imamo Zakon o suzbijanju diskriminacije u kojem piše što se ne smatra diskriminacijom. Posljednje presude Europskog suda u Strasbourgu kažu da brak nije ljudsko pravo. Mi ovdje polazimo od dva ideološka koncepta – dio nas se zalaže za tradicionalni koncept i kategorije općeg dobra, a drugi zagovaraju Hobbesov model države kojom se pokušava ozakoniti potreba svakog građanina, a ne opće dobro. Postoji Zakon o istospolnim zajednicama u kojem je manje-više regulirano ono što se spominje u javnim raspravama: pravo na uzdržavanje i stjecanje imovinsko-pravnih odnosa.
Jurčić: Zakon o istospolnim zajednicama nudi dva prava, ali su neostvariva. Da bi se ostvarilo 60 prava iz Obiteljskog zakona, moramo promijeniti Zakon o istospolnim zajednicama. Presuda Europskog suda kaže da brak nije ljudsko pravo, ali to jest obiteljski život.
Petir: Ne možete imati 60 prava iz Obiteljskog zakona jer je društvo utemeljeno na zajednici muškarca i žene.
Jurčić: To je diskriminacija.
Petir: A gdje su prava djeteta? Što je s Općom deklaracijom o ljudskim pravima, kako mislite regulirati prava djeteta koja imaju pravo na oca i majku?
Grbin: Referirat ću se na dio o općem dobru za koje se i mi zalažemo, ali očito ga drukčije vidimo – kao opće dobro svih građana. I Europska konvencija za ljudska prava podložna je raznim tumačenjima. 2002. u predmetu Gudvin protiv Ujedinjenog Kraljevstva jasno je dopušten brak između transrodne osobe i osobe istog spola koji je transrodna osoba imala prije promjene. Obrazloženje: promijenjene okolnosti. Cementiranjem odredbe u Ustav ne dopuštamo da se u zakonodavnom procesu neke stvari mijenjaju.
Ladislav Ilčić, udruga GROZD: Može li 140 osoba homoseksualne orijentacije, koje su se tako izjasnile u popisu stanovništva, ugroziti ostale? Vrlo logično ću objasniti – ako imate razred u kojem jedan učenik ima peticu, a ostali druge ocjene, njemu ta petica nešto znači. Onda dođe profesor i svima podijeli petice. Tada više ta petica nema njemu toliku vrijednost. Tako objašnjavam kako homoseksualni brak može utjecati na ostale. U Jugoslaviji je komunističko društvo bilo prikazano kao idealno, mislili su da će se proširiti na cijeli svijet kao najnapredniji oblik te su pjevali “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”. Tako sada homoseksualne udruge i gospodin Grbin misle da će sve ići u tom smjeru. Europski sud jasno je kazao da ne postoji homoseksualno pravo na brak.
Sanja Juras, koordinatorica udruga Kontra i Iskorak: Iznesene su mnoge stvari koje nisu točne. Prije svega Opća deklaracija o zaštiti ljudskih prava ne definira brak između žene i muškarca kao isključivi i jedini oblik braka. Zaštita obiteljskog života jest jedno od temeljnih ljudskih prava i Europski sud, vrhovna institucija za ljudska prava, nedvosmisleno je u dvije presude rekao da istospolni parovi i obitelji uživaju obiteljski život prema članku 8 Konvencije. Praksa tog suda upravo ide u tom smjeru da se zaštiti obiteljski život istospolnih parova, a ova inicijativa želi spriječiti upravo taj civilizacijski razvoj. Većina zapadnoeuropskih zemalja u kojima su najviši dosezi upravo u zaštiti ljudskih prava ima omogućenu bračnu jednakost. Ovdje se radi o tome da jedna skupina građana želi proglasiti drugu skupinu manje vrijednom, da se želi homoseksualne osobe proglasiti onima koji su u nižem razredu i ne bi trebali imati jednaka prava, a ako homoseksualne osobe budu u mogućnosti ući u brak, da će to obezvrijediti brak nekog heteroseksualnog para. Ako danas imamo referendum o ljudskim pravima LGBT osoba, o pravu na obiteljski život, sutra možemo imati referendum o pobačaju, prekosutra o smrtnoj kazni, dan nakon toga o pravima nacionalnih ili etničkih manjina. O tome trebamo svi zajedno dobro razmisliti.
Željka Markić, inicijativa “U ime obitelji”: Jako mi je žao da ponovno slušamo iste ideološke izjave o nepridržavanju Ustava RH, ignoriranju zakona u RH i ignoriranju zakona na razini EU. Činjenica je da Ustav RH omogućuje građanima da se neposrednim odlučivanjem izjasni je li im neko pitanje važno. Pitanje koje smo mi postavili poduprlo je 750 tisuća građana ove zemlje i činjenica je da to pitanje ne krši ljudska prava nikome. Odredba koja govori da je brak zajednica žene i muškarca već postoji u Obiteljskom zakonu. Dakle, nije diskriminatorna i ne krši ljudska prava. Mi smo to predložili zato što su u medijima u više navrata političari, ministri u Vladi izjavljivali da će izjednačiti istospolnu zajednicu iako je to već vrlo dobro regulirano Zakonom o istospolnim zajednicama. Pokazalo se da je problem u Hrvatskoj temeljno poštovanje demokracije, prava građana u Hrvatskoj da u skladu sa zakonom, ne kršeći ničija ljudska prava, kažu da smatraju da se istospolnu zajednicu iz vrlo jasnih razloga koje argumentiramo ne treba izjednačiti s brakom i da mi želimo da u Ustav uđe ona definicija koja se nalazi u Obiteljskom zakonu. Kada se raspiše referendum, za što sam sigurna da će se dogoditi, ako građani RH kažu da u Ustav treba ući ova odredba, svaka druga skupina, uključujući ove homoseksualne udruge, može pokrenuti građane da oni taj Ustav istom metodom i istim postupkom promijene.
Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije: Ova inicijativa u nepovoljan položaj stavlja izvanbračne zajednice, samohrane roditelje i njihovu djecu, djecu u istospolnim zajednicama i izvanbračnim zajednicama. Slažem se s ustavnim stručnjacima koji su dobro upozorili da uistinu ne postoji mehanizam kako da parlament zapravo zaustavi ovo pitanje. Ali ono što sam zamjerio ustavnopravnim stručnjacima jest što su sveli demokraciju na pitanje procedure. Kada bi demokracija bila samo procedura i kada bi čuvari demokracije bili zaduženi samo za čuvanje procedure, vrlo bismo brzo ostali bez te demokracije. Ovdje se događa da se koristi demokratska procedura kako bi se izigrala demokracija. U odluci Ustavnog suda, kojom je privremeno ukinuo implementaciju zdravstvenog odgoja, piše da demokracija nije samo procedura te da je “jasno izraženo stajalište kako demokracija ne znači da stajališta većine ne moraju uvijek prevladati. Naprotiv, potrebno je izbjegavati bilo kakve zlouporabe dominantnog položaja i postići ravnotežu koja osigurava pravedan i prikladan tretman manjina kada su u pitanju uvjerenja roditelja o odgoju i obrazovanju vlastite djece”. Dakle, tu stoji da većina naprosto ne može onemogućavati prava manjine. Po meni ustavna kriza nastaje onog trenutka kad Ustavni sud dopusti da ovakvo pitanje uopće ode na referendum. To je disfunkcionalnost institucija RH koje su zadužene da čuvaju demokraciju. Mene kao pripadnika LGBT manjine zanima da me Ustavni sud u ovom slučaju zaštiti. Ovu inicijativu teško je prošvercati kao građansku. Vidi se da ju je osmislio dio jedne ekstremne političke stranke i jednog radikalnijeg krila unutar Katoličke crkve, Opusa dei, gdje vidimo jasnu povezanost inicijative s tom vjeroispovijesti.
Podolnjak: U većini država ovakva priča završi negdje na sudu. U Kaliforniji je konačno završena priča o istospolnim brakovima nakon 13 godina – proveden je referendum narodne inicijative koji je rezervirao termin brak za raznospolne zajednice, no sudski proces, najprije na državnim sudovima, pa sve do Vrhovnog suda na kraju je i ukinuo tu referendumsku odluku. Od 50 država u 13 je moguće sklopiti istospolni brak, u 37 ne, dakle ne postoji konsenzus u SAD-u.
Petir: Odmakli smo se teme, a to je poštivanje prava 750 tisuća građana koji žele da se raspiše referendum, a koje se često tretira kao građane drugog reda, kao nepismene koji nisu znali što potpisuju. Mislim da je tu riječ o diskriminaciji. Kako je moguće da Vladi nije dan rok za provjeru skupljenih potpisa, kao ni rok u kojem će se raspisati referendum?
Što se krije iza inicijative?
Ilčić: Da malo stavimo LGBT osobe na stranu i pogledamo koga to ugrožava ovaj referendum, prije nekoliko mjeseci u Zagrebu je bio Gert Hekma koji se založio da tri ili više osoba mogu ući u brak, naravno da i on isto može kazati da ovakva definicija braka njega ugrožava, naravno da ugrožava i pedofile koji bi se htjeli vjenčati s djetetom, ugrožava i one koji bi se vjenčali s pudlicom.
Moderatorica: Te usporedbe s pedofilima i pudlicama nisu na mjestu tako da vas molim da budete pristojni. Molim i vas i publiku da snizite tenzije.
Ilčić: Razmišljate logično, postoje prirodni zakoni koji razlikuju heteroseksualnu zajednicu od homoseksualne zajednice. Sva istraživanja i sve statistike pokazuju da je brak neusporedivo trajnija i vjernija zajednica od izvanbračne i istospolne. Gospođa Juras smatra da zna o čemu bi narod mogao odlučivati o referendumu, a o čemu ne, tako smo imali i komitet za vrijeme Jugoslavije koji je znao što sve narod može i ne može i on je to narodu rekao. Pa o čemu mi govorimo, mi imamo prvi referendum u 23 godine, to nije nekakva inflacija terorizma većine nad manjinom.
Juras: Istospolne obitelji postoje u Hrvatskoj, sadržaj o kojem se govorilo nije nimalo drugačiji od obiteljskog života koji uživaju heteroseksualne obitelji i nama je potrebna jednaka zaštita obiteljskog života. Djeca koja žive u istospolnim obiteljima postoje, međutim glavna je razlika što nemamo jednaku pravnu zaštitu .To znači, gospođo Markić, da nemamo pravo na nasljeđivanje po prvom nasljednom redu, nemamo pravo na nužno nasljeđivanje, nemamo cijeli niz prava i obveza koje uživaju heteroseksualni bračni i izvanbračni parovi. Ako se jednom od partnera iz obitelji koje imaju djecu i zajedno odgajaju djecu nešto dogodi, a taj je partner biološki roditelj ili posvojitelj djeteta, to će dijete završiti u domu za nezbrinutu djecu. To je ono o čemu mi pričamo. Uređivanje posebnim zakonima ne samo da šalje diskriminatornu poruku da smo niži razred, da ugrožavamo većinske obitelji nego nije ni u skladu s demokratskim načelima.
Markić: Homoseksualne udruge, koje jako puno čujemo u javnosti, koje su jako glasne, ne predstavljaju sve osobe homoseksualne orijentacije, ima dobar dio ljudi koji se ne slaže s ovako agresivnom kampanjom. Koristi se politička moć da se građane onemogući da kažu što misle. A nas se svih tiče hoću li ja biti roditelj 1 ili roditelj 2, hoće li djecu posvajati dva muškarca i dvije žene... Implikacije redefiniranja braka važne su za cijelo društvo i važno je da cijelo društvo, a ne političke ili lobističke skupine, o tome odluči. Mi smo za demokraciju.
Bosanac: Što dulje pustimo suparnike da govore o tome, mislim da sve više ide van argument zašto treba definirati brak kao zajednicu muškarca i žene. No sve se svodi na temeljno i ključno pitanje ove inicijative – je li homoseksualnost jednako vrijedan oblik ljudske seksualnosti kao heteroseksualnost i mislim da se mi tu svi razlikujemo i da svi drugačije mislimo.
>>Poslušajte raspravu između LGBT udruga i inicijative \'U ime obitelji\'