Je li Hrvatska postala zabrinjavajuće nasilno okruženje ili, kako je u jednom mediju zaključeno, da kako god se okončao, slučaj bivšeg HDZ-ova zastupnika Damira Škare zorno ukazuje na uzroke zbog kojih je Hrvatska postala “mračno i nasilno mjesto na karti Europe”. Nije to jedini slučaj u kojem inače gorljivi zagovornici presumpcije nevinosti i individualizacije krivnje kad je riječ o nekim drugim zločinima “kolektiviziraju” Škarin slučaj. Slučaj kukavičkog napada na Srbe kod Knina u kojem su žrtve bili i djeca i malodobnici podijelio je politiku i javnost na one koji drže da je to izolirani incident i one koji tvrde da je i to posljedica klime u društvu koja potiče (etničko) nasilje u društvu.
Predsjednika SDP-a Davora Bernardića ne čude huliganski napadi na Srbe “jer imamo Vladu koja tolerira upotrebu ustaškog pozdrava i ne kažnjava anomalije u društvu”. I pučka pravobraniteljica Lora Vidović za N1 je rekla da je riječ o “trendu” koji “potvrđuje da se nalazimo u jednom nasilnom okruženju, i ne samo etnički motiviranom, vidimo nasilje u obitelji, školama, prema stručnim osobama” te je i ona rekla: “Ako se ustaška simbolika tolerira i ne procesuira, to dovodi do nasilja.” Čelnik SDSS-a Milorad Pupovac ustvrdio je kako trend (etničkog) nasilja imamo od 2014. Tvrdnja o trendu nasilja u društvu uzima se kao neupitna. Bernardić je ustvrdio: “Kad dođemo na vlast, ovakvi napadi, ovakvo nasilje se više u Hrvatskoj neće smjeti događati”, dok je Zoran Milanović za Bjelovar live rekao: “Ljudima ću obećati ono što mogu i moram, Hrvatsku bez mržnje i nasilja i bez lopovluka!”
Hrvatska na dnu po zločinima mržnje
Recentni događaji i mlaka reakcija politike u slučajevima kad je trebalo državnički postupiti, unatoč hvalevrijednom angažmanu policije u rasvjetljavanju dvaju slučajeva kod Knina, daju argumente onima koji tvrde da je smo postali zemlja nasilja i kriminala. Što o tomu kažu statistike? Premda se i ti podaci mogu koristiti kako kome paše. Tako je politolog Damir Grubiša za Novosti ustvrdio kako zastupnik Miro Kovač, objavljujući OESS-ove komparativne statistike zločina iz mržnje po kojima ispada da je Hrvatska na dnu ljestvice učestalosti takvih zločina, “de facto pokušava pravdati etničko nasilje prema Srbima”. Iako je Kovač na svom Facebook profilu napisao da je svaki zločin iz mržnje jedan zločin previše. A objavom je prigovorio Pupovcu kako od njega kao kolege očekuje da “trezveno i objektivno govori o hrvatskoj zbilji”. Uzgred, u Njemačkoj je 2017. bilo 7913 zločina iz mržnje u odnosu na 3598 u 2016. godini!
Lani je naša policija evidentirala 33 zločina iz mržnje, DORH je procesuirao 53, a doneseno je osam osuđujućih presuda. Više slučajeva MUP i DORH bilježe 2013. za Vlade Zorana Milanovića (35 i 57), a 35 i 37 u 2016. za Vlade Tihomira Oreškovića. I kad se uzme u obzir broj stanovnika, očito je da Hrvatska spada u red zemalja s manje zločina iz mržnje. Dakako, moguće je i da povećan broj prijava u nekim zapadnim zemljama, a manji u drugima, pa i u RH, posljedica (ne)povjerenja u institucije, ili (ne)prepoznavanja zločina iz mržnje. No u godišnjem izvješću DORH-a veći broj odbačaja prijava tumači se time što se u javnim i medijskim istupima često neprihvatljivi, ostrašćeni i neuljuđeni izričaji tumače kao govor mržnje i podnose kaznene prijave iako je riječ “samo” o kleveti ili uvredi, prekršaju, a ponekad i o nekažnjivom ponašanju. I podaci pučke pravobraniteljice o pritužbama za diskriminaciju po osnovi “rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla” ne govore u prilog teze o porastu nasilja. Lani je bilo 66 takvih pritužbi, što je veliki porast u odnosu na 47 u 2017., ali i pad u odnosu na 2016. kad ih je bilo 117 te je i 2012. bilo 60, a 2015. 68 takvih pritužbi.
Nasilje u obitelji u padu
Podaci SNV-a o broju događaja motiviranih netrpeljivošću prema Srbima bilježe znatan porast protekle tri godine (381 lani, 393 i 331) u odnosu na 2015. (189) i 2014. (82), ali oni sami navode kako su mijenjali metodologiju. Također, neke događaje nekritički tumače kao etnički obojene iako i nedavni slučaj uhićenja serijskog provalnika u sakralne objekte, uglavnom katoličke crkve, ali i u pravoslavnu crkvu u Crnom, govori o nužnom oprezu pri kvalifikaciji događaja.
Podaci MUP-a o kriminalitetu koji se goni po službenoj dužnosti govore o kontinuiranom smanjenju od 2011., izuzev 2015., ukupno za 32% u odnosu na 2011. To je posljedica i zakonskih izmjena, osobito u tretmanu inače velikog broja zlouporaba droga. Ali ukupni kriminalitet u 2018. je za 5% manji nego 2017. Broj ubojstava lani se drastično smanjio, na 22 u odnosu na 43 godinu prije, a i pokušaja ubojstava (90) bilo je 35 manje. Broj teških krađa je sa 21.282 u 2011. pao na 11.615 lani. I razbojstava je lani bilo najmanje u zadnjih 10 godina – 647, dok ih je 2012. i 2013. bilo 1484 i 1389. Samo 2014. je bilo, i to neznatno manje krađa nego lani, a 2018. je i maloljetnički kriminal u padu za 28,5% (iako je manji i broj djece).
Doduše, u prvih sedam mjeseci 2019. opći kriminalitet je u porastu za 6,4%, dijelom zbog znatnog povećanja migracijskih delikata i zabrinjavajućeg porasta zlouporaba droge za čak 44,8% (s 1284 na 1859 slučajeva). Ali prekršaji su u padu za 8,5%, tučnjava, svađa i vike je 10% manje, kao i prekršaja na sportskim stadionima, nasilja u obitelji je u sedam mjeseci 2019. 11% manje, a i lani ga je bilo 16% manje nego 2017.
VIDEO Privođenje osumnjičenih za napad u Uzdolju u policijsku postaju u Šibeniku
može biti nasilno koliko hoće samo nasilnike treba trpati u zatvor ...