Je li izbor Oreškovića bio jedini pravi potez Karamarka?

Pet mjeseci nakon parlamentarnih izbora sve je jasnije da je šef HDZ-a Tomislav Karamarko te izbore – izgubio. U svojim rukama ne drži kvalitetniju polugu vlasti. Izmakao mu je gotovo sav sigurnosno-obavještajni aparat. Premijer Tim Orešković de facto je sam odredio novog šefa SOA-e, nakon što se na kolosijek vratila predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović i postavila drugu najvažniju osobu tog sustava, predstojnika UVNS-a. Najprofitabilniji resor, energetika, u kojemu se već vrte ogromni novci, a slijede i nove investicije, nadzire Most. Ma koliko se HDZ-ov ministar poduzetništva Darko Horvat trudio nametnuti, Ina jednostavno nije u njegovoj ingerenciji, što je i potvrđeno kada je Orešković samostalno odlučio da hrvatskim članovima uprave Ine produži mandat još godinu dana. Time je, zasad, propala i ideja HDZ-a da se prekinu arbitraže Ina-MOL. Istodobno, Božo Petrov daje poruku da će o Ini i odnosu s MOL-om odluke donositi – Orešković.

Koje su posljedice te detronizacije, na papiru najvažnijeg člana koalicije, šefa HDZ-a Karamarka? U Vladi, ministri će se voditi logikom da se naslone na onoga tko ima autoritet i mogućnost efikasnog odlučivanja. Tom profilu zasad odgovara tek Orešković, što se vidi iz načina na koji je donio odluke o SOA-i i upravi Ine. Trebao je i Karamarko imati sličnu moć, no kako je još nema, logično je da će se Timu kao referentnoj točki polako, ali sigurno okretati i HDZ-ovi ministri. Jer Orešković drži više poluga vlasti. No, očekivati je da će, vođeni istom logikom, i HDZ-ovi lokalni lideri početi priznavati iskazani autoritet – Oreškovićev. Kako je premijer počeo obilaziti “teren”, mnogi su pomislili da kreće u političku kampanju.

Svoditi to na propagandu, kako bi, što – postao popularniji od predsjednice – bilo bi prejednostavno. Orešković obilaskom želi vlastima u RH pokazati da je on prava adresa, odnosno da će gradski i županijski projekti bolje napredovati uz potporu njegova autoriteta. Kako većinu tih lokalnih vlasti drži upravo HDZ, to znači da je Orešković shvatio kritike da se ne smije ponašati kao da mu široka HDZ-ova izborna baza nije važna ili da ju može zamijeniti nekom drugom, onom Mosta ili nekog nedefiniranog “centra”. Takva Oreškovićeva taktika, međutim, opasnost je za samog Karamarka. Nastavi li se trend u kojemu on slabi, a Orešković jača autoritet, u skoroj budućnosti i za HDZ-ovce bi Orešković mogao početi predstavljati središnji autoritet. Ostane li nakon stranačkih izbora Karamarko prilično usamljen u Predsjedništvu HDZ-a, stranka bi mogla zaključiti da “život ide dalje” i da se oko podjele moći valja dogovoriti s onim tko jest autoritet – Oreškovićem!?

Ne uspije li se Karamarko izvući iz ove nezavidne situacije, na djelu ćemo gledati “samodestrukciju”. Jer još samo prije godinu dana sve je za HDZ i Karamarka izgledalo idealno. No onda je, nakon opijanja izbornim uspjesima, netko jako pogriješio i zaključio kako to nije dovoljno. Baš 1. travnja 2015. započela je tzv. profesionalizacija HDZ-a, u kojoj su pometene cijele ekipe ljudi koji su tri godine radili na HDZ-ovoj pobjedničkoj strategiji. Na parlamentarnim je izborima, pokazalo se, Karamarko izgubio pobjedu. Negativni se trend nastavio i nakon godine dana “profesionalizacije”, stranka i njezin lider izgubili su oko trećine biračke i potpore u javnosti. Nastavi li pak Orešković menadžerirati i dizati autoritet, moglo bi se pokazati da je jedini pravi kadrovski potez koji je Karamarko napravio u proteklih godinu dan bio – dovođenje Tima Oreškovića. 

>> Orešković s obitelji ide k papi 

>> Tihomir Orešković još ima podršku HDZ-a, a kad je ne bude imao, više neće biti premijer