Rijetko je koja priča inspiracija za toliko različitih autora u toliko različitih polja kao što je to saga o kralju Arturu i njegovim vitezovima. U vrijeme kada se piše ovaj tekst počeo je i u našim kinima igrati novi film o mitskom kralju ratniku “Kralj Artur i legenda o maču” gdje glavara vitezova Okruglog stola glumi novi hollywoodski favorit Charlie Hunnam kojega znamo iz sapunice o motociklističkim bandama “Sinovi anarhije”.
No kralj nas Artur u Hrvatskoj zanima i zbog puno konkretnijeg razloga. Malo dalmatinsko mjesto Podstrana mjesto je iz kojeg je rimskom pokrajinom Liburnijom vladao jedan Lucius Artorius Castus, odnosno Lucije Artorije Kast, već kako vam je lakše. Artorije je ondje i pokopan u velikom mauzoleju, na svojem imanju gdje danas stoji crkva svetog Martina. Znamo to jer su oko crkve pronađeni kameni fragmenti koji su bili dijelom njegova sarkofaga i mauzoleja. Sačuvani su i natpisi koji prilično detaljno opisuju Artorijevu vojnu karijeru. A ona uključuje i službovanje u Britaniji, ispod čuvenog Hadrijanova zida koji je otočki dio Rimskoga Carstva branio od invazije Kaledonaca, odnosno Pikta. Pojedinost je to koja spaja Lucija Artorija Kasta s legendarnom osobom kralja Artura. A svakako nije i jedina.
– Prvi je natpise opisao i objavio Francesco Carrara 1850. godine. Učinio je to prema opisu, natpisi su ležali bačeni uz crkvicu sv. Martina u Podstrani, a poslije je veći natpis uzidan u ogradu groblja. Poslije je drugi natpis objavio Franjo Bulić oko 1890. On je objavljen i u Corpus Inscriptionum latinarum III 12794, popularno CIL. Spominje ga John J. Wilkes u svojoj knjizi Dalmatia izdanoj u Londonu 1969. Posebno je zaslužan za istraživanje natpisa Julian Medini koji je svoja zapažanja objavio u časopisu Diadora. Inače, o natpisu i životnom kurikulu pisali su mnogi. Ali donedavno rijetko tko u kontekstu legende o kralju Arturu. Veliki natpis od vapnenca koji je stajao nad ulazom u grobnom Kastovu arealu sad je u crkvici sv. Martina, a kopija je u ogradnom zidu. Fragmenti sarkofaga čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu. Ja sam ga slučajno ponovno našao u pratnji tadašnje ravnateljice dr. Zrinke Buljević u podrumu Arheološkog muzeja te identificirao još jedan fragment mramornog sanduka sarkofaga, nažalost bez natpisa, kad se 2012. čistilo groblje oko crkve sv. Martina – govori akademik Nenad Cambi, najveći naš autoritet za Luciusa Artoriusa Castusa, centuriona, a kasnije i prokuratora, odnosno namjesnika Liburnije.
Ipak, još će neko vrijeme proći od otkrića fragmenata prije nego što se ime na njima pročitano poveže s kraljem Arturom. – Tu je tezu, koliko je meni poznato, postavio 1924. godine američki lingvist i povjesničar Kemp Malone – kaže dr. sc. Cambi. Priča, normalno, ne bi zaživjela da nema svoje pobornike. Engleski povjesničar i pisac John Matthews najgorljiviji je pobornik da je Artorius doista prva osoba u povijesti s kojom se može povezati kralj Artur, odnosno za koju se može utvrditi kako je kralju ratniku dala ime.
U legiju otišao kao mladić
– Mislim da postoji vrlo velika mogućnost da je život Lucija Artorija Kasta utjecao na kasnije priče o Arturu. Tako, kada kažete da je on mogao biti Artur, ovisi na što točno mislite. Gotovo je sigurno da je u 2. stoljeću u Britaniji bio čovjek koji se zvao Artur, odnosno Artorius, a čija su djela inspirirala možda i više od jednog kasnijeg arturijanskog lika i priče koje su o njemu ispričane – rekao nam je Matthews koji podsjeća na činjenice uklesane u fragmente pronađene u Podstrani.
– Bio je profesionalni vojnik koji se legijama pridružio kao mladić, većinu svojeg života služio u prvim redovima rimske vojske, napredovao brzo te napokon dobio važni položaj prokuratora Liburnije. Tako je vrlo lako moguće da je živio i umro na području koje je danas Podstrana – govori engleski pisac koji podsjeća kako je Artur iz legendi vjerojatno utemeljen na nekoliko povijesnih osoba.
– Tih nekoliko ljudi imena Artur živjelo je u Britaniji u različitim periodima te su imali značajnu ulogu u obrani zemlje. Najpoznatiji od njih, onaj na kojeg se većina ljudi referira kada govore o povijesnom Arturu, vjerojatno je živio 300 godina nakon Artoriusa. Vodio je konfederaciju keltskih plemena protiv invazije Saksonaca. Čini se da je uspio okupiti značajne vojne snage koje su mu omogućile da napadače ograniči tek na obalno područje južne Britanije. Mislim kako su se njegova djela s vremenom pomiješala s onima Artoriusa, da bi nam sve to zajedno dalo ideju o srednjovjekovnom Arturu – objašnjava Matthews.
Svakako, opasan je život vodio Castus u Britaniji. Ako je, kako vjerujemo, Artorius službovao na Hadrijanovu zidu, tada se susretao s vrlo opakim neprijateljem, Piktima, odnosno Kaledoncima, kako bismo ih zapravo trebali zvati. Sasvim sigurno nije imao pretjerano vremena za odmor i razonodu jer je praktički stalno očekivao neki napad. Srećom, imao je najbolju grupu boraca, Sarmate, pod svojom komandom. Njihove konjaničke i ratničke vještine brzo su postale legendarnima te su vjerojatno snažno doprinijele mitskom statusu Artoriusa i njegove konjice, objašnjava engleski pisac.
Znanstvenu podlogu priči o Arturu iz Podstrane dala je američka povjesničarka Linda A. Malcor. Filmofili će je se sjetiti kao autorice priče iza možda najboljeg filma o legendarnom liku, “Kralj Artur” iz 2004. godine koji je producirao Jerry Bruckheimer, gdje Artoriusa glumi Clive Owen. Scenarij prema njezinoj teoriji uobličio je nitko drugi nego scenarist Gladijatora David Franzoni.
Kako nam je dr. Malcor kazala, čini se da je upravo ovaj film, u kojem, dakako, ima i kompromisa, pogurnuo vezu između Artoriusa i Artura iz teorije prema povijesnoj činjenici, čak je i sam Matthews za produkcije prihvatio kako Artur ima korijene znatno ranije od petog stoljeća te da na kraju ipak nije bio (samo) keltskog porijekla. Malcor se nada da će više puta spominjani dokumentarac o Artoriusu konačno biti snimljen, a priča o njemu ispričana kako treba.
Dakle, u Kralju Arturu Lucius Artorius Castus vodi grupu sarmatskih konjanika u danima prije konačnog pada Hadrijanova zida. Zanimljivo, zagovaratelji tzv. iranske teorije tvrde kako su Sarmati srodnici Hrvata! Iako u pronađenim fragmentima Artoriusova sarkofaga i mauzoleja nema ništa o Sarmatima, dr. Malcor i John Matthews uspostavljaju čvrstu vezu.
– Ti sarmatski “vitezovi” bili su u Britaniji, ne u Podstrani. U rimske su legije stigli s područja istočno od Panonije, a sjeverno od Dakije. Artoriusovi Sarmati bili su iz plemena Jaziga. Kada je Marko Aurelije pobijedio Jazige sa svojom legijom V Macedonicom, prešlo mu je osam tisuća sarmatskih konjanika kao dio mirovnog sporazuma. Poslao je pet i pol tisuća tih konjanika u legiju VI Victrix u Britaniji. Kako je Castus bio primus pilus Marka Aurelija, bio je odgovornim za taj odlazak. Poslije je i sam Lucius Artorius Castus službovao u Britaniji kao prefekt, a kasnije i zapovjednik sve tri tamošnje konjičke legije. To je ono što nam govore natpisi iz Podstrane – kaže američka povjesničarka. Očito je da je Artorius bio veliki ratnik.
– Bio je, dakle, primus pilus legije V Macedonica te prefekt legije VI Victrix. Bilježi mu se sudjelovanje u pobjedničkom pohodu Marka Aurelija protiv Jaziga te kasnije protiv Kvada i Markomana u Markomanskim ratovima. Nadvladao je i kaledonsku invaziju Britanije s legijom VI Victrix. Ono što nije zabilježeno na njegovu nadgrobnom spomeniku jest bitka u kojoj je ili poginuo ili je zadobio ranu koja ga je usmrtila prije nego što se vratio u Podstranu, konačna bitka između dvojice aspiranata na titulu rimskog cara, Septimija Severa i Klodija Albina kod Lyona u Francuskoj – otkriva dr. Malcor.
Dakle, znamo kako je Artorius umro, a taj događaj, prema američkoj povjesničarki, nije daleko od legendarnih priča. – Mislim da je umro od rane na glavi koju je zadobio kod Lyona. Sasvim je sigurno da je polovica Sarmata koji su se borili na strani Albina prešla Severu jer se on kod Lyona pojavio s konjaništvom koje nije imao u toj prvoj bitki. To znamo prema zapisima Diona Kasija. Treba naglasiti kako je Castus tada bio prokurator Liburnije, Dion Dalmacije, a Sever Panonije pa su se tako trojica ljudi vjerojatno dobro znala. Može se pretpostaviti kako je Sever u svom pohodu na Albina poveo Castusa sa sobom jer je znao kako će se u tom ratu susresti sa sarmatskim konjaništvom. Priče govore kako je Castus, nakon što je teško ranjen, brodom odvezen u Avalon, na starofrancuskom Avilon. Da bi se vratio kući u Podstranu iz Lyona s tako teškom ranom, morao je ići rijekom Rhonom do Marseillea, a odande opet brodom u Napulj. Neronovim kanalima prevezli su ga u Avelinum, odnosno Avellino gdje su ga, baš kao u legendi, liječile žene. Ako je Castus već ovdje umro, onda je njegovo tijelo, ili pepeo, prevezeno do Barija, a odande brodom u Split ili odmah u Podstranu. Ne možemo biti sasvim sigurni da se to tako dogodilo, no prema natpisima, a znajući povijest, razumijući priče te gledajući kartu, čini se kako je to najvjerojatniji scenarij – kaže dr. Malcor. Lucius Artorius Castus bio je tako vrlo utjecajan čovjek.
Bavio se maslinarstvom
– Lucije Artorije Kast je očito bio posjednik golemog imanja u Podstrani, odnosno Pituntiumu, koje je sezalo od mora pa do podmosorske kose. Raskošni nalazi za koje se neki mogu smatrati da su pripadali Kastovoj obitelji govore o veoma solidnom životu u krugu šire obitelji i robova. On više nije bio u vojnoj službi. Rimska vojska u načelu je profesionalno služila 25 godina, a potom prelazila u veteranski status. Rijetke su iznimke. Stoga se Artorije mogao bezbrižno opustiti u dokolici. Kast je nedvojbeno uzgajao masline, o čemu svjedoči veliki žrvanj za masline koji i danas stoji unutar groblja kod crkve sv. Martina, ali maslinarstvo je na Sredozemlju, a i u Dalmaciju, poznato tisućljećima. Prema tomu, on je samo nastavio dugu i bogatu tradiciju – kaže nam akademik Cambi.
Postoji još jedna intrigantna pretpostavka, moguće je kako je rimski centurion i vojskovođa bio kršćanin. – Doista je moguće da je postao kršćaninom. Ruža s pet latica koja se nalazi na njegovu natpisu, odnosno četiri srca oko kruga, cvijet je Flora. To je simbol koji datira vrlo duboko u povijest, a povezan je s ratnicima i gladijatorima. Ta biljka koja se može pronaći i danas raste u dvije boje, bijeloj i crvenoj. Ona crvene boje povezivala se s bogom rata Marsom pa je zbog toga bila popularna među vojnicima. U doba Castusove smrti rasla je popularnost štovanja Djevice Marije koja je počela preuzimati štovanje Flore pa je crvenu ružu počela zamjenjivati bijela. Tako, ako je ruža na Castusovu grobu bila bijele boje, bio je kršćanin, no nažalost ne znamo je li to doista bilo tako – kaže dr. Malcor.
Ostalo je još ispričati priču o Arturovom najboljem “prijatelju”, maču Excalibur. – Jedna stvar koju vrijedi spomenuti jest činjenica da je jedna grupa Sarmata znana kao Kalibi bila zanatskim kovačima pa je tako doista vjerojatno kako je poznati mač Excalibur dobio po njima ime. Latinski bi Kalibi bili Caliburnus ili Caliburn pa je tako moguće zaključiti da je Arturov mač dobio ime po Sarmatima Kalibima – objašnjava John Matthews.
Postoji objašnjenje i za ostale likove iz priča o Arturu. – Mislim da imam objašnjenje za Sir Kaya. Časnici poput Castusa za svoje su suradnike odabirali članove obitelji, a mislimo da je Castus imao brata Caiusa koji je s njim putovao. Kralj Mark mogao bi biti drugi Castusov brat, Marcus, no teško da je imao neke veze s Cornwallom kao što je to u pričama – objašnjava Linda Malcor.
John Matthews ima još opisa likova iz legende o Arturu. – Postoje priče o jednom Myrddinu, dakle Merlinu, koji je živio na granici između Britanije i Škotske u šestom stoljeću, otprilike kada je živio drugi Artur. Postoje i priče o Drustanu, piktskom ratniku čiji je život možda inspirirao priče o Tristanu. No ne znamo jesu li postojali Guinevere ili Morgan Le Fay ili Lancelot – kaže Matthews.
Također, svi se sugovornici slažu da mjesto nedaleko od Podstrane, Igrane, nema ipak veze s Arturovom majkom Igrayne. Ovdje je ipak riječ o slučajnosti.