Ima li u Europi ijedne državne glave osim Zorana Milanovića koja u protekla tri dana nije javno osudila zločine ruske vojske u Buči ili barem u Ukrajini općenito? Da, možebitno bi se našla poneka euronjuška koja se nije oglasila, pa lakomoguće i pojedinac koji se možda strateški sakrio izbjegavši izjašnjavanje.
No ima li ijednog drugog glavatog gospodina osim Milanovića koji je javno, jasno i glasno izrazio "zdravorazumsku" skepsu da su se zločini u Buči uopće i dogodili, natuknuvši da bi to mogao biti i propagandni uradak ukrajinske strane, pa da zbog toga valja biti oprezan? Dakle, točno ono što ovih dana pokušavaju dokazati Lavrov (u međuvremenu nazvan Ribbentropov) i armija ruskih agitpropovaca? Da bi sve moglo biti i namještaljka? Ukrajinci po razrušenim ukrajinskim gradovima vode psihološku kontraofenzivu, snimajući zombie filmove u kojima statisti glume mrtvace? Podmeću nevinim Rusima i Čečenima? Ukrollywood? Nikad ne reci nikad, ali, zašto se takvim izjavama unaprijed nudi kao pro bono Putinov odvjetnik?
Nažalost, u posljednjih mjesec i kusur to nipošto nije jedini ispad iz kolosijeka zdravog srca i razuma koji je sebi dozvolio hrvatski predsjednik, koji se uporno, nadajmo se nesvjesno, stavlja u ulogu Putinovog megafona. Budući da je većinu tih blagorečeno kontroverznih umotvorina skrojio dok sam mu držao "krušku pod njušku", na pitanja koja sam mu ja postavljao, mislim da sam sasvim pozvan sastaviti još jednu kolekciju recentnih "ukrajinskih" zoranizama. Ajmo redom.
Sve je počelo par dana pred invaziju, kad mi je na pitanje o agresiji koju sprema Putin odgovorio da invazije neće biti, jer da tu nema dovoljno trupa za napasti Kijev, odnosno u tromilijunskom Kijevu ima više komunalnih redara nego što Putin ima vojnika. Kad sam mu rekao da je vojnika znatno više no što on govori, a sasvim dovoljno za pokušaj zauzimanja cijelog Donbasa, odvratio mi je da pričam "nevjerojatne gluposti". Danas pak objašnjava da je to bio samo njegov "wishful thinking", na što sam mu morao uzvratiti da se to može nazvati jedino – pogrešna procjena.
Naravno, nije pomoglo niti što sam, na njegovu tvrdnju da Rusija na raspolaganju ima samo relativno mali broj profesionalnih vojnika, naveo da postoje dokazi da su mnogi rezervisti i ročnici na prijevaru i protivno ruskim zakonima dovedeni u Ukrajinu. Podsjećam, uskoro je i sam Putin ruskim majkama priznao da je to potpuno istinito, te im obećao da se to više neće ponoviti. Iako je, naravno, jasno da se potajna mobilizacija i dalje zbiva. Međutim, čini se, ta Putinova izjava do Milanovića uopće nije stigla, jer mi je i na Američkom forumu ponovio da pričam "potpuno napamet". No, te njegove procjene koje su se već u roku nekoliko sati dokazale(!) potpuno promašene nisu najgore što je pri tome ispalio. Tom prilikom u geostacionarnu orbitu iznad Pantovčaka lansirao je u i ono što je zapravo zaglavni kamen ruske propagande – da je širenje NATO-a zapravo isprovociralo Rusiju.
– Da, širenje NATO-a bilo je apsolutno napad na Rusiju! Bubnuo je to ni više ni manje nego Vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske. Predsjednik jedne članice NATO-a. Zoran Milanović. I očito svoje mišljenje ni do danas nije korigirao, jer uporno i dalje ponavlja da će se ON suprotstaviti daljnjem širenju NATO-a. DOSTA je toga, kaže Milanović s barem tri uskličnika!!! Pri tome, naravno, sam sebi uskače u usta. Jer ponavlja da Hrvatska u NATO nije ušla zbog NATO-a, nego zbog Amerikanaca. A pritom smatra da Ukrajina ili Gruzija ne bi poput Hrvatske smjele svojom voljom "samo zbog Amerikanaca" ući u NATO. On vjeruje da je širenje NATO-a na baltičke zemlje bila provokacija, ali ne odgovara zašto je onda Hrvatska tek nakon baltičkih država primljena u NATO. Nije li onda Latvija trebala reći DOSTA(!) i suprotstaviti se Hrvatskom ulasku u NATO? Je li onda baš hrvatski ulazak u NATO zapravo bio kap koja je prelila Putinovu čašu, jer, podsjetimo, RH je zadnja država koja je primljena u savez prije Putinove aneksije Krima?
No, sva su ova pitanja retorička, jer posve je jasno da je skaska o NATO-u zapravo prelijevanje zamućene vode na Putinov mlin. NATO nije nikakva prijetnja Rusiji, on "samo" predstavlja crtu do koje seže Putinova kleptokracija. Najveća greška Ukrajine nije što je htjela u NATO, nego zato što u njega – nije uspjela ući, zato što joj u NATO nisu dali. Upravo zbog ograničenih razmišljanja političara kao što je Milanović. Valja ponoviti: Putin je napao Ukrajinu zato što je ne priznaje njeno parvo na postojanje, zato što je ne želi ispustiti iz svojih šapa i zato što bi Ukrajina ubrzanim ekonomskim i demokratskim razvojem unutar EU ubrzo svakom Rusu plastično ilustrirala koliko je sam Putin poguban za Rusiju. Da ne govorimo da bi njene rezerve prirodnog plina mogle Rusiju eliminirati kao ključnog dilera ovisnicima poput Njemačke.
Milanović je često najkratkovidniji kad je uvjeren da je dalekovidan, pače vidovit: pohvalio se kako je odbio ponudu svojim palcem potpisati pismo predsjednika predsjednika država srednje i istočne Europe, u kojem se poziva na promptno davanje statusa kandidata Ukrajini. Uvjetovao je da se u to uključe Bosna i Kosovo. Nije jedini, Rumunjska je uvjetovala davanjem statusa Moldaviji. OK, pohvalan je i inače Milanovićev trud oko BiH, plemenito na prvi pogled, ali rezultat takvih razmišljanja je propast europske perspektive za Ukrajinu, u kojoj bjesni rat. Opet – voda na Putinov mlin.
Koje li drskosti ponoviti sve te ključne naglaske baš na Američko-hrvatskom forumu, na kojem je američki državni tajnik Blinken poslao Hrvatskoj jasnu, moćnu i nedvosmislenu poruku: "Napad na Hrvatsku je napad na nas, mi ćemo vam uvijek čuvati leđa!"
Koje li bezobraštine pohvaliti se kako je on prvi podržao Bidena, ali ignorirati da je Biden prvi koji je rekao da su događaji u Buči ratni zločin, da je Putin ratni zločinac kojeg treba pred sud za ratne zločine?
– Democracies don't go to war, it's a fact, ispalio je Milanović pred Amerima, retorički pitajući i je li i sama Amerika demokracija. Da, prave liberalne demokracije ne srljaju u rat, to je činjenica. Ali njegova parafraza Tocquevillea zapravo je samo još jedan fejk. Jer, prave demokracije ne ratuju – među sobom. Ali naravno da povijest pokazuje da itekako često ratuju protiv kvazidemokratskih diktatora nasilnika koji teroriziraju sve oko sebe. Govoreći o ratu "koji je izbio" u Ukrajini, Milanović smeće da rat nije "izbio", već je Rusija ta koja je bez ikakvog povoda napala Ukrajinu. Govoreći da se mali moraju odmaknuti od stola dok veliki vode igru, Milanović "zaboravlja" da ovo nije rat "velikih", nego da je jednu relativno veliku zemlju napala jedna daleko veća i (nad)moćnija "mračna i opasna zemlja". A ako želi reći da je ovo proxy rat između Rusije i NATO, ili Rusije i Amerikanaca, nismo li i mi ono "u NATO ušli samo i isključivo samo zbog Amerikanaca"?
Što u tom kontekstu znači Milanovićeva primjedba da "ni Ukrajina nije demokratska zemlja", ako ne izjednačavanje "dviju strana"? Baš kao i njegovo prijašnje spominjanje kako obje strane prijete nuklearnim oružjem, iako je dobro poznato da se Ukrajina svojedobno odrekla 6.000 nuklearnih glava u zamjenu za rusku garanciju svoje sigurnosti i cjelovitosti. A da se u četvrt stoljeća širenja NATO-a nijedna američka bojeva glava ni za milimetar nije približila Rusiji.
Još svježi vic iz Moskve:
Ovo je naš rat protiv NATO-a!
I, kako ide?
Izgubili smo 8 generala, 15 tisuća vojnika, 100 aviona i jedan brod!
A NATO?
On još nije stigao!
TO je realnost, koje su svjesni svi Rusi koji ne ovise o državnim medijima. Rusija ne ratuje s NATO-om, već Putin svjesno uništava Ukrajinu. Je li, dakle, Milanović jedini europski čelnik koji uporno relativizira Putinovu agresiju na Ukrajinu? Nije, tu su još Orban i Vučić. To je trenutno ta "ekipica", kako on sam voli reći. Lukašenka ne računamo, jer on u agresiji osobno sudjeluje. I onda takav odlučno neodlučni Milanović poručuje Vučiću da ne može sjediti na dvije stolice, iako ni on sam na ukrajinskom čučavcu ne zna bi li piškio ili kakio.
Samo dan nakon Milanovićeve tvrdnje da u ovom ratu "nije bilo zvjerstava kao u Domovinskom ratu", stiži brojni dokazi koji govore posve suprotno, jer Putinovi vojnici za sobom ostavljaju trag zločina po posve jednakom obrascu kao Miloševićevi i Mladićevi u Hrvatskoj i BiH. Je li i sistematsko uništavanje Mariupolja možda namještaljka? Milanović se, nakon što se već lakomisleno i neoprezno upustio u gradaciju genocida, riskiravši da se povrijeđenima osjeti rodbina pobijenih u Srebrenici, sad upušta i u gradaciju zvjerstava. Kao da je zvjerstvo samo kopanje očiju i rezanje glava! Kao da zvjerstvo nije i metodično, sistematsko, industrijsko, totalno uništavanje gradova i njegovih stanovnika.
Jer, sve i da se nije dogodila Ovčara – Vukovar ne bi bio ništa manje zvjerstvo.
Milanovićeva tvrdnja da Srbija ni Rusija neće zakuhati zapaljivu situaciju u BiH, "zato jer one to ne mogu", u svjetlu svih ovih pogrešnih procjena duboko zabrinjava. Kao što zabrinjava što bi sutra-prekosutra baš taj čovjek mogao biti Vrhovni Zapovjednik koji će za sve nas donositi presudne odluke u nekom ratu. Možda baš u ovome koji već metastazira u našem, europskom dvorištu.
Vec svi znaju da predsjednik trkelja bez glave i bez repa, pocinje jednom temom a zavrsava desetom i nitko ga vise ne uzima za ozbiljno. Prije svakog njegovog nastupa, strepi se da ne izvali nesto sto ce osramotiti instituciju predsjednika RH ali i Hrvatsku kao drzavu.