MEĐUGORJE

Je li na djelu Gospa ili Sotona?

Foto: import
Je li na djelu Gospa ili Sotona?
23.06.2008.
u 17:27
Pogledaj originalni članak

Točno 27 godina prošlo je od dana kad je šestero djece posvjedočilo da se u Međugorju ukazala Blažena Djevica Marija, no žestoke polemike o vjerodostojnosti tih tvrdnji niti se smiruju niti ima izgleda da će ih Crkva u dogledno vrijeme konačnim pravorijekom prekinuti. Ishitrene odluke, osobito u tako delikatnim stvarima, Vatikanu nikad nisu bile svojstvene.

Ulje na vatru nedavno je dolio vatikanski biskup i egzorcist Andrea Gemma ustvrdivši kako je posrijedi vražja prijevara. “Sve je to đavolje djelo. Sve se zbiva samo radi zarade. To je pravi skandal”, prenio je britanski Daily Mail riječi 77-godišnjeg biskupa. Vremešni egzorcist najavio je k tomu da će se Vatikan uskoro obračunati s grupicom onih koji tvrde da im se od 1981. godine ukazuje Gospa.

Zašto biskup Gemma i brojni drugi svećenici ne vjeruju u istinitost međugorskih ukazanja i zbog čega tako gorljivo govore o prijevari? Četiri su glavna razloga zbog kojih ne žele dati za pravo zagovornicima međugorskoga fenomena.
Prvi je razlog dugotrajnost i brojnost Gospinih ukazanja.

U povijesti marijanskih ukazanja bilo je mnogo tzv. privatnih objava koje su vidioci imali tijekom cijelog svog života, ali još se nije dogodilo da se Gospa ukazuje ovoliko puta i na ovakav način. Troje međugorskih vidjelaca više nema svakodnevna ukazanja, ali ostalih troje, kako tvrde, svaki dan oko 18.30 sati doživljavaju susret s Blaženom Djevicom – gdje god se nalazili, bilo u krugu svoje obitelji ili bilo gdje drugdje.

Pretjeran broj
Tako se u ovih 27 godina dogodilo približno 40 tisuća ukazanja! Taj je broj pretjeran čak i nekim pobornicima Međugorja, a za protivnike je prava crvena krpa. “Kako vjerovati u ukazanje gdje se Gospa pojavljuje prema prethodno zacrtanom programu kao da je televizijska emisija?”, pitaju se oni.

Brojnost tajni i poruka drugi je razlog zbog kojeg se sumnja u Međugorje. Za razliku od Lourdesa, gdje vidjelici Bernardetti nije povjerena nikakva tajna, i Fatime, u kojoj je Luciji povjerena jedna tajna razdijeljena u tri dijela, međugorskim vidiocima povjereno je na čuvanje čak deset tajni.

Njihov je sadržaj, naravno, nepoznat, no ponešto se zna o trećoj tajni, koja govori o trajnom, neuništivom znaku što će se u određeno vrijeme pojaviti na Brdu ukazanja te će svjedočiti o Gospinim ukazanjima. Poruke pak Gospa šalje svakog 25. u mjesecu preko vidjelice Marije, njihov broj nije poznat, vrlo su slične i tvrdi se kako u teološkom pogledu ne donose ništa novo.

Žestokom kritičkom sudu izvrgnuti su i međugorski vidioci. Mnogim je svećenicima trn u oku njihov bračni status i životni stil. Ne samo da se nijedno od njih nije zaredilo nego su svi u braku te imaju ukupno sedamnaestero djece. Osim toga, žive u lijepim kućama, voze dobre automobile, a većina zarađuje ugošćujući hodočasnike. Biskupu Gemmi to je skandalozno, a onima koji Međugorje percipiraju kao tvornicu novca potpuno neprihvatljivo.



Vidioci na to mirno odgovaraju kako svoju misiju mogu ispuniti i u braku te ne vide ništa loše u tome da obitelji uzdržavaju primajući hodočasnike na prenoćište. “Ljudi imaju predrasude o nama. Valjda misle da bismo još uvijek trebali čuvati ovce. Prošla su ta vremena”, kaže vidjelac Jakov Čolo.

Ni tzv. hercegovački slučaj (neposluh nekolicine hercegovačkih franjevaca mostarskom biskupu) ne pogoduje vjeri u autentičnost međugorskih zbivanja. Pokojni mostarski biskup Žanić bio je uvjeren da su franjevci izmislili Gospina ukazanja kako bi i na taj način spriječili dijecezanske svećenike da preuzmu njihove župe. Koliko je taj argument bio jak, govori podatak da hercegovački slučaj zapravo više ne postoji.

A zašto su zagovornici Međugorja uvjereni u njegovu autentičnost? Zbog čega su deseci milijuna ljudi iz svih krajeva svijeta, svih rasa i narodnosti, pohodili to malo mjesto i zbog čega se tamo još uvijek slijevaju rijeke hodočasnika? Osim što mnogi od njih nađu istinski duhovni mir, podaci govore da se u Međugorju svake godine događa najveći broj obraćenja na katoličku vjeru.

Brojna su potresna svjedočanstva onih koji se godinama nisu ispovijedali, a učine to u Međugorju, koje je zbog toga prozvano ispovjedaonicom svijeta. Osim toga, na gotovo svim kontinentima osnovane su brojne molitvene zajednice, otvorene terapijske zajednice za liječenje narkomana, centri mira... Što bi sotona imao od toga da dovodi tolike duše Bogu, pitaju se štovatelji hercegovačkog svetišta, uvjereni da je Međugorje plod dobra, a ne zla.

Plodovi dobra
Čudesna ozdravljenja još su jedan od plodova dobra. Župni je ured u četvrt stoljeća zaprimio 475 dokumentiranih prijava o tjelesnim ozdravljenjima za koje službena medicina nema objašnjenja. Među njima je slučaj slijepca koji je progledao, zatim jedne Talijanke i Amerikanke koje su ustale iz kolica nakon što su ozdravile od neizlječive multiple skleroze, pa slučaj Amerikanke kojoj se iznenada povukao tumor na mozgu... Samo dva čudesna ozdravljenja, znanstveno dokazana, dovoljna su za priznanje nadnaravnosti ukazanja.

Kad je riječ o Gospinim porukama, nijedan teolog ne može poreći da su one autentično biblijske, a neke od njih su opće ili tipično katoličke. Primjerice, preporuka da se često moli krunica, da se ide na ispovijed, svetu pričest...
Medicinska i znanstvena ispitivanja vidjelaca jedan su od najopipljivijih argumenata kojim zagovornici dokazuju istinitost međugorskog fenomena.

Zanimljivo je da nikad u povijesti još nijedan fenomen ukazanja nije bio podvrgnut tako brojnim i strogim testiranjima kao međugorski. No svi rezultati istraživanja pokazali su da nije riječ o prijevari. Različiti stručnjaci ustanovili su, uz pomoć najsuvremenijih uređaja, da su vidioci psihofizički savršeno zdravi i da u trenutku ekstaze doista s nekim komuniciraju, ali ne mogu reći o kakvoj je pojavi riječ. Znanost ne može prijeći tu granicu, to je područje rezervirano za teologiju. Razgovaraju li vidioci s Gospom, ipak će, dakle, prosuditi Crkva.

Dok se to ne dogodi, vjernicima je ostavljeno da slobodno izaberu između vjerovanja i nevjerovanja. Milijuni su već izabrali.


Dokazi za

DUHOVNA OBRAĆENJA
U Međugorju se događa najveći broj obraćenja na katoličku vjeru, a diljem svijeta osnovane su molitvene zajednice, terapijske zajednice za liječenje narkomana...

ZNANSTVENA TESTIRANJA
Rezultati svih dosadašnjih medicinskih i znanstvenih istraživanja pokazuju da međugorska ukazanja nisu prijevara. Ustanovljeno je da su vidioci psihofizički zdravi.

ČUDESNA OZDRAVLJENJA
Župni je ured zaprimio 475 dokumentiranih prijava o tjelesnim ozdravljenjima za koje medicina nema objašnjenja. Zabilježen je i velik broj čudesnih pojava (igra sunca).

AUTENTIČNE PORUKE
Kad je riječ o Gospinim porukama, nijedan teolog ne može poreći da su one autentično biblijske, a neke od njih su opće ili tipično katoličke (npr. poziv na molitvu krunice).


Dokazi protiv

BROJNOST UKAZANJA
Svakodnevna ukazanja ima troje vidjelaca, kojima se Gospa ukazuje uvijek oko 18.30 sati – ma gdje bili – već 27 godina. To znači, dosad približno 40.000 puta!

ŽIVOT VIDJELACA
Nijedno od šestero vidjelaca nije se zaredilo, svi su u braku. Žive u lijepim kućama, voze dobre automobile, a većina zarađuje primajući hodočasnike na prenoćište.

HERCEGOVAČKI SLUČAJ
Pokojni mostarski biskup Žanić bio je uvjeren da su neposlušni franjevci režirali ukazanja kako bi spriječili dijecezanske svećenike da preuzmu njihove župe.

BROJNOST TAJNI I PORUKA
Vidiocima je povjereno deset tajni. Usporedba: u Lourdesu nije bilo tajni, a u Fatimi samo jedna. Poruke pak Gospa šalje svakog 25. u mjesecu preko vidjelice Marije.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr