Ono što je bilo uvijek je bolje od onoga što je sada. Te se percepcije ne mogu riješiti ljudi cijeloga svijeta. Nije to samo hrvatska boljka. Građani su uvjereni da im je prije bilo bolje, iako podaci dokazuju suprotno. Ta percepcija dovela je Veliku Britaniju do Brexita. Bilo nam je bolje bez EU. No, svijet se izmijenio, a ne pojedina država. Mnogi u Italiji misle da im je bilo bolje s lirom nego s eurom, pa računaju, primjerice, po cijeni kave, koliko je lira iznosila 1999., a koliko eura iznosi danas. S eurom je skuplja, ali prošlo je 20 godina. Poslije dva desetljeća, pogotovo uz galopirajuću inflaciju lire koja je godišnje bila i viša od 20 posto, sad bi kava koštala trostruko skuplje. Ali to se ne računa.
U vrijeme Jugoslavije hrvatska su brodogradilišta imala puno posla, tvornice su proizvodile itd. Ima zato onih koji misle da bi bilo bolje da je ostala Jugoslavija. Ali, da jest, bila bi isto što je danas recimo Poljska koja nije imala rat ni raspad pa su i ondje zatvorena i brodogradilišta i nerentabilna poduzeća. Svijet se izmijenio. Prije su postojali međudržavni ugovori, a sad poslove sklapaju tvrtke. Primjerice, SFRJ je potpisala ugovor s SSSR-om da će Jugoplastika opskrbljivati čizmicama sovjetsko državno trgovačko poduzeće. Sad se ruska trgovina opskrbljuje čizmicama iz tvrtki koje smatra konkurentnima po cijeni i čiji su proizvodi ljepši. U svijetu se danas živi puno bolje nego prije – mnoge bolesti su iskorijenjene, životni se vijek produljio, više putujemo, internet pruža usluge koje su nekad bile nezamislive..., ali ne priznajemo blagodati napretka.
“Kad problemi postanu rijetki, počinjemo više stvari definirati kao problem”, objašnjava to psiholog s Harvarda, Dan Gilbert. Ljudi uvijek nalaze nove probleme, a ne računaju da su mnogi riješeni. Gilbert primjerom pokazuje koncept: liječnik hitne pomoći između rane zadobivene oružjem i slomljene ruke prioritet će dati rani od oružja, ali ako nema tako ranjene osobe, hitnost postaje slomljena ruka.
Bilo nam je bolje kad nam je bilo gore. To je i naslov komedije u Italiji.
Onima kojima je prije bilo loše, danas je još lošije. Napredak je lišio ljude osjećaja za solidarnost, a to je ono čime smo se diliči u propaloj Jugoslaviji. Prigovarali smo jednopartijskoj vlasti, a danas imamo kvazidemokraciju u kojoj najbolje žive preletači koji mijenjaju koalicije kao na tekućoj vrpci. Demokracija je svedena na odlučivanje naroda na izborima, a potom na scenu stupa stranački inženjering koji za narod ne mari do novoga glasanja. Prevarili su nas pričama o bajkovitomu životu u Europskoj Uniji, a ispada da od nje imaju koristi samo Nijemci i Nizozemci. Beograd je bio mila majka prema Bruxellesu, a da se i ne govori da su Hrvati u bivšoj Jugoslaviji držali sve konce u vlasti (Broz, Bakarić, Krleža, Krajačić, Gošnjak, petorica premijera Hrvati) i da je SR Hrvatska imala pravo veta. A danas je RH u Europskoj Uniji mališa od kužine.