Dokaz neovisnosti pravosuđa ili fijasko ne samo Državnog odvjetništva nego i države, koja od afere do afere već godinama pokazuje i dokazuje da je nesposobna za obračun sa svim vrstama koruptivnog ponašanja? Dvije su to suprotstavljene teze koje su iskočile u prvi plan nakon što je Ivica Todorić, razvlašteni vlasnik Agrokora, izvojevao pobjedu protiv tužiteljstva u tzv. aferi mali Agrokor, u kojoj je nepravomoćno oslobođen optužbi.
Nekada nedodirljivi i dobro umreženi tajkun od početka viče svakome tko ga želi slušati da ni za što nije kriv, da su mu sve smjestili premijer Andrej Plenković i grupa Borg kako bi mu oteli tvrtku koju je 40 godina stvarao, da su optužnice protiv njega monstruozne...
Dvije perspektive
Iako njegovo vikanje većina javnosti nije ozbiljno shvaćala, to će se sad vjerojatno promijeniti, jer je Todorić dobio, premda nepravomoćno, potvrdu da nije kriv za izvlačenje 1,2 milijuna eura iz Agrokora. Ta priča, u kojoj su s njim optuženičku klupu dijelili Ante Huljev, Piruška Canjuga i Nicole de Rossi, koji su također nepravomoćno oslobođeni optužbi, otvorila je mnoga pitanja. Jedno od njih, vjerojatno i najvažnije, bilo bi: zašto je tužiteljstvo uopće pokretalo kazneni progon Todorića i ostalih ako nije imalo čvrste dokaze protiv njih, koji bi na koncu doveli do osuđujuće presude?
Dokaza da su Todorić i ostali počinili to za što ih se teretilo, prema stavu suda nije bilo ni u tragovima pa je u skladu s time, smatra javnost, toga moralo biti svjesno i tužiteljstvo prije nego što je pokrenulo kazneni postupak, koji je za njih, prema riječima Ante Nobila, branitelja Piruške Canjuge, završio fijaskom. Osim što je taj, za hrvatsko pravosuđe poprilično ekspeditivan postupak nazvao fijaskom, Nobilo je naveo i da je to poruka DORH-u da ne podiže optužnice bez dokaza te da, kako je rekao, ljudima ne upropaštava živote.
I dok on na stvari gleda iz braniteljske perspektive, Karolina Dragičević, koja je zastupala optužnicu, smatra da je sud donio pogrešnu odluku jer, kako je kazala, nije dovoljno analitično sagledao ni materijalne ni personalne dokaze. U sjeni tih prepucavanja dviju suprotstavljenih strana ostaje činjenica da je u ovom postupku saslušano pet svjedoka, od kojih su četiri bila svjedoci obrane. Ti su iskazi bili inkomponirani u optužnicu, jer je tužiteljstvo očito smatralo da idu u prilog više njima nego obranama. Na koncu se to za njih pokazalo netočnim, no bez obzira na to što je ovdje riječ o Ivici Todoriću, ipak se cijela stvar ne bi mogla nazvati fijaskom. Za početak, riječ je o nepravomoćnoj presudi o kojoj svoje tek treba reći Vrhovni sud.
Nadalje, sud je jedino mjesto na kojem se dokazuje nevinost ili krivnja optuženika pa već samo to znači da ne mora, a zapravo i ne smije, svaki postupak završiti osuđujućom presudom. Hoće li netko biti osuđen ili oslobođen ovisi o kvaliteti prikupljenih dokaza, a ako njihova jačina nije iznad svake sumnje, onda je sud obvezan presuditi u korist optuženika jer se tako čuva načelo pravde i pravednosti. Veći problem od toga je li Todorić oslobođen ili osuđen pitanje je koliko su uopće i tužitelji i suci, pa na koncu i branitelji, osposobljeni za vođenje kompleksnih financijskih postupaka.
Jer u takvim postupcima miješaju se pravo i ekonomija i ono što je s pravne strane izgleda kao krimen, s ekonomske nije i obrnuto. Pokazalo se to ne samo u slučaju mali Agrokor nego i u slučaju Mjenice, u kojem je tužiteljstvo podiglo 13 identičnih optužnica protiv dobavljača Agrokora koje je optužilo za lažiranje faktura, odnosno prodaju duga factoring kućama, pri čemu se, po stavu tu žiteljstva, prikriveno financirao Agrokor. Sud je odmah u startu odbacio te optužnice, smatrajući da je riječ o valjanom poslu.
Komentari političara
I o toj priči svoju mora reći viši sud, no poanta je da se sve to do možda i ne bi dogodilo da u DORH-u, osim klasičnih tužitelja, na takvim predmetima rade i financijski forenzičari. Oni bi zasigurno puno bolje od pravnika znali reći je li riječ o pravom ili lažnom poslu, čime bi se izbjegla kasnija razglabanja o tome je li neka presuda fijasko ili ne.
No financijski forenzičari koštaju, a novca za njih DORH nema, na što opetovano upozoravaju glavni državni odvjetnici u svojim godišnjim izvješćima. Politika baš i nema sluha za te vapaje iz DORH-a pa bi političari i o tome mogli razmisliti prije nego što sljedeći put počnu suvereno komentirati sudske postupke, pritom uglavnom ne znajući činjenice.
Je li itko možda pretpostavio da je u slučaju mali Agrokor Todorić u pravu?