Kada bi, recimo, Karamarkov HDZ ili Milanovićev SDP na izborima u Hrvatskoj za Sabor kandidirali Ivana, Matu, Stipu ili nekog drugog Hrvata koji bi se izjasnio kao Rom, Židov ili Slovenac, vjerojatno bi od 151 saborskog zastupnika lako osvojili svih osam mandata koji pripadaju nacionalnim manjinama. Čak im ne bi trebalo ni puno glasova. Za jedan mandat u Hrvatskom saboru na posljednjim izborima trebalo je 17 tisuća glasova, a nacionalnim manjinama daleko manje. Primjerice, Veljko Kajtazi ušao je u Sabor RH sa svega 863 glasa. Dakako da ovakav izborni sustav ostavlja mogućnost za manipulacije. Međutim, većina u RH ne pomišlja otimati mandate manjinama.
U BiH su izbori već odavno sredstvo za prijevare. Lažnim predstavljanjem i izbornim inženjeringom osvaja se vlast. Zbog toga je nacionalno izjašnjavanje postalo unosan biznis. Lakše je baviti se profesijom “Hrvat” nego otvarati poduzeća, imati kafić ili pak kockarnicu. Čak su i zarade veće. A nema rizika. Samo treba biti bez obraza i imati dobru izbornu bazu. Zbog toga je na izbornim listama Mujo Hrvat, Haris Srbin, a Jovan Bošnjak! Oni već u nekoliko mandata legalno predstavljaju one kojima ne pripadaju. Izborni zakon im bez odgovornosti omogućava izjašnjavanje bez dokaza o identitetu. Nitko ih ne smije ni provjeravati. Političari ih obilato koriste za osvajanje vlasti.
Apsurd do apsurda
Do sada je bilo brojnih primjera kako su se Bošnjaci izjasnili kao Hrvati. Primjerice, Elvira, kći Fikreta Abdića, bila je predstavnica Hrvata u Domu naroda FBiH. Novoizabrani zastupnici u Skupštini Sarajevske županije Haris Pleho i Rasim Smajić izjasnili su se kao Srbi. Prilikom formiranja Doma naroda Federacije BiH vjerojatno će biti izabrani u njegov sastav. Kao članovima marginalne stranke BOSS izgledi bi im bili nikakvi da su se izjasnili kao Bošnjaci jer rezervirane bošnjačke mandate osvajaju najjače nacionalne stranke. Srbi su lak plijen jer ih je u Federaciji jako malo, a u svom klubu imaju mandata (17 izaslanika) kao i Bošnjaci i Hrvati. Kolika je “nestašica Srba”, najbolje pokazuje primjer da među 98 izabranih zastupnika u Zastupničkom domu FBiH nema nijednog pripadnika ovog naroda. I pored toga što su mnoge “multietničke” i “građanske” stranke prešle izborni prag. Kako zakon propisuje da u Zastupničkom domu moraju biti najmanje četiri pripadnika iz svakog naroda, Središnje izborno povjerenstvo BiH Srbe s dna kandidacijskih listi naknadno je ubacivalo u parlament. Treba li reći da su mandat uzeli HDZ-u BiH i dali ga SDP-u.
Još je lakše osvojiti sedam mandata koji pripadaju klubu nacionalnih manjina. Trenutačno u Klubu ostalih u Domu naroda Parlamenta FBiH od sedam nema gotovo nijednog predstavnika autohtonih nacionalnih manjina zbog kojih takav klub i postoji (Romi, Česi, Albanci, Slovenci, Crnogorci...). Tamo sjedi čak šest Bošnjaka koji su se predstavili drukčije. Uostalom, evo njihovih imena: Amel Hadžiabdić, Damir Čardžić, Huso Obradović, Esad Radeljaš, Segmedina Bajramović, Aner Žuljević. Čak je na lokalnim izborima Esad Radeljaš bio jedne nacionalnosti, a na općim izborima druge (zakon i to dopušta).
Za razliku od Federacije BiH, u Republici Srpskoj manje je izraženo lažno predstavljanje iako ga ima. Najdrastičniji primjer je izbor Emila Vlajkija. On je kao promotor velikosrpske Miloševićeve politike trenutačno dopredsjednik RS-a iz reda hrvatskog naroda. Apsurd do apsurda. Nadležne institucije i međunarodna zajednica sa simpatijama gledaju na ovakve pojave. Nitko neće reći da su ovo prijevare. Po Kaznenom zakonu Federacije BiH (članak 369) lažno predstavljanje kažnjivo je i zatvorom do jedne godine. Jednako kao i u Hrvatskoj. Na koncu, za puno benignije stvari vođeni su postupci u Strasbourgu. Primjerice, cijela Europa tvrdi da se ne provodi presuda “Sejdić - Finci” u BiH (prava manjina), a ne vidi da manjine imaju već regulirana prava. Samo što ta prava u Klubu ostalih zloupotrebljavaju upravo oni koji se za njih deklarativno najžešće zalažu. Ako bi se ova pojava sankcionirala, mnogo bi se učinilo za jednakopravnost Hrvata. Više se nitko ne bi usudio uime njih lažno predstavljati. Ili im birati predstavnike. I to je zloupotreba. Dakako, kažnjiva. Samo teže dokaziva. Na koncu, i nelegitimna Vlada Federacije uspostavljena bez Hrvata možda bi mogla odgovarati. Članak 370 za samovlašće propisuje kaznu do tri godine zatvora. Kada bi se u BiH striktno provodili zakoni, zatvorenici bi postali najjača stranka. Zato institucije ne rade svoj posao?!
ovo neki vic?