Je li Srbija u pravu kad ne vjeruje u fer suđenje u RH?

Što bi to trebalo značiti, je li uobičajeno u okvirima Europske unije i je li uopće primjereno da baš prvi čovjek policije zajamči pošteno suđenje?! I to kao odgovor na strahovanja ministra pravosuđa jedne izvaneuropske zemlje da njihov sunarodnjak optužen za ratni zločin neće imati pošteno suđenje.

Što o toj europskoj zemlji, naravno riječ je o Hrvatskoj, govori činjenica da baš ministar unutarnjih poslova, Ranko Ostojić, izdaje jamstvo o poštenom suđenju i obećava potpun tretman pravne države? Ako to jamstvo visokog dužnosnika izvršne vlasti ima ikakvo značenje, što nam ono govori o našem pravosuđu i opravdanosti strepnji srbijanskog ministra pravosuđa? Je li on temeljem tog jamstva mogao zaključiti da će, bude li zatrebalo, i policijskom silom biti osigurano pošteno suđenje Draganu Vasiljkoviću?! Nadajmo se da nediplomatsku i pravnopolitički odioznu akciju i reakciju možemo prepustiti da se njima dalje bave dvojica dužnosnika zaključkom "našla krpa zakrpu".

Međutim, s unutarpolitičkog gledišta, zanimljivo je da je Ranko Ostojić, što kao ministar unutarnjih poslova, što kao potpredsjednik Vlade, ali nedvojbeno i kao koordinator SDP-ovih predizbornih aktivnosti, bio medijska zvijezda i u slučaju uhićenja braće Mamić. Svojim istupima i medijskom sveprisutnošću ostavljao je dojam posve suprotan od željenog. Čak i kad eliminiramo to što je politički pristrano dijelio procesne savjete osumnjičenicima, Ostojić je svojom komunikacijskom strategijom i medijskom sveprisutnošću omogućio Mamiću da unatoč svemu poentira kao žrtva te je istodobno učinio medvjeđu uslugu USKOK-u i borbi protiv korupcije u percepciji dijela javnosti.

Razumno je pitati se zašto je tih dana ministar Ostojić osjetio potrebu da odbaci optužbe o političkom utjecaju i da pozove osumnjičenu braću da se vrate u "svoju voljenu zemlju pred neovisne institucije". Što se to njega tiče ako je najpogođeniji tim optužbama, glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, šutnjom prešao preko Mamićevih optužbi? Od Cvitana ni riječi nismo čuli, a policija je i u slučaju Mamića, kao i svojedobno u slučaju Sabo ili Lovrić-Merzel, bila samo servis USKOK-a! Zoran Milanović očito nije bio u pravu kad je, začuđen novinarskim pitanjima o politizaciji slučaja Mamića, zaključio: "DORH ima glas nad policijom!" Zašto Ostojić i sada, kao i kad su obrađivani njegovi stranački kolege, nije šutio, i nije li bilo primjerenije da proceduralne lekcije dijeli Sabi i Lovrić-Merzel, nego sada Mamićima. Funkcija SDP-ova koordinatora za predizborne aktivnosti možda mu daje za pravo da iz neovisne državnoodvjetničke istrage izvuče maksimalnu stranačku korist, ali ne i funkcija ministra unutarnjih poslova. To baš ne korespondira s premijerovom mantrom "mi nudimo red". Kao i to da ministar financija najavljuje istrage poreznog USKOK-a. O takvom je političkom profiterstvu u slučaju Maestro iz vremena Ive Sanadera, u obliku novčane sankcije, već nešto rekao i Europski sud za ljudska prava.

Ipak, najviše bode oči nesklad unutar naše Vlade, jer dok se potpredsjednik Ostojić trudi dokazati da nam je pravosuđe apolitično, premijer je u slučaju Mamići ustvrdio da u DORH-u ne rade ljudi koje je on hipnotizirao ili drogirao, već koji riskiraju da se osramote odbijanjem optužnice na sudu "jer tamo ima ljudi koji su više političari od mene". Znači li to da srbijanski ministar s pravom ne vjeruje našem sudstvu?

>>Šuker je imao priliku da sada iskupi grijehe iz Madrida

>>Srbija opalila pljusku Milanoviću i Hrvatskoj