Je li svijet pred sukobom i kaosom ili novim svjetskim poretkom?!

Donald Tusk, nakon provokacije svog imenjaka Donalda Trumpa poručio je da je postojeći svjetski poredak koji je uspio okončati hladni rat, osigurao mir u Europi, ali i Kini osigurao neviđeni gospodarski rast, u opasnosti da bude uništen. Poredak kakav znamo u kojem su tradicionalno najjače sile zemlje zapadne Europe ugrožen je najviše američkim protekcionizmom zbog kojeg se Trump odlučio uvesti niz novih carina. Tusk je tom prilikom upozorio da trgovinski ratovi mogu izazvati “vruće konflikte” te pozvao na reformu Svjetske trgovinske organizacije.

– Još ima vremena za sprečavanje kaosa i sukoba – zaključio je predsjednik Europskog vijeća.

Koji je od dva Donalda u pravu: Trump koji hvata poziciju za Ameriku u kontekstu promijenjenih okolnosti na svjetskim tržištima ili pak Tusk koji polazi od pretpostavke da je nužno zadržati postojeće obrasce trgovine i gospodarstva?

U svijetu se sve jače preispituje koncept slobodne trgovine, a sve se više koketira sa zaštitom u obliku carina ili pak neformalnog privilegiranja domaćih proizvoda, a Trump u ovom trenutku nastupa kao predvodnik pokreta povlačenja gospodarstva unutar granica. Njegova politika inspirirana parolom “America first” temelji se na uvjerenju da će carinama zaštititi domaće tvrtke od uvozne konkurencije i postupno skloniti veći segment proizvoda s tržišta. Kritičari tog pristupa citiraju katastrofalne rezultate pokušaja uvođena carina na domaće tržište iz prošlosti, ali i analizu njemačkog instituta IFO koji je izračunao da bi uvoz iz SAD-a mogao biti smanjen za čak 72 posto. Rezultat takvog drastičnog pada izvoza mogla bi biti devastacija izvoznog sektora u SAD-u te gubitak milijuna radnih mjesta.

U osnovi se ističu tri pogrešne pretpostavke protekcionističke politike po kojima je prva očekivanje da će se uvođenjem carina na strane proizvode potaknuti građane na kupnju većih količina domaćeg proizvoda. Druga velika pogreška jest očekivati da će carine i bolja prodaja domaćih proizvoda potaknuti rast domaće ekonomije. Ako Amerikanci budu kupovali više domaćih proizvoda, a američke kompanije ostvarivale veće profite, zaključuje se da će doći do rasta zapošljavanja, a time i do rasta ekonomije. Međutim, na svako uvođenje carina zemlje koje su njima pogođene uvode protumjere koje pogađaju izvoznike. Kako je američko tržište okrenuto prema izvozu, to bi moglo snažno pogoditi mnoge sektore. Treća velika Trumpova pogreška jest pretpostavka da je trgovinski deficit isključivo loš za domaću ekonomiju.

Trump je nekoliko puta isticao da europske tvrtke, a naročito njemačka ekonomija, cijede američke potrošače i ostvaruju ekstraprofite od trgovinskog suficita, dok SAD od toga nema mnogo koristi. Točno je da SAD bilježi deficit u trgovinskoj razmjeni s Europom, ali Amerika je u minusu još od 1970-ih, a njezina ekonomija konstantno raste i napreduje čak i više i brže od ostalih, pa je među ekonomistima podosta rasprave o tome ima li u slučaju ekonomije tako velikih razmjera trgovinski deficit negativan utjecaj. Ipak, Trumpova politika zasad ima potporu u Americi koja je uvjerena da mogu ostati jedina supersila svijeta.

Europa je u strahu

Gospodarski protekcionizam temelji se na iskustvu desetljeća slobodne trgovine koje je osiromašilo jedan dobar dio društva u najrazvijenijim državama svijeta. Ne mogu svi raditi kao inženjeri niti biti na upravljačkim pozicijama, a američki radnik u toj je tranziciji na globalno tržište postao glavna žrtva, pa podržava Trumpa u nastojanju da ga zaštiti od jeftinog kineskog radnika koji ni ne sanja standard koji američki radnik ima već danas.

Kini, koja se nametnula na globalnom tržištu kao najveći izvoznik i jaka konkurencija SAD-u sada prijete carine na izvoz vrijedan 500 milijardi dolara prema SAD-u pa se logično približava Europi koja nije posegnula za protekcionističkim pristupom, a prijete joj i carine na izvoz čelika i aluminija u SAD. Kineski ambasador u EU, Zhang Ming, istaknuo je da su u ovom trenutku Kina i Europska unija dvije najjače sile stabilnosti i odgovornosti koje se namjeravaju zajedno boriti protiv protekcionizma i unilateralne trgovine. Trump na to odgovara nazivajući Europu neprijateljem dok s druge strane europski političari postupaju diplomatičnije s obzirom na to da u Kini ne vide istinskog borca za slobodu tržišta i trgovine, što je i logično u kontekstu načina poslovanja te donošenja odluka na temelju političkog jednoumlja koje je baza gospodarske politike Kine. Dokaz tomu je i činjenica da je Europska gospodarska komora prošlog mjeseca kritizirala kineske tvrtke zbog krađe intelektualnog vlasništva, što je zamjerka koju je Amerika često isticala prema kineskom gospodarstvu.

U svakom slučaju, zaoštravanje odnosa među tri najveće ekonomije svijeta, budemo li promatrali Europsku uniju kao jedinstvenu, dokazuje da se prilike na globalnom tržištu svakako mijenjaju, a Trump nije uzrok tih promjena, već lider koji ih je identificirao i na sebi svojstven način pokušao okrenuti trendove u svoju korist. Trgovinski ratovi pripremaju se cijelo posljednje desetljeće, a promjena društvene klime vidljiva je i u rezultatima parlamentarnih izbora diljem Europe pa i u pobjedi Trumpa. Kina je profitirala na prilici globalne trgovine desetljećima, a uvođenje carina srušilo joj je prognoze rasta gospodarstva. Iako je riječ o promilima, za kinesko je društvo uznemiravajuće svako usporavanje pa i milimetarsko, s obzirom na to da imaju kilometre puta do dosezanja standarda koji se podrazumijeva u razvijenim državama Starog svijeta. Međutim, borba na relaciji Washington – Peking Europi može biti i prilika, a ne samo problem koji će je za sobom povući. Zasad politika reagira isključivo panikom, poručujući da će poremećaj dovesti do katastrofe, a sličnog stava su čak i u investicijskom bankarstvu.

Tako je prije nekoliko dana Europska središnja banka poručila da bi trgovinski ratovi mogli uništiti ekonomski optimizam i zaustaviti rast eurozone. Procjena rasta već je revidirana nadolje pa će BDP diljem Europske unije pasti na 2,1 posto umjesto očekivanih 2,3 posto, a poslana je i poruka da trgovinski ratovi neće iznjedriti pobjednike, već samo žrtve. Europa je u strahu jer osim najavljenih carina na izvoz aluminija i čelika Trump navodno razmišlja i o uvođenju carina na automobile što bi bio najveći udar za europsku ekonomiju koja je pod jakim utjecajem autoindustrije, dok je Europa zasad uzvratila vrlo blago najavljujući carine na uvoz burbona, traper proizvoda tvrtke Levi’s i motocikala kompanije Harley-Davidson. Takva blaga reakcija sugerira da Europa želi pod svaku cijenu izbjeći rat s Amerikom jer je u slučaju Rusije imala puno više odlučnosti u nametanju sankcija koje su jako utjecale na gospodarske odnose.

Europa se tako nalazi na prekretnici, ako bude inzistirala na postojećim odnosima moći i slobodi trgovine pod svaku cijenu, morat će se okrenuti Rusiji, Kini i ostalim jačim ekonomijama u razvoju jer Amerika očigledno ide drugim putem. Može li se nadmetanje s gospodarskog polja, kako se Tusk boji, preseliti na političko polje pa i u fizičke sukobe, teško je reći, ali je činjenica da se promjene koje se događaju u svijetu neće zaustaviti jer ih konzervativna Europa ne želi prihvatiti. Poluge koje stubokom mijenjaju ritam i pravila igre su povučene pa čak i da Trump poželi ublažiti stavove i carine, protekcionističke ideje neće ishlapiti preko noći. Ekonomija je lakmus-papir društva pa je tako i promjena vezana za ekonomske stavove posljedica promjena pogleda na političke odnose.

Diljem Europe raste popularnost desnih i populističkih pokreta, koje povezuje pristup ekonomiji koji se uklapa u protekcionizam Donalda Trumpa. Promjene stavova pokrenula je ekonomska kriza koja je otkrila ranjivost globalizacije te famozni “domino-efekt” koji globalno tržište može samo pojačati. Čini se da bi najbolje rješenje bilo ono kompromisno, koje uostalom i priziva Tusk, a to je reforma koncepta svjetske ekonomije koji bi uključivao aspekte oba suprotstavljena tabora. Prijedlog o reformi same Svjetske trgovinske organizacije formalni je korak u tom smjeru, ali neće razriješiti veće probleme. Naime, zasad se prijedlozi o reformi te organizacije koja odlučuje o prijeporima država na ekonomskom polju svode na promjenu broja ljudi u upravnom odboru te način njihova odabira, što je reakcija na američku blokadu imenovanja dužnosnika u tijelo.

Rezultat promjena na višoj razini morao bi biti gospodarska paradigma na koju će se oslanjati globalna ekonomija u idućim desetljećima, a koja će uvažavati potrebu zaštite gubitnika dosad vrijedećeg sustava, a to su uglavnom bili radnici čije su se tvornice izmjestile u zemlje s jeftinijom radnom snagom, poljoprivrednici čiji su proizvodi odbačeni od velikih trgovačkih lanaca zbog visoke otkupne cijene, zaposlenici pomoćnih službi koji su preskupi na zapadnim tržištima pa se pomoćne službe sele u zemlje poput Indije... Primjera je toliko puno da onome tko promišlja sa sociološke razine ne bi trebalo biti iznenađujući negativno raspoloženje prema globalizaciji.

Hoće li se uspostaviti potpuno promijenjeni ekonomski okvir ili će, što bi bilo pametnije, doći do kompromisnog rješenja, pokazat će idućih nekoliko godina, ali po futurolozima Svjetskog ekonomskog foruma ključ je osmisliti infrastrukturu za 21. stoljeće, ali i vratiti povjerenje u struku i lidere. Futuristi koji su se koncentrirali na 2030. kažu da će Kina biti važnija ili barem jednako važna kao SAD u oblikovanju globalnog tržišta, a ona se i dalje zalaže za postojeću igru. Arhitektura svijeta počiva na pretpostavci da će SAD biti supersila i to jedina, ali futurolozi tvrde da je vrhunac američke moći prošao te da će se u budućnosti morati dokazivati na svakoj temi.

Poruke futurologa

Zapravo je zaključak futorologa bio da bi bilo bolje uložiti energiju u osmišljavanje novog modela koji bi na kvalitetan način uključio sve aktere u društvu i na tržištu umjesto da se energija ulaže u popravljanju postojećeg sustava koji očigledno ima puno manjkavosti.

Jedna od najvećih konzultantskih kuća na tržištu, PricewaterhouseCoopers, u analizama ističe da će u idućih desetak godina u borbu za prevlast na tržištu osim Kine i SAD-a ući i Indija i Brazil. Možda te zemlje neće moći igrati ulogu supersile, ali će svakako imati utjecaj na svjetske tokove. I po tim se predviđanjima jasno vidi da se svijet mijenja u smjeru koji Europa i dalje ne prepoznaje, a kad se u jednadžbu uključi i potencijalni utjecaj umjetne inteligencije na temelju koje bi se globalno gospodarstvo trebalo ojačati za dodatnih 14 posto do 2030. previđanja postaju još kompliciranija.

Roboti i automati umjesto radnika niže stručne spreme povećat će produktivnost rada i profitabilnost kompanija, ali bi mogli stvoriti još jednu širu grupu gubitnika koji će nezadovoljni svojom pozicijom pritiskati političare i gurati društvo prema jačem populizmu i protekcionizmu. Čini se stoga da će “glavna igra u gradu” idućih desetljeća biti upravo postizanje ravnoteže koja će biti pod većim pritiskom nego ikada do sada u povijesti ekonomije.