Kako se približava 7. svibnja, dan kada se u Velikoj Britaniji održavaju izbori, i kampanje i sama politička scena postaju krajnje zanimljivi. Kakvi god da budu izborni rezultati, ta će se zemlja naći na velikoj političkoj prekretnici koja bi jednom zauvijek mogla promijeniti odnose snaga u toj zemlji. Mogle bi se dogoditi stvari koje su dosad bile potpuno nezamislive, moglo bi doći do parlamentarne, pa i ustavne krize. Iako je svima laknulo kada su objavljeni rezultati referenduma o škotskoj nezavisnosti, nitko nije očekivao da će upravo on pokrenuti trendove koji bi mogli promijeniti sve.
Umjesto da se završnica kampanje usredotoči na probleme gospodarstva, zdravstva, siromaštva, socijale i drugih “klasičnih” predizbornih tematika, obje velike stranke u Velikoj Britaniji, i konzervativci i laburisti, iz petnih su se žila upeli da demoniziraju Škotsku nacionalnu stranku (SNP) koja je gotovo preko noći postala zajednički neprijatelj broj jedan. Devet dana uoči izbora laburisti i konzervativci su izjednačeni – prvi dobivaju 273 mjesta, a drugi 272 mjesta u parlamentu, što je dosta daleko od većine od 323 mjesta.
Ed Miliband kazao da neće koalirati sa Škotima
Lider Laburista Ed Miliband rezolutno je kazao da je potpuno sigurno da neće koalirati sa Škotima i njihovom karizmatičnom lidericom Nicolom Sturgeon. Iako je Škotska izgubila referendum, najveći gubitnik toga referenduma zapravo je Laburistička stranka kojoj je Škotska bila siguran izvor zastupničkih mjesta. Procjenjuje se da će im SNP na ovim izborima “preoteti” više od 40 zastupničkih mjesta. Da su ona ostala u rukama laburista, Miliband bi već sada mogao zadovoljno trljati ruke zato što bi mu za parlamentarnu većinu bilo potrebno desetak mjesta, odnosno koalicija s nekom od manjih stranaka. Velika Britanija opet bi imala koalicijsku vladu, ali ovoga puta laburističkoga predznaka.
No SNP mu je pomrsio računicu, a dodatnu sol na ljutu ranu posula mu je Nicola Sturgeon koja mu je ponudila poslijeizbornu koaliciju i vrlo jasno kazala da ga jedino škotski zastupnici mogu dovesti na vlast. Bacila mu je još jednu gadnu rukavicu izjavom da će nevoljkost laburista da sklope koaliciju sa Škotima značiti da oni više od suradnje s njima žele da konzervativci preuzmu vlast i zemljom vladaju još pet godina. A što jednog lidera velike stranke može zaboljeti više od toga da mu netko sugerira da će zbog vlastite uskogrudnosti i kukavičluka vlast prepustiti svome najvećem protivniku?
Cameron poručuje da će Nicola sigurno rasturiti zemlju
SNP i Sturgeon zapravo su potpune političke nepoznanice iako njihov izborni manifest sugerira da se u puno toga poklapaju s laburistima. U tom manifestu stoji i da će se SNP potruditi da konzervativci ne dođu na vlast, što bi Milibanda također trebalo zaintrigirati. U dosadašnjim televizijskim sučeljavanjima izrazito su iskočili upravo Miliband i Sturgeon, dok su Cameron i njegov koalicijski partner iz Liberalnih demokrata Nick Clegg bili poprilično bljedunjavi. Kada se to uzme u obzir, koalicija između SNP-a i laburista mogla bi biti dosta snažna politička opcija koja bi mogla uspješno voditi zemlju i riješiti neke ključne probleme. Mnogi čak tvrde da bi SNP, koji je privukao ogroman broj glasova radništva u Škotskoj, mogao pomoći laburistima da se vrate svojim korijenima. Na putu do vlasti Miliband će se morati suočiti sa škotskom zagonetkom, a morat će je i riješiti. Zasad se zna da se dobar dio njegove stranke uopće ne protivi koaliciji sa SNP-om.
Cameron je puno radikalniji pa se može zaključiti da poduzima očajničke korake kako bi biračima utjerao strah u kosti. Poručuje im da će Nicola sigurno rasturiti zemlju i ucjenjuje ih rečenicom: “Imate još samo devet dana da od potpune propasti spasite Veliku Britaniju!” U sveopćoj pomutnji raspravlja se i o velikoj koaliciji između konzervativaca i laburista, ali svi oni koji dobro poznaju britansku političku scenu nikako se ne bi kladili na ovakav ishod. U noći na 8. svibnja netko će promijeniti mišljenje, a o tome će ovisiti tko će se useliti u Downing Street.
a koga briga za ovu nazadnu kraljevinu, čije bogatstvo počiva na porobljavanju mali naroda? lijepo je vidjeti zemlju koja drhti pred unutarnje političkim razmiricama temeljenih na nacionalnom identitetu, i želji za većom samostalnošću, a koja je opet tako čvrsto zagovarala ujedinjenu europu, zajedničko tržište.. sve dok sama nije osjetila gubitak utjecaja i kontrole. zašto su sad protiv odlaska škota, ako su bili za izdvajanje kosova iz sastava srbije? lijepo su škote zeznuli na referendumu, tj. škoti pokazali da je njihov nacionalni naboj nešto što se vidi uglavnom u krčmama i folklornim predstavama sa kiltom i gajdama. kad je trebalo pokazati tko si i što, škoti su utihnuli. škoti su britanci, i škot danas znači samo neko regionalnu opredijeljenost, a ne naciju, nacionalnost. trebalo bi ih izbaciti iz uefe, i dozvoliti samo državu velikoj britaniji da nastupa kao jedna reprezentacija. to je trenutak da škote pokrenu, ako ih se nakon stoljeća pod viskijem uopće može dignuti iz puba.