Je li u pravu HHO kad tvrdi da Milanović obnavlja velikosrpsku propagandu?

U najnovijem priopćenju Hrvatskog helsinškog odbora piše kako je hrvatski narod “Domovinskim ratom izborio državnu i političku slobodu, boreći se upravo protiv sustava vrijednosti koji se krio iza ideologema ‘antifašizam’, a glavne optužbe iz redova velikosrpskog agresora svodile su se na tvrdnju da su u Hrvatskoj na vlasti fašizam i ustaštvo koje treba zaustaviti oružjem.” Zatim, da “oni koji danas optužuju novu hrvatsku vlast, pa prema tome i velik dio hrvatskog naroda koji je tu vlast slobodnom voljom izabrao, a koje tužitelje predvodi bivši premijer Zoran Milanović, svojim tvrdnjama o ustaškom karakteru nove vlasti nastavljaju tu istu velikosrpsku retoriku i politiku.” HHO brani novog ministra kulture Hasanbegovića koji tvrdi da u Ustavu nema riječi “antifašizam”. Istina, u izvorišnim osnovama Ustava piše kako je “uspostava temelja državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata izražena nasuprot proglašenju NDH u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske”, ali u nastavku stoji kako se ta suverenost ostvarila na “povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava”.

To što se jedno tijelo (ZAVNOH) spominje u kontinuitetu hrvatske državnosti ne znači da se prihvaćaju njegova ideologija i politički sustav koji će proizvesti. Franjo Tuđman cijenio je Titove zasluge za stvaranje hrvatske države, ali nikad nije ni rekao ni napisao da ju je on želio te je nedvosmisleno osuđivao njegove zločine i totalitarni sustav u kojem je vladao kao diktator. Treba znati da je fašizam postojao samo u Italiji, da je “antifašizam” nametnuta boljševička izmišljotina te da su jedini stvarni antifašisti u Hrvatskoj Božo Milanović, Vladimir Gortan (koji nije bio ni ljevičar ni komunist premda će ga crveni prisvojiti) i drugi koji su se protiv fašizma borili i stradavali još prije dolaska fašista na vlast u Italiji. Kad hrvatski ljevičari, pogotovo sad u povodu formiranja nove vlasti, hrpimice jurišaju na protivnike antifašizma, trebalo bi im postaviti nekoliko vrlo jednostavnih pitanja. Kako antifašisti mogu biti partizani koji su poslije rata stvorili politički sustav isti kao što je bio fašistički? Štoviše, premda je nama Hrvatima učinio velika zla, treba reći da talijanski fašizam nije bio tako okrutan kao jugoslavenski komunizam. Briljantni francuski intelektualac Alain de Benoist u knjizi “Komunizam i nacizam”, u kojoj piše i o antifašizmu kao boljševičkoj izmišljotini, napominje kako je fašizam u Italiji u usporedbi s drugim totalitarizmima bio neusporedivo blaži i manje represivan. Sljedeće je pitanje za ljevičare – jesu li antifašisti oni koji su po svršetku Drugog svjetskog rata bez suđenja poubijali desetke tisuća hrvatskih vojnika i civila? Oni koji su u na Golom otoku, kako je rekla jedna Židovka žrtva komunizma, usavršili Gulag? Oni koji su progonili svoje političke protivnike, sudili ih i zatvarali po Starim Gradiškama i Lepoglavama, smicali u inozemstvu...?

Kakvi su to antifašisti koji su stvorili Titov kult ličnosti kakav po obožavanju i nedodirljivosti možemo naći samo u najstrašnijim totalitarizmima 20. stoljeća? I kakav je to vodeći antifašist koji pred Staljinov metak denuncijacijama šalje mnoge svoje drugove i pod čijom su vlasti učinjeni nezapamćeni zločini? Nije li zločinac Milošević isklijao iz antifašizma i nije li agresiju na Hrvatsku među ostalima vodio veliki hrvatski antifašist, general Veljko Kadijević, koji je kao šef JNA i među hrvatskim komunistima slovio kao istinski čuvar antifašizma, Titova naslijeđa i Jugoslavije? Ali ljevičari, Fumići, Milanovići, Goldsteini, Jakovine, Krasići... neće vam odgovoriti na ta pitanja, za njih je antifašizam mit, kanon, svetinja te je kažnjivo sve što se o njega ogriješi. A iz te svetinje izvode se druge svetinje, kao – biti na strani pobjednika iz Drugog svjetskog rata. Pa na strani pobjednika bio je i Staljin, jedan od najvećih zločinaca u povijesti. Čak i kad nevoljko priznaju zla komunista, koji su isto što i antifašisti, ljevičari mašu barjakom antifašizma. Stoga je Hrvatski helsinški odbor u pravu kad tvrdi da se iza ideologema “antifašizam” krije “sustav vrijednosti” protiv kojeg je hrvatski narod “Domovinskim ratom izborio državnu i političku slobodu”. Taj sustav vrijednosti potvrdila je i SDP-ova mladež u izbornoj noći 2007. godine Milanovića u stranačkim prostorijama dočekavši s partizanskim pjesmama s kakvima se išlo i u agresiju na Hrvatsku.