Pitanje plaća i bonusa članova uprave Uljanika čini se kao da je najmračnija tajna tvrtke koja nema novca za isplatu plaća, pa je u fokus medija isplivala vila šefa uprave Giannija Rossande. Tko bi odolio tako atraktivnom kontrastu, s jedne strane gladni radnici u pohabanim mandurama, a s druge moderno zdanje s bazenom uz more koje obilaze policajci otkad su štrajkaši poručili “Stižemo u Pješčanu uvalu”.
Ali, je li Rossanda nešto ukrao, je li si sam odredio nagradu za svoj rad, ili su to preko korporativnih tijela odredili vlasnici Uljanika, 7237 dioničara među kojima su i brojni radnici? Uostalom, što je neobično u tomu da čelnik tvrtke u čijim je rukama sudbina 4500 zaposlenika, ima plaću s kojom si može priuštiti nešto što većina ne može!? Štoviše, Rossanda je prema vlastitom kazivanju vilu izgradio kreditom na obiteljskom zemljištu, a sve vrijeme živi u stanu.
Pa puno veću i skuplju vilu sagradio si je na Pantovčaku novinar čija su primanja, tvrdilo se, ako ne veća, onda slična šefu uprave Uljanika, pa kad je priličan dio dugova te medijske kuće državi i drugim vjerovnicima izbrisan u predstečajnoj nagodbi, mediji se tada nisu sjetili novinarskih rezidencijalnih zdanja.
I početkom godine, kad su državna jamstva odgodila agoniju zbog nelikvidnosti Uljanika, mediji su pisali kako su članovi uprave unatoč negativnim rezultatima i akumuliranim gubicima sebi isplatili 2,3 milijuna kuna bonusa. Tada su korporativne komunikacije Uljanika u pet dana izdale tri priopćenja u kojima su “najodlučnije opovrgli točnost i istinitost tih navoda objavljenih u nekim medijima”, te su najoštrije osudili te pokušaje “zazivanja nezdrave atmosfere”.
Najavili su poduzeti sve raspoložive mjere protiv tih neistina uperenih, kako su obrazložili, protiv aktivnosti na promjenama u Uljanik grupi koje provodi Uprava “uz jasno izraženu potporu zaposlenika, sindikata, Vlade RH i Europske komisije” kako bi se “očuvala i unaprijedila brodograđevna tradicija duga više od 160 godina”.
Ono što upada u oči jest da unatoč velikim ciljevima i društvenom angažmanu, Uljanik je ipak otvorenim ostavio pitanje jesu li bonusi isplaćivani u drugim iznosima. Ako nisu, čemu toliko riječi umjesto da se jasno kaže od kada takvih isplata nije bilo. Jer, usred krize isplaćivati bonuse bilo bi kriminalno drsko.
Umjesto toga, Uprava je ponudila floskule kako “odgovorno stoji iza svih financijskih izvješća” te da su “svi podaci dostupni u javno objavljenim dokumentima”. Prema Kodeksu korporativnog upravljanja na Zagrebačkoj burzi, Uljanik je u upitniku koji su ispunili na upit je li nagrada ili naknada koju primaju članovi nadzornog odnosno upravnog odbora u cijelosti ili dijelom određena prema doprinosu uspješnosti društva odgovorio “ne, određena je odlukom Glavne skupštine”.
A na upit jesu li ti podaci javno objavljeni “ne, jer članovi NO nemaju istih naknada i drugih primanja od Društva”. Posljednja odluka o nagradi za rad članovima NO donesena je s 95.777 glasova i 72.949 protiv, s tim da je glasovalo 53,41 % od ukupnog broja od 3,35 milijuna dionica Uljanika s pravom glasa.
Odlučeno je da im pripada nagrada, predsjedniku NO u iznosu prosječne plaće u RH u prethodnom mjesecu, a članovima 75 % tog iznosa. Uprava tvrdi da vanjski članovi taj iznos ne primaju. U 3. maju članovima NO pripada 2000 kuna mjesečno. Dok, recimo predsjednik NO-a u HT-u prima 1,5 prosječne neto plaće zaposlenika HT-a, a članovi mjesečni prosjek tvrtke.
Prema financijskim izvješćima članovi NO-a Uljanik Grupu su lani stajali 710.000 kuna. U revizorskim i financijskim izvješćima se navode različiti podaci o plaćama menadžmenta u bruto iznosima. Za 52 ključna menadžera i naknade NO lani je isplaćeno 20,4 milijuna kuna (2016. 20 milijuna za 45 zaposlenika), ili mjesečni bruto po menadžeru 32.761 kune (36.940 u 2016.).
U jednom izvješću iz 2016. navodi se 32,7 milijuna kuna za 85 menadžera Uljanik grupe. Koliko je u tomu udio trojice članova uprave ne zna se. Posljednji put kad su zasebno iskazana njihova primanja bilo je 2013. i to 2,011.316 kuna bruto, što je prosjek od 55.869 mjesečno.
Slični se podaci objavljuju i za tvrtke u sastavu. Najviše na menadžere troši Brodogradilište, 4,8 milijuna za njih 15, ili 26.888 bruto po menadžeru, dok 3. maj na njih 14 lani je izdvojio 2,9 milijuna ili 17.553 mjesečno. Najveći menadžerski prosjek ima Poslovno informacijski sustav s 10 menadžera - 29.643 kune.
Dakle, mediji možda pretjeruju, ali tajenjem ih uprava Uljanika potiče. U svakom slučaju, bit nije toliko u visini plaće, nego u tomu što se za to dobije. Ali, je li to naš ili problem vlasnika pa i 47% malih dioničara?
>> Uljanikovci krenuli na veliki prosvjed u Zagreb
Ma sve su to ogromni novci pogotovo ukoliko ne poslujes sa dobiti,85 menadera,bonusi,otpremnine,visoke place,razni dodaci a firma tone.Netko radi za 3200 kn a kad minimalac treba povecati kao da je ne znam sto,a vamo se milijuni okrecu nestaju vrte kao i u hž hep i mnogim firmama i to nije bitno