Možda bi se i u Crkvi moglo početi popuštati s korona-mjerama, kao što se popušta, polako i oprezno, tek mjestimično, na razini civilnih vlasti i državnog kriznog stožera. Naime, crkvene mjere bit će sada na snazi tri tjedna. Donesene su na blagdan sv. Josipa 19. ožujka i vrlo su restriktivne i rigorozne, a posve sliče mjerama koje su u okolnim zemljama, pa i samom Vatikanu.
Izuzetak je tek Mostarsko-duvanjska biskupija, gdje je biskup Ratko Perić dopustio mise s narodom, ali uza sva pravila i mjere predostrožnosti. Naime, incident koji se dogodio u splitskoj Sirobuji pokazuje da su stvari napete do kraja i da treba gledati gdje se može popustiti. Država je to spoznala npr. u slučaju potresa u Zagrebu, kada je dopustila otvaranje prodavaonica građevinskim materijalom, kako bi ljudi mogli popraviti oštećene stanove. Otvorila je tržnice, a k tome rade velike prodavaonice i banke. Sve te usluge koriste isti ljudi koji koriste i crkvene usluge, pa mnogi predlažu i očekuju da crkvena vlast izađe ususret makar malo i sa svoje strane.
Navode se primjeri ispovijedi i bolesničkog pomazanja, koje bi bilo najlakše provesti. „Potres“ u Sirobuji, kojemu je epicentar bio u odluci župnika don Josipa Delaša da služi mise s narodom i prkosno poziva na njih, pokazuje koliko je situacija napeta. Poznato je da mnogo svećenika i mnogo vjernika ovakve mjere HBK nisu dočekale s oduševljenjem. Nisu bili njima zadovoljni ni neki biskupi. No, upravo su nečije krutosti i neprihvaćanja doveli do incidentnih situacija, kao što je bila ova u Splitu, jer su se na neke stare rane i račune između biskupa i nekih njihovih svećenika nagomilale ove najnovije. I naravno je da moralo negdje eksplodirati. Najtužnije je to što ta eksplozija ima velikog utjecaja na vjernike, koji se dijele na one koji su za ili protiv, konkretno ovog župnika u ovome primjeru, ali i protiv mjera crkvenih vlasti. Pa i protiv biskupa i protiv pape, što je po sebi u vjerničkoj savjesti uvijek skandalozno.
Crkva je autokratski strukturirana i načelo poslušnosti jedno je od ključnih. Crkva ga crpi iz svoje svetopisamske baštine i tradicije, tj. čak s prvih stranica Svetoga Pisma i ljudskog neposluha koji je čovjeka izopćio iz raja. Svatko tko se smatra katolikom sam sebe isključuje iz crkvenog zajedništva ne sluša li biskupe i papu, kojima tako odriče apostolski autoritet. I bivajući neposlušan, kao u ovim aktualnim uvjetima, dopušta da njegov egoizam i narcizam prerastu u grijeh oholosti, koji je prvi na listi grijeha.
Crkvena vlast zacijelo nikoga ne želi dovesti u takvo stanje, pa je vrijeme nakon ovoga korona-Uskrsa možda pogodno da se poradi na modifikaciji donesenih mjera.
Naime, Crkva je ovdje zbog ljudi, a ne ljudi zbog Crkve, da parafraziramo onu evanđeosku da je zakon zbog čovjeka, a ne čovjek zbog zakona. Mnogi ljudi žive od svojih malih ili većih pobožnosti, jednostavnih i ustaljenih susreta sa sakramentima, kojih su lišeni preko noći. Pa i ako nisu bili redoviti u sakramentalnom životu, frustracija vremena sada je toliko snažna da ih možda upravo nedostatak sakramenata boli više od ičega drugoga. I crkvena vlast to mora uzeti u obzir. Primjer iz Splita najbolje ukazuje na to. On je bolan i za župnika Delaša i za nadbiskupa Barišića i za vjernike. I pitanje je gdje će izbiti sutra ili prekosutra na nekome drugome mjestu.
Dok se, istodobno, ne crkvena i Crkvi ne sklona javnost naslađuje i uživa u mukama kroz koje Crkva prolazi. S druge strane, u prilici smo za ovaj Uskrs iskusiti nešto novo. Od pranja nogu ukućanima na Veliki četvrtak do očeva i majčina blagoslova uskrsne košarice na blagdanskom stolu. O televizijskim i internetskim misama da se i ne govori.
U prilici smo iskusiti i vlastitu poniznost i poslušnost u prihvaćanju cijele ove situacije, koja je po mnogočemu čudna i nelogična, pogodna bujanju teorija zavjera. No, ako se stavimo u situaciju „ili-ili“, izgubit ćemo kako god okrenemo. Prihvatimo li, a najveća većina to je i učinila kroz sve ove dane, ponuda „i-i“ od strane crkvenog vrha naišla bi na plodno tlo. I umanjila mnoge opravdane frustracije. Poslušnosti ne naštetivši pritom ama baš nimalo.
VIDEO Ministar Beroš: 'Nemamo lijeka, niti cjepivo, molim vas ponašajte se odgovorno!'
Ako ovo nije vrijeme da i Crkva, a pogotovo veći dio klera ne doživi katarzu ne znam kada će!!?? Da, gospodine Darko dopustiti crkvi službu , ali nadam se na jarunskoj livadi uz razmak od 10m, ne u preskupim monomentalnim građevinama, bez zlatnih vezova na odorama, zlatnih relikvija i kaleža, poput ISUSA koji je molio sa učenicima pod maslinom!