Je li za savez sa zapadnim Balkanom rektor Boras pitao studente i profesore?

U povodu Deklaracije sveučilišta jugoistočne Europe i zapadnog Balkana, koja je uvod u osnivanje zajednice sveučilišta s tog područja, u čemu važnu ulogu ima rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, prvo evo citata iz Hrvatske enciklopedije: “Balkan (tur. balkan: šumovite planine), geopolitički naziv koji se od XIX. stoljeća primjenjuje za Balkanski poluotok.

Prvotno se taj naziv upotrebljavao za područje koje je nakon 1699. izravno ili neizravno bilo pod kontrolom Osmanskog Carstva. Danas se taj naziv, osobito u političko-povijesnom smislu, često uzima za označivanje područja modernih država Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Grčke, Makedonije, Rumunjske i Srbije, te europskog dijela današnje Turske. Postoji i mišljenje, osobito u angloameričkoj literaturi, kako Slovenija i Hrvatska također ulaze u sastav Balkana.”

Tako piše u Hrvatskoj enciklopediji, u kojoj je, istina, mnogo šire razrađena natuknica “Balkanski polutok”, kojem pripada i Hrvatska. Dakle, pod geopolitičkim nazivom “Balkan” Lijepe naše nema, osim “u angloameričkoj literaturi”. Ali premda je nema u Hrvatskoj svak površan i bez osjećaja za nacionalne vrijednosti može nametati i konstruirati što želi. Pa je tako iskonstruirana po mentalitetu, povijesti, kulturi i geografiji nepostojeća i uvredljiva pripadnost Hrvatske Balkanu ili Zapadnom Balkanu.

Dragutin Feletar, vodeći hrvatski geograf, bivši pročelnik Geografskog odjela i dekan PMF-a te član suradnik HAZU, kaže: “Da bi neki dio kopna mogao geografski uopće biti poluotokom, morske tj. vodene katete moraju biti duže od kopnene. To kod tzv. Balkanskog poluotoka nije slučaj. Kopnena kateta od Trsta do Odese duga je oko 1330 km, što je više od morske istočne katete Odesa – Rt Matapan (Peloponez) koja je duga 1230 km. I druga, zapadna morska kateta od Trsta do rta Matapana (Peloponez) nešto je kraća od kopnene – duga je 1270 km. Zapravo, nikomu u geografskoj znanosti nije jasno kako je kopno koje je tako širokim krakom vezano za kontinent uopće moglo biti proglašeno poluotokom”.

Kad se u 19. stoljeću riječ “Balkan” počela rabiti za europske zemlje pod Osmanskim Carstvom, Hrvatsku tamo nitko nije vidio, bila je dio drugog carstva. Također, Hvarske nema ni u događajima – u Balkanskim ratovima – u vrijeme kojih je, kako bilježi povijest, gotovo posvudašnjom postala zapadnjačka predodžba o Balkanu kao “buretu baruta”, prostoru obilježenom primitivizmom, nasiljem, barbarstvom, brojnim antagonizmima i sukobima. Dakle, u područje koje po geografskim kriterijima ne postoji nasilno se uključuje Hrvatska u kojoj također ne postoji balkanizam iz predodžaba koje su ga stvorile. Istina, i kao mediteranska i srednjoeuropska zemlja doticali smo se tradicija i mentaliteta koji će obilježiti ono što se zove Balkan, ali i vjera i glavni tokovi hrvatske povijesti i kulture idu u suprotnom smjeru.

Stoga će devedesete godine proteklog stoljeća biti u znaku naglašenog nastojanja da s izlaskom iz Jugoslavije napustimo i Balkan, a u tom se osobito isticao prvi hrvatski predsjednik. Kad se 1996. godine vratio iz Washingtona rekao je: “Dobili smo uvjeravanja u bezrezervnu podršku SAD da Hrvatska pripada srednjoj Europi, a ne Balkanu”. Drugom prilikom se oštro osvrnuo na one koji “Sloveniju pripisuju Europi a Hrvatsku Balkanu”, i tako dalje.

Unatoč tome, ne samo da se u Europskoj uniji zadržao i posve ustalio “Zapadni Balkan” nego ga i sadašnja vlast bez prigovora prihvaća, ali se, kad je prigoda, kune u Tuđmana i s njim se poistovjećuje. Kapitulaciju pred tim nazivom potpisali su i mnogi drugi u Hrvatskoj, a poseban pljesak dobio je ovih dana rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras koji je s ostalim rektorima u Zagrebu (je li pitao studente i profesore?) potpisao Deklaraciju sveučilišta jugoistočne Europe i zapadnog Balkana, kojom se najavljuje osnivanje zajednice tih sveučilišta. Na prvom skupu, u Novom Sadu, na kojem se o tome raspravljalo, rabila se samo sintagma – sveučilišta zapadnog Balkana, a sada su joj, očito zbog negodovanja u Hrvatskoj, dodana i – sveučilišta jugoistočne Europe.

To je kao da kažeš – vidio sam Plenkovića, bio je u društvu s hrvatskim premijerom, ili idem u Zagreb pa ću produžiti u glavni grad Hrvatske. Doista balkanski: stvara se jezična besmislica da bi se javnosti zamazale oči. Prava sveučilišna razina! Naravno, ne treba iza toga vidjeti težnju za obnovom Jugoslavije ili stvaranjem nekog balkanskog saveza, no tragično je biti Balkan i bez te nakane.