Katastrofa, nesigurnost, klijentelizam, erozija, autoritarno vođenje stranke, zanemarivanje politike, manipulacije, rasulo, vanjski utjecaji...
Ovo su samo neki od “epiteta” kojima SDP-ovci opisuju posljedice unutarstranačkog izbornog pravila “jedan član – jedan glas” – modela na koji su još donedavno bili ponosni smatrajući ga vrhuncem stranačke demokracije. Premda je nezadovoljstvo zbog izbornih pravila vrlo rašireno i traje već dulje vrijeme, o njima se nitko ne želi javno izjašnjavati.
Razlog je nezamjeranje predsjedniku stranke Zoranu Milanoviću koji je, de facto, uveo ovaj model te je po njemu neposredno izabran za šefa SDP-a.
– Stranački vođe obično zloupotrijebe plebiscitarnu legitimaciju, a to se dogodilo i Zoranu Milanoviću – tvrdi naš sugovornik koji Milanoviću najviše zamjera što si je zadržao najveći utjecaj na formiranje lista za parlamentarne izbore, što je ključna poluga moći. Istodobno prognozira da će mu se izborni model, zahvaljujući kojemu ima najveći legitimitet i izvor moći, na kraju obiti o glavu. Kao prvi korak prema kraju ističe zagrebačke izbore u kojima je pobijedio Davor Bernardić, trenutačno Milanovićev najveći i najopasniji oponent u stranci. Iako je Bernardić odmah nakon pobjede u zagrebačkoj organizaciji izjavio “da je gradski političar koji će to i ostati, te da ne puca na mjesto premijera”, teško je povjerovati da je lišen takvih ambicija. No, kako bilo, Milanovićev model jedan član – jedan glas sada se široko osmjehnuo Bernardiću.
Bitna je i funkcionalnost
Docent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Dragan Bagić tvrdi da je sustav jedan član – jedan glas dobar, da znači demokratski iskorak, a jedini je problem, kaže, što naše stranke nisu navikle na demokraciju.
– Demokracija nije sklad, ona nije lišena konflikata i sukoba, već su oni njen sastavni dio. A mi smo stranke navikli percipirati kao homogene, jednoumne sredine – kaže Bagić. Nastavlja kako je neslaganje unutar stranke nužno i da to trebaju shvatiti sami članovi političkih stranaka, politički analitičari kao i šira javnost. – SDP se osjeća nelagodno jer su njihovi unutarstranački sukobi izloženi prema van, no to nije ništa loše – smatra Bagić i dodaje da je dobro kada prljavi veš izlazi van jer je to način na koji se stranka čisti iznutra. Ako toga nema, primjećuje, događaju se stvari kao što je sada afera s HAC-om.
Jedan od naših sugovornika iz SDP-a također hvali sustav jedan član – jedan glas, ali je vrlo kritičan prema načinu na koji on funkcionira u SDP-u. – Na taj se način biraju samo predsjednici, a ne i ostala tijela. Stoga samo predsjednici imaju legitimitet, a ne i ostala stranačka tijela – kaže naš sugovornik objašnjavajući da je zbog toga sustav samo povećao moć predsjednika.
Kao ključni problem ističe izborni zakon koji kaže da predsjednik stranke potpisuje izborne liste. – Moć koju nacionalno izborno zakonodavstvo daje predsjednicima stranaka nemoguće je limitirati stranačkom demokracijom – zaključuje i poentira tvrdnjom kako je neposredan izbor predsjednika samo privid demokracije. Po njemu bi on imao demokratski učinak jedino kada bi se promijenio cijeli izborni sustav i kada bi se zastupnici birali izravno, a ne s lista koje definira šef stranke.
Profesor na Fakultetu političkih znanosti Tihomir Cipek kaže da izborni zakon strankama ne brani da oni sami po načelu jedan član – jedan glas formiraju i liste za parlamentarne izbore, a da predsjedniku stranke daju pravo veta na njih. Time bi se, kaže, održao sustav ravnoteže i međusobne suradnje.
Svi SDP-ovci s kojima smo razgovarali, a nezadovoljni su rezultatima zadnje demokratizacije svoje stranke koja datira od konvencije održane 2008. godine kada je u statut SDP-a uvedena odredba o neposrednom izboru stranke, te predsjednika lokalnih organizacija, ističu problem povećane moći predsjednika, kao i nedosljednost modela jer se po principu jedan član – jedan glas ne biraju i ostala stranačka tijela. Zato su, kažu, njihovo značenje i uloga sve manji. – Sjednice Glavnog odbora sazivaju se svaka tri mjeseca i traju maksimalno sat i pol. Isto je i u Klubu zastupnika u Saboru – kaže jedan od članova stranke napominjući da se sjednice sazivaju reda radi, da se na njima klima glavom i da praktično više ne postoji mjesto gdje bi se utvrđivala i brusila politika.
Rezultat je sve ozbiljnije stvaranje frakcija i gubitak prepoznatljive politike stranke, kažu nezadovoljni članovi vladajuće partije.
No, prof. Cipek ne vidi ništa loše u stranačkim frakcijama. Tako se teže formira jedinstvena politička volja, ali se time politika stranke kvalitetnije izbrusi.
Na primjedbu da je izborni sustav u vladajućoj stranci nedosljedan, na što je upozoravao i Bernardić u svom predizbornom programu obećavajući da će se zalagati da se sva tijela stranke biraju metodom jedan član – jedan glas, prof. Cipek kaže da je djelotvornost protuargument. Istoga je mišljenja i docent Bagić koji kaže da nije nužno izravno biranje svih funkcija “jer se mora voditi računa i o funkcionalnosti”.
Kada bi se, nastavlja, sva tijela birala neposredno, to bi moglo ugroziti cijeli model. Pogled iznutra ipak je bitno drukčiji. SDP-ovci govore kako svjedoče eroziji stranke, i to zato što ovaj sustav uništava stranačku organizaciju, njeno tkivo. Prije su se kroz njih filtrirali kadrovi, a one su predlagale kandidate. Stoga je, kaže jedan od naših sugovornika iz stranke, nešto značio staž u stranci, angažman, rad i zalaganje u kampanjama... Sada je, tvrdi, izgubljen smisao organizacija, one su postale izborna mašinerija pred kojom jednako može nastupiti netko tko je zalijepio tisuće plakata kao i netko tko je jučer došao u stranku i čak nije platio ni članarinu (ona je uvjet za glasanje pri izboru predsjednika SDP-a).
– Gradski odbori izgubili su mogućnost utjecaja na politiku – žali nam se SDP-ovac koji kaže da je sada situacija takva da se netko tko je financijski potkovan može učlaniti u stranku, organizirati si dobru kampanju i već sutradan konkurirati za predsjednika. Problem je, kaže, što nema kriterija.
– Ako netko dođe s ceste i uspije se nametnuti u stranci, znači da je uvjerljiv. Pa zar bi doista trebalo brojiti koliko je tko plakata zalijepio? – kontrira Bagić.
Na primjedbu samih SDP-ovaca kako im je aktualni izborni model za stranačke predsjednike izbrisao kriterije za kandidate, odgovara protupitanjem: Zar bi političari za svoje napredovanje trebali skupljati pozitivne bodove?
Antun Vujić, koji je prije pet godina bio glasan protivnik Milanovićeva projekta da svi članovi stranke izravno biraju predsjednika, sada o tome više ne želi razgovarati. Kaže da je od Vlade dobio mandat u Leksikografskom zavodu i da je to jedina tema o kojoj je spreman javno progovoriti. Stoga ćemo samo podsjetiti da je u vrijeme kada se bavio pitanjem uređenja SDP-a upozoravao da Milanovićev način izbora omogućuje manipulacije i umanjuje važnost kvalificiranih stranačkih tijela u upravljanju strankom.
SDP-ovci koji su razgovarali s nama o ovoj temi, ali pod uvjetom anonimnosti, kažu da je u njihovoj stranci bilo ideja da se propišu kriteriji za pojedine funkcije, da su se oni u jednoj organizaciji čak i stavili na papir, ali je ispalo da ih ne bi ispunio predsjednik SDP-a Zoran Milanović. U vladajućoj stranci danas se, osim modela kojim se napreduje unutar stranke, govori i o gubitku političkog identiteta. – U SDP-u se više energije troši za unutarstranačke izbore nego na politiku stranke. U ovakvom sustavu gubi se ideologija jer postaje bitan samo vlastiti probitak – kaže naš sugovornik dodajući da to jako dobro ilustrira kampanja za izbor predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a. Naime, još dok je trajala, ta je kampanja bila na meti kritika samih SDP-ovaca koji su čak i javno problematizirali njeno financiranje, govorili da se vodi na način kao da su parlamentarni izbori, jer se počelo nabacivati prljavim rubljem i daleko prešlo granice dobrog ukusa. Bagić i na ovo kaže da su pretjerivanja. – Utrka za predsjednika zagrebačkog SDP-a uopće nije bila prljava. Bilo je samo nekoliko negativnih informacija koje su protukandidati iznijeli jedni o drugima, ali su izašle van činjenice i to je dobro – kaže Bagić i napominje da se oko toga previše dramatizira te da je u stranačkoj kampanji svaka strana samo iznosila svoje argumente i stavove, te se nastojala svidjeti članstvu.
Model jedan član – jedan glas kakav ima SDP po Bagiću bi trebalo uvesti u sve političke stranke jer je on temelj demokracije. – Mislim da bi čak zakonom trebalo natjerati političke stranke da se demokratiziraju. Opći politički prostor ne može se demokratizirati bez demokratizacije stranaka – zaključuje Bagić.
Promicanje gubitnika
Protivnici takve demokratizacije političkih stranaka upozoravaju na još jedan problem, a to su vanjski utjecaji interesnih skupina ili pojedinaca. Naime, mogućnost da se uđe u stranku i u vrlo kratkom roku, bez ikakvih kriterija, konkurira i za najviše funkcije u njoj otvara prostor za smišljeno “ubacivanje” svojih ljudi u stranke i stvaranje svojih kadrova koji će, kada dosegnu željenu funkciju, raznim uslugama otplaćivati dug. U nekim lokalnim sredinama takvih pokušaja, uvjeravaju nas neki naši sugovornici, već ima. Kao mana Milanovićevu modelu koji ne predviđa kriterije navodi se i promicanje gubitnika. Opet je najbolji primjer Zagreb gdje je pobjedu na unutarstranačkim izborima odnio Bernardić unatoč tome što je na lokalnim izborima izgubio vlast. Riječ je o jednom od najvećih izbornih poraza SDP-a, no članstvo to nije kaznilo. Ispada da gubitak vlasti u Zagrebu u kojem SDP prvi put od 1995. godine nema većinu u Skupštini članovima zagrebačke organizacije nije katastrofa za koju bi trebao odgovarati šef njihove organizacije. Ili pak smatraju da je veća krivnja za poraz na predsjedniku SDP-a i premijeru Milanoviću?! A možda su, tvrde neki, postale važnije unutarstranačke borbe nego borba za vlast.
– Problem je što imamo privid demokracije. Uvođenje modela jedan član – jedan glas značilo je jedan svijetli trenutak i svijetli iskorak prije četiri godine, ali je rezultat toga autoritarni vođa koji stvara sve veću ovisnost o predsjedniku stranke – jedno je od mišljenja u SDP-u u kojem je, kaže, sve postalo podređeno vlastitoj ambiciji koja se ostvaruje kroz izbornu mašineriju u stranci. Tako je i predsjednik stranke u poziciji da se okružuje svojim ljudima koji će mu biti odani i za njega lobirati u SDP-u.