Jedan detalj iz Inina priopćenja privukao je pažnju: Zašto je promijenjen prag za potpisivanje ugovora?

Lako je vidjeti od početka 2020 do danas kome je i po kojoj cijeni INA prodavala velike količine plina u RH. Gledajući listu kupaca sve bude jasno.

Kupovali su plin za 19,46 Eura po megavatsatu, a kucanstva u Zagrebu placaju 400 Eura po megavatsatu gradskoj plinari.

Ovo je tek jedna od drpačINA, koliko još toga ima tamo - a neotkriveno. Znači, INA je uvijek bila ogromna tvrtka, s nekoliko desetaka tisuća zaposlenih i vrlo velikim cash flow, kralo se na svim razinama od benz. postaja pa na više - i to još u epohi soc. samoupravljanja. Neke od velikih afera (Đureković) su startale baš u INA. Kao veliki plus, treba istaknuti da je INA bitno doprinijela uspjehu u Domovinskom ratu jer je to bilo od ključnog značaja, za mobilnost naših postrojbi - da funkcionira tržište derivata i da ih stalno ima, na suprotnoj strani je baš to "štekalo". Ali i onda se preprodavalo gorivo INA suprotnoj strani, tu je sve puno radnji na rubu zakona ili preko njega. Nepisano pravilo u INA je "kradi i šuti", svatko na svojoj razini "tunelira" nešto iz INA, od čistačica na postajama pa prema gore. Tko meni ne vjeruje, aj nek se napravi reportaža s umirovljenim djelatnicima INA pa nek oni lijepo iznesu za medije što su sve vidjeli tijekom rada i tko se sve obogatio k o krez - na račun INA, naravno. Trenutna afera s plinom govori da ni nismo za imati za naftnu kompaniju - ono malo plina iz naših eksploatacijskih polja je prodano po mizernoj cijeni, uzalud trud radnicima kad to manageri učas svrnu na svoju česmu, zar ne?