Jedan od posljednjih hrvatskih lončara, Ivan Serdar iz Kujnika kod Slavonskog Broda, baš nema sreće. Nakon duge potrage uspio je pronaći nekog na koga će prenijeti ovaj zanat u izumiranju, što mu je bila velika želja. Njegov "šegrt" bio je ni manje ni više nego magistar matematike! Međutim, nesuđeni nasljednik nikako nije uspijevao ovladati umijećem ručne izrade posuda i raznih uporabnih predmeta od gline. Shvatio je da je taj posao zahtjevniji od eksponencijalnih jednadžbi i razlomaka pa je odustao.
– Dva sam ga mjeseca obučavao, objašnjavao mu kako se radi. Preuredio je jednu staru kuću za taj posao, ali na kraju je odustao. Jednostavno, nije mu išlo od ruke. Zaplakao je kad je shvatio da se ne može baviti time. Šteta što je tako ispalo – kaže Serdar.
Harmoniku zamijenio glinom
Lončarski zanat je interesantan, ali i dosta zahtjevan. Mora biti dobra glina, dobro kolo, sigurna ruka... U Hrvatskoj ima još svega četiri ili pet ljudi koji na takav način izrađuju posude. Serdar se lončarstvom bavi već gotovo 40 godina. Jedini je preostali tradicijski lončar u Slavoniji. Sve radi na prastari, najprimitivniji način, onako kako se to radilo prije desetak tisuća godina. Samljevenu glinu stavlja na kolo koje se vrti i vlastitim rukama oblikuje različite posude koje zatim peče u peći na drva. Objašnjava da je to posebna, "čista" glina u kojoj nema kreča ni bilo kakvih smjesa. Njegovi proizvodi i kreacije kao što su lončanice za cvijeće, posude za pečenje, zdjele, ćupovi i šalice obišli su mnoge sajmove i manifestacije i danas se nalaze u zbirkama suvenira brojnih turista.
Član je brodske Udruge starih zanata gdje zajedno s kovačem, opančarom, remenarom i drugim tradicijskim obrtnicima u sklopu projekta "Budi majstor!" obilazi škole i uvodi djecu u tajne svog posla.
– Kamo god dođemo, svi nas podržavaju, osobito djeca i učitelji. To nam daje snage da ustrajemo i da ne dopustimo da naši zanati izumru. Djeci je to stvarno zanimljivo, svi vole kada se pojavim s tim lončarskim kolom – govori Ivo. Nekada je za život zarađivao kao harmonikaš, a onda se posvetio lončarskom zanatu. Nagovorio ga je prijatelj koji se time bavio prije njega i koji je u njemu prepoznao talent. Šest mjeseci išao je na praksu, ostavio se glazbe i posvetio novom poslu. Majstor ga je obučio i učinio od njega pravog "mahera". Uz malu stanku za vrijeme rata, u tom je poslu u kontinuitetu ostao sve do danas.
Po cijeni od desetak eura kod njega možete pronaći kvalitetne zdjele, ćupove, tegle, vaze, šalice, pepeljare... Posao je zahtjevan, ali on u njemu uživa. – Najvažnije je pronaći odgovarajuću i kvalitetnu glinu jer nije svaka pogodna za sve vrste posuda. Nakon duljeg stajanja u spremištu i potom na zraku glinu pripremam za "meljavu", meljem u mlinu i stavljam u najlon u kojem mora odležati 24 sata kako bih je mogao staviti na kolo – pojašnjava Serdar.
Djeca najveći obožavatelji
Umijeće proizvodnje keramičkih posuda od gline jedan je od prvih zanata koji su se pojavili s nastankom ljudske kulture. Serdar se nada će on i drugi stari zanatlije, s kojima se ujedinio u njegovanju i čuvanju tradicije, dobiti prostor u kojemu će moći obučavati mlade. Njegovih četvero djece nije pokazalo zanimanje da ga naslijede i otišli su svojim putem u inozemstvo, ali uvjeren je da interes među mladima ipak postoji, samo što se njima ne da putovati u Kujnik.
POVEZANI ČLANCI:
– Srce me boli kada vidim da nemam nasljednika. Međutim, svaki put kada demonstriramo stare zanate pred nekom školom, djeca se okupe u velikom broju i pažljivo prate što radimo. Kada bi se u gradu organizirao nekakav oblik slobodnih aktivnosti, uvjeren sam da bi bilo zainteresiranih – nastavlja.
Prijatelji su ga više puta pozivali da sve ostavi i ode za njima u Njemačku ili Švicarsku, ali on se ne želi odvojiti od svog zanata i svoje Slavonije zato što ih voli. Proizvode uglavnom prodaje na kućnom pragu, po sajmovima ili na školskim izložbama starih zanata. Nešto proda, nešto zamijeni, nešto i pokloni. Od tog se posla, kaže, ne može obogatiti, ali njega to ne opterećuje. – Nažalost, danas se teško može živjeti samo od lončarstva, ali nužno ga je održati kao dio identiteta i prošlost. Ljudi se dive, svi bi nešto naručili, ali nemaju novca. Na Zapadu bi možda bila druga pjesma, ali ja na želim otići. Nadam se da će doći bolja vremena...
>> VIDEO Predstavljena 57. Međunarodna smotra folklora Zagreb