Jedina Obamina mana jest pušenje cigareta

Kakav je to čovjek! On će promijeniti svijet – tim hvalospjevima, u jednom dahu, opisuje 33-godišnji Amerikanac hrvatskog podrijetla Gregory Cago demokratskog kandidata za američkog predsjednika Baracka Obamu. Nema sumnje da u to zaista i vjeruje – i to ne odnedavna, otkad je karizmatični Obama zaposjeo vijesti i naslovnice novina. Greg je kao pripravnik potkraj 90-ih radio s Obamom u Senatu države Illinois, a kasnije i pomagao pri – neuspjeloj – kampanji za ulazak u savezni Senat i tad mu je postalo jasno da je taj čovjek “veći od života”.

Zvijezda u usponu
Gregory Cago – što je amerikanizirana verzija očeva prezimena Čago, uz koje nosi i majčino prezime Grubišić – rođen je u SAD-u  od roditelja koji su potkraj 60-ih iz okolice Sinja emigrirali u Ameriku.

Priča je bila tipično iseljenička – dok su roditelji radili u svojoj maloj tvornici za pakiranje  mesa, Grega je kod kuće čuvala baka. Čim je 1997. diplomirao na Michigan State University i upisao poslijediplomski studij političkih znanosti, bio je izabran da se s devet kolega pridruži pripravničkom programu u Senatu države Illinois u Chicagu. Dodijeljen je demokratskoj strani, kaže, i opsluživao je senatore u pitanjima budžeta. Već tada je  Barack bio zvijezda u usponu.

– Bio je poseban. Ostali senatori dolazili su iz uglednih obitelji koje su generacijama bile ukorijenjene u političkom establišmentu Illinoisa. Za njih je uspon po političkoj ljestvici bio manje-više pitanje inercije. Barack je bio autsajder, običan čovjek iz južnog, radničkog Chicaga. K tome, Afroamerikanac i mlad. Za nas, tek izašle s faksa, djecu imigranata koji su naučili engleski tek sa 10 godina, bio je golema inspiracija – objašnjava.

Uspjeh za Obamu nije došao sam po sebi – Greg kaže da taj čovjek radi, radi i radi...
– Radili smo na pitanjima budžeta. Zanimljivo, ta ga se tema nije izravno ticala, no inzistirao je da zna sve detalje. Kad se sjetim koliko smo noći ostajali raditi do tri, četiri. Znali bismo povući cijelu noć. On bi samo skočio doma, istuširao se i za sat vremena bio natrag, u odijelu i kravati. Ne, nikada nije bio mrzovoljan. Ja jesam – priznaje.

Kod Obame nema prečaca, nema izvlačenja, dodaje.
– Tu i tamo netko od nas pokušao bi na brzinu prijeći preko nekog dijela, ali nas je on zauzdavao: “Idemo ponovno. Detaljno, nek traje koliko traje.” Teško onome tko se nije pripremio za sastanak, Obama bi ga “pregazio” – prisjeća se Greg.
Nema s Obamom izmotavanja – on je čovjek koji kaže što misli, izravan je i iskren, ali ne prelazi granice pristojnosti. Nije štedio pohvale na račun suradnika, no u facu bi im rekao i kad su zabrljali.  

Voli košarku
– Znao se i opustiti, otišli bi na pivo.... No najviše je volio košarku. Znao se iskrasti na sat-dva i odigrati koju utakmicu. Znam da i sad to radi. Pobjegne im – smije se Greg. Obama ga je osvojio na prvu loptu. Stoga nije čudno što se pridružio njegovu timu za izbor u savezni senat 2000. Obama je prije kandidature dobro razmislio hoće li se upustiti u visoku politiku. Čak i pomalo oklijevao znajući da će ga to odvući od obitelji.  Tijekom kampanje upoznao je i Obaminu ležerniju stranu.

– Zajedno sa šefom kampanje Danom Schomannom obilazio je domove glasača. Bili su smiješan par – Dan je uvijek bio u nekim nevjerojatnim košuljama – šarenima do boli, a Obama bi ga konstantno zafrkavao. Ovaj bi mu pak odvraćao da nema pojma o odijevanju te se nudio da bude njegov stilist. Obama  ima izvrstan smisao za humor – vrlo je bistar, briljira u brzim  odgovorima. Bilo je zadovoljstvo slušati njihova “prepuucavanja” – kaže Greg. Kampanja je bila neuspješna – u Washington je otišao protukandidat Bobby Rush, no Obama poraz nije uzeo k srcu, već ga je komentirao riječima: “Ha, ovaj put ništa. Nema veze, doći će vrijeme.”  Na pitanje ima li Obama mana, zastaje.

– Jedino čega se mogu sjetiti je to da puši. Sad ga vidim da često žvače. Pokušava prestati – opravdava ga Greg koji je nakon Senata prešao na Vrhovni sud, a sad je u poduzetničkim vodama.  Nada se da će Obama pobijediti, no nije siguran.
– Mnogo mojih prijatelja i kolega neće glasovati za njega jer je crnac. Takva je današnja Amerika – zaključuje, ne bez gorčine.