Jedina smo država koja je ulaskom u EU nazadovala

Dvije godine nakon ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, glavni argument za tvrdnju da je to članstvo korisno i dalje u velikoj mjeri zapravo sadrži protuargument da bi Hrvatskoj izvan EU bilo puno gore. Gospodarska recesija bila bi jednako duga, ako ne i dulja, politički bi Hrvatska bila u istom zapadnobalkanskom košu sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, a zbog novostvorenog "zamora od proširenja" unutar Unije sve bi snažnije dolazila do izražaja teza da sve zemlje zapadnog Balkana trebaju u EU ući zajedno, negdje u daljoj budućnosti, što bi stvaralo dodatne frustracije u hrvatskom društvu.

Pozitivni primjeri postoje, ali uglavnom nisu vidljivi golim okom zato što se članstvo Hrvatske u EU nije automatski pretvorilo u rast investicija, veću zaposlenost i rast BDP-a. Hrvatska je jedina država koja je ušla u EU i pritom gospodarski nazadovala.

Pogreške i nesnalaženja

Razni upućeni sugovornici i u Bruxellesu i u Zagrebu kažu da je tu riječ o koincidenciji, o lošem tajmingu, da za to ne treba okriviti ni EU ni Hrvatsku te da će gospodarski oporavak uskoro uzeti maha. Ali ostaje činjenica da su sve tranzicijske države srednje i istočne Europe, koje su ušle u EU, ušle u vremenima gospodarskog rasta, koji je zatim, zahvaljujući članstvu u EU, porastao za još jedan ili više postotnih poena BDP-a. Hrvatska je ušla u EU nakon četiri i pol godine recesije, zatim je do kraja 2013. još malo padala, da bi se tek u posljednjem tromjesečju prošle i prvom ove godine vratila sićušnim, ali ipak stopama rasta BDP-a. Drugu obljetnicu svog ulaska u EU Hrvatska tako "slavi" formalnim izlaskom iz šestogodišnje recesije.

Tijekom pristupnih pregovora Hrvatskoj je bilo važno da izbjegne postpristupni nadzor, kakav je uveden (i još uvijek traje) nad Bugarskom i Rumunjskom, i u tome je uspjela. No, Hrvatska danas jest pod nadzorom Europske unije, riječ je o ekonomskom nadzoru pod kakvim su apsolutno sve države članice EU, dakle svih 28. No, taj ekonomski nadzor nije bezazlen za Hrvatsku jer je najnovija članica Unije jedna od fiskalno i gospodarski najproblematičnijih. U manje od dvije godine članstva Hrvatska je ušla u dvije procedure ekonomskog nadzora Bruxellesa: proceduru (smanjivanja) prekomjernog deficita i proceduru (uklanjanja) makroekonomskih neravnoteža.

Hrvatska je ubrzano ušla u procedure ekonomskog nadzora, ali ulazak u "procedure" povlačenja novca iz fondova EU ide sporije nego što je većina građana očekivala. Nema jednog jedinstvenog krivca za to. Dijelom se to događa zbog toga jer je Hrvatska ušla na kraju jedne financijske perspektive EU (2007.-2013.) i pred početak druge (2014.-2020.) pa je svu papirologiju i svu birokratsku pripremu za povlačenje novca iz fondova EU morala obavljati dvaput, što je, prema priznanju i najnepristranijih stručnjaka iz Europe, vrlo zahtjevan, gotovo nemoguć posao. Ali dijelom se percipirana sporost u masovnijem trošenju novca iz fondova EU događa zbog hrvatskih pogrešaka i nesnalaženja. Natječaj za nešto što je trebao biti prvi veliki projekt, obnovu željezničke pruge Dugo Selo – Križevci, dvaput je poništavan i radovi još nisu počeli.

Ipak, na niz drugih velikih investicija radovi financirani novcem iz fondova EU jesu počeli: most Trogir – Čiovo, vodoopskrbni sustavi i pročišćivači u Osijeku i Poreču, obnova Zračne luke Dubrovnik... Provedeni su i prvi natječaji na kojima se dijeli novac iz europskog fonda za ruralni razvoj. Odabrani su i prvi projekti malih i srednjih poduzetnika koji će dobiti novac iz fondova EU. Na drugu obljetnicu hrvatskog članstva u EU ipak se vidi korist od strukturnih i investicijskih fondova, iako će se ta korist puno bolje vidjeti na treću, četvrtu, petu ili desetu godišnjicu.

Pozitivni primjeri

Problema ima, ali ne treba srljati u zaključak da je Hrvatska neuspješna članica EU. Primjer da nije leži i u činjenici da je obnova Zračne luke Dubrovnik, osim što se financira iz "klasičnih" fondova EU, odabrana i kao jedna od prvih investicija u cijeloj Europi koje će se financirati novcem iz novostvorenog Junckerova programa.

Projekt gradnje LNG terminala na otoku Krku odabran je kao jedan od strateški važnih energetskih projekata za Europu i Komisija je u listopadu 2014. odlučila dati 4,9 milijuna eura za izradu studije izvodljivosti. To (još) nije novac za gradnju te goleme investicije, ali jest za sve potrebne dokumente do ishođenja građevinske dozvole, što projekt gradnje čini izglednijim.

Sve su to, dakle, pozitivni primjeri i ima ih još niz. Ali i sama Europska komisija u svojoj posljednjoj ekonomskoj prognozi procjenjuje da se fondovi EU koji stoje na raspolaganju Hrvatskoj neće ni u 2015. znatnije početi trošiti. Nego tek u 2016. godini, trećoj ili četvrtoj godini hrvatskog članstva u EU.