Jest, to je on! Kako ne bih znala kad je isti k’o Cvrčak, ćaća mu. Samo, nije ti Predraga godinama bilo ovdje - u dahu će Ranka Rašić, dok na fotografijama gleda lice 35-godišnjeg Predraga Lovrića. Zapravo, nije ni čudo što Lovrić više ne svraća u Kuplensko, maleno selo na Kordunu nedaleklo od Vojnića, jer za njim već četvrtu godinu traga Interpol.
Sumnjiče ga za oružanu pljačku draguljarnice u Vaduzu u Lihtenštajnu, iz koje je kao u pravoj filmskoj priči za samo nekoliko trenutaka “nestalo” nakita vrijednog više od 600 tisuća eura. U pljačku je krenuo zajedno s ekipom iz bande Pink Panther, u kojoj su se okupili lopovi uglavnom srpske nacionalnosti s područja bivše Jugoslavije, a kojima je “specijalnost” upravo krađa dragulja.
Lovrić, po nacionalnosti Srbin, jedini je državljanin Hrvatske na potjernicama objavljenim na internetskim stranicama Interpola kojeg se traži baš zato jer je pljačkaš iz Pink Panthera. Doduše, vjeruje Interpol, da je među Pantherima, kojima je britanska policija nadjenula ime kad je kod jednog pronađen skupocjeni plavi dijamant u kutijici kreme, baš kao u slavnom filmu s inspektorom Clouseauom, još naših državljana, ali, kako su nam odgovorili na upit, zbog istraga koje vode ništa više ne mogu reći. Ne govore zato ni o nedavnim uhićenjima u Italiji, kad je zbog krijumčarenja droge “palo” 30 osoba. Talijanski mediji su pisali da je jedan od uhićenih i Hrvat Stjepan Benčec, ali naša policija kaže da o tome još nema službene obavijesti. Među uhićenima u Italiji nekoliko je članova Pink Panthera iz Srbije pa se može pretpostaviti, što policija nikada nije isključila da su se lopovi “bacili” i na unosnu trgovinu drogom.
U Kuplenskom će se pak sjetiti da je nakon pljačke nakita u Dubaiju u ljeto 2007. godine, kada je banda za dvadesetak sekunda izjurila s dvije vreće nakita vrijednog nekoliko milijuna dolara ukradenog u zlatarnicina kojoj su audijem razbili izlog, bila u njihovu selu i raspitivala se za Predraga Lovrića. Nisu ga našli, iako su neki uvjereni da je u selu tada bio. Pričalo se kako ga je policiji pred nosom mercedesom, preko obližnje granice s BiH, prevezao stric Milorad, danas ugostitelj u Mladenovcu, a do rata vlasnik restorana Razvod braka koji je imao u Kuplenskom.
Za Predraga Lovrića u selu kažu da ima godinu starijeg brata Milorada, koji u Beogradu ima prijevozničku tvrtku, da je osnovnu završio u Vojniću, gdje je za okupacije išao i u srednju tokarsku.
Kao djeca, braća Lovrić često su čuvali krave. Pričaju da su bili dobri dječaci, i da bi ih manje iznenadilo da je krivim putem krenuo Milorad jer – “Predrag nije bio baš pretjerano pametan”. Nakon završene škole mlađi Lovrić išao je na obuku srpske vojske u Šamarice, nedaleko od Gline. U Oluji, uvjeravaju nas, otišao je iz Hrvatske.
Međutim, nije bilo baš tako. Općinski sud u Rijeci izdao je u jesen 2000. godine za njim tjeralicu jer ga nisu mogli naći i sprovesti u zatvor. Osudili su ga zbog teške krađe počinjene godinu ranije na četiri godine zatvora, a tjeralica za njim još uvijek je na snazi. U selu pretpostavljaju da živi u Srbiji, s jednom Karlovčankom s kojom ima dijete.
Ziveli Lovrici pa makar bili Srbi ili Hrvati.