Smrt "balkanskog Gandhija", kako su predstavnici međunarodne zajednice
nazvali kosovskog lidera Ibrahima Rugovu zbog njegova izraženog
pacifizma, ne bi trebala prouzročiti radikalne političke i sigurnosne
potrese u toj kontinuiranim sukobima opterećenoj pokrajini. Novu
radikalizaciju Kosova spriječit će međunarodna zajednica predvođena
političkom administracijom SAD-a kao apsolutnim političkim autoritetom
u čije se političke vizije zaklinju kosovski Albanci. Koliko je
izražena njihova simpatija prema Amerikancima, najbolje oslikavaju
ulice Kosovske Mitrovice, Peći, Prištine... na kojima se uz tisuće
albanskih vijore i zastave SAD-a.
Mi smo možda jedini narod na svijetu koji istinski voli SAD i
njegovu politiku. Albanci s Kosova nikad ne mogu zaboraviti kako su im
Amerikanci u najtežem trenutku pomogli otkriva nam genezu
američko-albanske ljubavi apsolvent arhitekture iz Prištine Bejrim
Hajdin aludirajući na zračnu intervenciju protiv Miloševićeva režima
koju je s NATO-om 1999. godine predvodio američki Pentagon.
Upravo međusobne simpatije kosovskih Albanaca, ili kako se oni vole
zvati "Šćiptari" (narod Orla metafora za slobodu, op. a.), i
administracije SAD-a odigrat će ključnu ulogu pri izboru novog
nasljednika Ibrahima Rugove. Većina političkih dužnosnika i kolega
novinara s kojima smo razgovarali u Prištini uvjerena je da će novi
lider kosovskih Albanaca biti Hashim Thaqi, eksponirani vođa
Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i aktualni predsjednik oporbene
stranke DPK.
On je američki čovjek uvjerava nas Sherif Konjufca, šef
Ureda za informiranje Skupštine Kosova. Ima različitih varijanti,
različitih dogovora, postoje skriveni politički interesi, ali čovjek
kojega Amerika želi vidjeti na mjestu novog predsjednika Kosova je
Thaqi zaključuje naš sugovornik.
Igra velikih
Thaqijeva stranka DPK u Skupštini Kosova ima 30 zastupnika, desetak
manje od vladajuće stranke LDK koju je predvodio pokojni Rugova. Za
izbor novog predsjednika Kosova, tvrde naši sugovornici, neće biti
presudan broj stranačkih zastupnika u Skupštini, već ono što se
kolokvijalno zove "politička igra velikih". No, svi se slažu da nijedan
od kandidata ne može preuzeti ulogu "oca" albanske nacije na Kosovu.
U kratkom razgovoru za Večernjak, koji smo obavili nakon njegova
susreta s Javierom Solanom, Hashim Thaqi istaknuo je "da je smrt
Ibrahima Rugove veliki gubitak za albanski narod na Kosovu. Sad nam je
u ovom trenutku bitno da svi imamo jedinstven stav o uređenju Kosova, a
tko će biti lider, u ovom je trenutku najmanje važno". Na naš upit je
li on novi predsjednik Kosova s obzirom na to da ima dobre veze s
administracijom SAD-a, on je diplomatski odgovorio "kako će se pronaći
najbolje rješenje za Rugovina nasljednika da bi se uspješno na idućim
pregovorima riješio status Kosova".
Srpski predstavnici u institucijama kosovske vlasti u cijeloj priči o
statusu Kosova imaju samo simboličnu političku ulogu. S tim se slaže i
tajnik Ministarstva za povratak vlade Kosova Mihajlo Šćepanović.
Teško je gledati kako se na Kosovu rastače srpska imovina, ali mi
smo tu sami nemoćni jer službeni Beograd o tome ne vodi puno računa. Na
primjer, više od 400.000 Albanaca u vrijeme Miloševićeva režima dobilo
je politički azil. Isto se može dogoditi preostalim Srbima s Kosova
zbog torture koju nad njima provodi kosovska vlast smatra Mihajlo
Šćepanović.
Za šest godina ova pokrajina, koja zbog Kosovske bitke za Srbe ima
mitsku dimenziju, bit će posve izvan njihova patronata. Srbijanski
dužnosnici imaju utjecaj samo u manjim općinama na sjeveru Kosova, gdje
živi većinsko srpsko stanovništvo. Kolika je srpska frustriranost
postojećim statusom, najbolje se vidi u općinama Gazivode i Zvečani
kroz koje je prošla Večernjakova ekipa. Napadnim ćiriličnim nazivima
trgovina i ugostiteljskih objekata, poput "Kralj Aleksandar", "Kod
Srbina", obilježen je prostor na kojemu Albanci nemaju što tražiti. U
južnom, srpskom dijelu podijeljene Kosovske Mitrovice dominira
ćirilica, a u sjevernom dijelu izvješene su albanske nacionalne zastave
ispod kojih su imena svih objekata ispisana albanskim jezikom.
Prevlast stranih tvrtki
U glavnom gradu Kosova Prištini komunikacija se odvija na albanskom i
engleskom jeziku. Srpski jezik, koji je osamdesetih godina prošlog
stoljeća bio dominantan, danas je s prištinskih ulica stjeran u domove
srpskih obitelji. I gospodarska slika Kosova koje se budi iz
dugogodišnje letargije od 1999. godine potpuno je promijenjena. Od
Kosovske Mitrovice do Prištine ne postoji nijedno predstavništvo neke
od tvrtki iz Srbije. Na impozantnim, svježe sagrađenim objektima stoje
samo nazivi uglednih inozemnih tvrtki. Nekada moćna srbijanska naftna
industrija na Kosovu je potpuno nestala. Sve su benzinske postaje u
privatnim rukama Albanaca, a neke su kupljene dolarima američkog
naftnog diva Texaca. Kolika je nesnošljivost Albanaca prema Srbima,
najbolje ilustrira podatak da se s Kosova moraju povući svi srpski
telefonski operateri. Umjesto njih u Prištini telefonske usluge već
daje mreža "Vala 900" čije je sjedište prijavljeno u Kneževini Monako.
Srbi traže uređenje slično Bosni i Hercegovini
Službeni Beograd predlagao je predstavnicima međunarodne zajednice da Kosovo urede prema principu na koji je uređena BiH. Neka vrsta Daytona za Kosovo nije naišla na veći odjek međunarodne zajednice, izuzevši predstavnike Rusije, tradicionalne srpske prijatelje. Većina političkih analitičara ocjenjuje da će se o statusu Kosova dogovarati SAD, Rusija, Francuska i Velika Britanija. Smrt Ibrahima Rugove donekle je usporila pregovore, ali će za 15-ak dana s novim predsjednikom Kosova neke stvari biti poznate.
Imamo pravo na nezavisnost
U izjavi za naš list Hashim Thaqi smatra da se u pregovorima ne smije u pitanje dovesti nezavisnost Kosova. "Mi ćemo tražiti da svi građani Kosova budu ravnopravni pred zakonom uz poštovanje toga da Albanci na Kosovu imaju pravo na nezavisnost", kaže Thaqi.
Čovjek koji je smekšao stajališta
Čovjek mira, kako je sebe volio predstavljati Ibrahim Rugova, na lokalnim izborima na Kosovu katastrofalno je porazio albanskog ratnog vođu Hashima Thaqija. Rugovin Demokratski savez Kosova osvojio je gotovo 60 posto glasova u odnosu na 27 posto glasova glavnog konkurenta, Thaqijeve Demokratske partije Kosova. Hashim Thaqi na kosovskoj sceni pojavljuje se kao čelnik OVK. Istaknuo se u borbama i organiziranju obrane tada mlade, ali nacionalno osviještene vojske Kosova. Neko vrijeme njegovo ime spominjano je u kontekstu ratnih zločina koje su počinili njegovi vojnici nad Srbima Kosova. Nakon istrage koju je organizirao Haaški sud Thaqi je oslobođen bilo kakve odgovornosti. Neko vrijeme imao je potpunu političku kontrolu na opće užasavanje Beograda, gdje je više bio cijenjen Rugova. Milošević ga u Haagu spominje kao atentatora koji ga je trebao ubiti u Beogradu. Rugovinu pobjedu nad Thaqijem promatrači su protumačili kao posljedicu "hajdučije" Thaqijevih ljudi koja je dosadila stanovništvu. Za razliku od Rugovina pacifizma, Thaqi je tada bio militant, ali je i on pod utjecajem Amerikanaca smekšao ranija stajališta.