Netko u školu ide pješice, netko biciklom, netko autobusom ili taksijem. A njih dvije? Maturantice požeške Poljoprivredno-prehrambene škole, Sara Pus i Katarina Augustinović navikle su u školu dolaziti – traktorima! Tako je bilo i jučer. Posljednji dan škole i jedan od najljepših u životu obilježile su baš na sebi svojstven način – traktorom. Susjedima nije bilo čudno kada su njihovo prijevozno sredstvo ugledali uredno parkirano ispred škole kako čeka zvono posljednjeg sata.
– Nismo upisale poljoprivrednu školu zato što nismo imale što drugo, nego zato što to volimo. Želimo dokazati da i mi učenice možemo traktorima doći u školu i baviti se poljoprivredom. Za nas to nije ništa neobično – kaže odlučno Sara.
Mnogim učenicima poljoprivreda je neatraktivna i neprivlačna. Međutim, tim djevojkama koje žive na selu rad u polju uobičajena je svakodnevna aktivnost kojom se ponose. Njihova vožnja traktorom za sve njihove kolege i prijatelje velika je atrakcija. Slučajni prolaznici pitaju se što je sad ovo, mnogi se zaustavljaju i mašu im. Neki ih i fotografiraju. Sara i Katarina svakodnevno sa svojim traktorima idu u polje i oru.
– Sjetva je prošla, ali sad dolazi kultivacija, košnja livada, baliranje... U poljoprivredi nikad nema odmora, uvijek se nešto radi. Mi nismo jučer sjele u traktor i krenule u školu, mi već godinama vozimo traktor – kaže Katarina.
Djevojke znaju da među dečkima ima mnogo onih koji ne znaju voziti traktor. I njima je, kažu, čudno kako one to vole, ali podržavaju ih, drago im je i ponose se njima. Nastavnici također. Sara i Katarina su vrijedne i vole posao kojim se bave i kojim će se baviti i u budućnosti. Vole životinje, pogotovo konje, pa s lipicancima sudjeluju na mnogim folklornim manifestacijama.
– Jedino još na spoj nikad nismo išle traktorom – reklu su smiješeći se maturantice.
Balene jeli još živ onaj drekavac mitološko biće iz Dervente