Jedino naš predsjednik ne reagira na 'ukrajinske provokacije' u Buči

U ratu ipak najviše vjerujemo onome što vidimo. Zato su fotografije “Sajgonske egzekucije” ili “napalm-djevojčice” u vijetnamskom ratu imale onako snažan globalni efekt. Tako su i sada snimke mrtvih tijela razbacanih na ulicama kijevskog predgrađa Buče u Ukrajini nakon odlaska ruske vojske, izazvale gotovo trenutačnu reakciju diljem svijeta i dosad najžešću reakciju europskih lidera.

Njemački kancelar Olaf Scholz osudio je “zločine ruskih oružanih snaga” u kijevskom predgrađu Buči, kako prenosi DW. A njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht (SPD) izjavila je da i pitanje opskrbe energentima mora biti tema razgovora o novim sankcijama. Koliko god je to još uvijek njemačka gotovo pa “tabu tema” s obzirom do koje je mjere bivša kancelarka Angela Merkel dugoročno vezala Njemačku za Rusiju.

Milanoviću je "to daleko"

Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je da će “ruske vlasti morati odgovarati za ove zločine” odnosno “kukavičko ubojstvo stotina civila na ulicama”. Britanski premijer Boris Johnson je scene iz Buče nazvao “ratnim zločinom”. Generalni tajnik UN-a Antonio Guterres šokiran je snimkama masovnih grobnica i poziva na neovisnu istragu. Svi vodeći europski čelnici govorili su o “masakru”, “neopisivim strahotama” otkrivenim po odlasku ruske vojske i tražili su istragu “ratnog zločina”.

Osim našeg predsjednika Zorana Milanovića kojem “to je daleko, ne znam ništa o tome. Rusi su se povukli, što je pronađeno, tko je pronašao, iz hrvatskog iskustva, pustite me s tim, budite oprezni”, rekao je predsjednik. Upravo su tako, kao sada naš predsjednik, na jednako dokumentirane masakre diljem Hrvatske 1990-ih reagirali europski diplomati sve dok se nije dogodio Vukovar, pa Sarajevo i Srebrenica u BiH.

Zato scene iz Buča ne izazivaju u Hrvatskoj i BiH takav šok kao u ostatku Europe već mnoge vraćaju u zatomljene kutke svijesti. Dok je naš predsjednik na upit je li skeptičan prema izvješćima o ruskim zločinima zaključio: “U ratu u kojem ne sudjeluješ, jer kad sudjeluješ sve je dopušteno kad si ti napadnut, a kad se radi o drugima, makni se sa strane i čekati i vidjeti koji je zaključak”. Samo što nije i sam iskoristio ruski argument da je to na ulicama Buče ukrajinska provokacija zbog koje su tražili hitan saziv Vijeća sigurnosti.

Ispada da Milanović više vjeruje obrani ruske strane, nego snimkama, medijskim i izvješćima Human Rights Watcha, te reakcijama svih vodećih europskih lidera. Odnosno za njega je moguće da su snimke desetina mrtvih inscenirane kako bi se izazvalo dodatne sankcije protiv Rusije.

Broj žrtava raste, a svijet se na to navikava

Svojedobno smo se u Hrvatskoj zgražali nad europskim liderima koji su “domobranski” kontemplirali kao sada predsjednik Milanović jer nam je bilo neshvatljivo kako je moguće da civilizirana Europa ne reagira na sve te užase koji su se događali diljem Hrvatske. A onda su se europski lideri u velikom stilu pojavili kad su kroz godine trpljenja nagomilani gnjev, bol i rane probudili i osvetničke porive na strani branitelja.

Možete tumačiti, argumentirati, apelirati, nizati ratne crne statistike. Ured UN-ova povjerenika za ljudska prava došao je od početka rata u Ukrajini u nedjelju do 1417 ubijenih i 2038 ranjenih civila od kojih je ubijeno 121 dijete, te 171 ozlijeđeno. I pri tome su se ogradili kako su stvarne brojke znatno više zbog njihove stroge metodologije. Međutim, samozaštitni mehanizmi pomažu nam da te brojke ne vizualiziramo. Kakva bi to užasna scena bila vidjeti samo 121 bijeli lijes. Ali, brojke su “samo” brojke. Unatoč povećanju, kako se ponavljaju, nekako se sve lakše nosimo s njima, s vremenom postaju dosadnjikave jer je dojam da suštinski ne donose ništa novo. I što broj žrtava više raste, paradoksalno je ali na brojke se sve više navikavamo, osobito što su te smrti dalje od nas.

Tako je i s riječima. Koliko god bile teške, snažne, nabijene ratnom emocijom, u početke su zanosne, ali s vremenom čak i iskonski autentični i dojmljivi humani apeli ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog ili kijevskog gradonačelnika Vitalija Klička, nakon nužnih ponavljanja krv, suze, razaranja, apeli za pomoć, s vremenom počinju dosađivati pa i uznemiravati europsku svakodnevicu do mjere da postaju nekako patetični pa i isuviše agresivni za ukus europske elite, kako su iz svoje udobnosti neki počeli javno primjećivati. Posljednjih smo dana čuli čak i političku sugestiju hrvatskim medijima, čak i ne od opcije koja govori iz proruskih pozicija, da je naš medijski prostor previše opterećen ratom u Ukrajini, kako bi se trebali baviti i nekim unutrašnjim temama. Premda, od rata u Ukrajini trenutno nema važnije političke teme.

VIDEO Pronađeno najmanje 400 tijela civila, raste strah da Buča nije jedina