Dok većina zdrave djece roditelje često gnjavi željama kakve prelaze
granice luksuza, najveća želja skromnoga petnaestogodišnjega Mateja
Peradinovića iz Grbavca nedaleko od Grubišnoga Polja je upravo
zdravlje.
Naime, on od djetinjstva boluje od progresivne distrofije mišića,
rijetke i teške bolesti zbog koje je neprestano vezan za invalidska
kolica. Kako navodi njegova majka Snježana Štefulinac, bolest mu svakim
danom sve više uništava mišiće zbog čega teško i sjedi. Šest je godina
boravio na liječenju i školovanju u Krapinskim toplicama, a posljednje
je tri kod kuće.
- Dok je bio u Krapinskim toplicama bio je jako nervozan i strašno je
patio za nama. Svaki njegov odlazak od kuće bio je užasan. Inače ne
povraća, no tada je jako povraćao i preživljavao stresove - kaže
Matejeva majka. Navodi kako suprug radi, a ona je nedavno tek uspjela
dobiti status roditelja odgajatelja kako bi se adekvatno mogla brinuti
o sinu, ali i o dvije mlađe kćeri. No i dalje vrlo teško spajaju kraj s
krajem, unatoč tome što im je kakva-takva pomoć što sami uzgoje nešto
domaćih životinja.
- Puno bi nam značila veća kupaonica jer u postojeću preskučenu Mateja
moramo unositi i pri tome jako paziti da ga ne ozlijedimo - kaže majka
Snježana. Matej ističe kako veliku dosadu preko dana najčešće ubija
gledanjem televizora i slušanjem radija, no rado bi vrijeme volio
kratiti računalom, koje bi ga barem virtualno odvelo izvan zidova
obiteljske kuće.
Uza anatomske jastuke, posteljinu i košaru kućnih potrepština koje su
mu nedavno darovali članovi grubišnopoljskog Savjeta mladih, Grad
Grubišno Polje je obećao nabaviti računalo, ali i preurediti obiteljsku
kupaonicu kako bi se olakšao barem taj dio brige o Mateju.
Nisu navikli na darove i pomoć
Iznenađena nenadanim najavama pomoći oko računala i preuređenja kupaonice, majka Snježana je rekla da do sada ni od koga nije dobivala, a ni očekivala pomoć. - Obično moramo nešto dati da bi dobili i nerijetko se mora dobrano nahodati i vremena potrošiti kako bi ostvarili neko pravo ili pomoć - kaže majka, što je još jedna potvrda da u ovakvim slučajevima državna administracija otežava, umjesto da olakšava patnje bolesnika poput Mateja. (mpn)