Zastupnički dom američkog Kongresa danas bi trebao potvrditi ustavnu optužnicu protiv Donalda Trumpa, čime će on postati treći predsjednik u povijesti kojemu je zastupnička većina spremna suditi zbog “izdaje, mita ili drugih ozbiljnih zločina ili prekršaja”, kako je to propisano američkim Ustavom.
No, to još uvijek ne znači da će predsjednik Trump morati napustiti Bijelu kuću. Nakon izglasavanja opoziva, što je gotovo sigurno s obzirom na demokratsku većinu u Zastupničkom domu, postupak se seli u Senat, gdje je za opoziv potrebna dvotrećinska većina, dok u Senatu republikanci imaju 53 od 100 senatora.
Dakle, konačan opoziv predsjednika Trumpa malo je vjerojatan, a u njega ne vjeruju ni demokrati koji su cijeli postupak inicirali. Senatski je postupak zapravo suđenje Trumpu, u kojem će demokrati iz Zastupničkog doma nastupiti u ulozi tužitelja, Trump će imati odvjetnike koji će ga braniti i koji će moći pozivati svjedoke, sudu će predsjedati predsjednik Vrhovnog suda John Roberts, a senatori, njih 100, bit će porota. Konačna odluka, međutim, bit će politička.
Jaka stranačka stega
Optužnica protiv Trumpa ima samo dvije točke. Terete ga za zloupotrebu dužnosti i opstrukciju kongresne istrage. Prema navodima optužnice, Trump je zloupotrijebio ovlasti tako što je uvjetovao 391 milijun dolara vojne pomoći Ukrajini pokretanjem ukrajinske istrage protiv njegova demokratskog protukandidata Joea Bidena.
Druga točka optužnice tereti ga za opstrukciju kongresne istrage, s obzirom na to da je odbio predati traženu dokumentaciju i dužnosnicima svoje administracije zabranio svjedočenje u Kongresu.
Iako su u Kongresu na početku razmišljali i o drugim optužbama, poput kršenja zakona o financiranju kampanje, na kraju je odlučeno da će se u optužnici usredotočiti samo na ono što je i dovelo do pokretanja postupka opoziva: Trumpov odnos prema Ukrajini i ucjenu ukrajinske vlasti.
To je, naime, najjače demokratsko oružje protiv Trumpa s obzirom na to da transkript Trumpova razgovora s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim jasno potvrđuje da je Trump od Zelenskog tražio uslugu prije nego što deblokira vojnu pomoć. I druga točka optužnice – opstrukcija kongresne istrage – neposredno je povezana s prvom točkom, a bit će je lako dokazati.
Trump uvjerava da u njegovu razgovoru sa Zelenskim nije bilo ništa pogrešno i da je cijeli postupak demokratski lov na vještice. Iako tvrdi da želi da senatsko suđenje potraje što dulje jer će mu pomoći pri reizboru sljedeće godine, Trump istodobno pravi pritisak na pojedine demokratske zastupnike ne bi li se predomislili oko opoziva, što ipak znači da je svjestan političkih – pa i povijesnih – posljedica izglasavanja opoziva i da taj postupak pokušava izbjeći.
Trump osobito pritišće one demokratske zastupnike koji su prošle godine izabrani u konzervativnim okruzima i koji se plaše da će im glasanje za opoziv onemogućiti reizbor sljedeće godine. No, brojke Trumpu ne idu u prilog iako demokratski čelnici poručuju da u ovom slučaju dopuštaju glasanje po savjesti.
Odnos snaga u Zastupničkom domu govori da bi Trump na svoju stranu morao pridobiti čak 34 demokrata, a budući da su dosad samo dvojica – Jeff Van Drew iz New Jerseya i Collin Peterson iz Minnesote – odbila potvrditi rezoluciju o opozivu, to je ipak malo vjerojatno. Još je manje vjerojatno da bi republikanci u Senatu otkazali poslušnost Trumpu i glasali za opoziv jer dosad nitko u republikanskim redovima nije pao na ovom testu stranačke lojalnosti.
Potpora opozivu blago raste
I povijesno iskustvo govori u prilog Trumpu. Nijedan od tri dosadašnja pokušaja opoziva nije rezultirao konačnim opozivom jer je u slučaju Andrewa Johnsona 1868. i Billa Clintona 1998. Senat odbacio optužnicu, a Richard Nixon je 1974. odstupio prije nego što je opozvan.
Trump smatra da će postupak opoziva homogenizirati njegove birače, ali ankete zasad ne potvrđuju takva očekivanja. Iako Trump priziva Clintonov rasplet kada je većina javnosti bila protiv uklanjanja predsjednika zbog seksualnog skandala i afere Lewinsky, Trumpov slučaj malo više podsjeća na Nixonov.
Javnost je u početku i kod Nixona bila podijeljena, ali onda je Nixonovo odbijanje suradnje sa Zastupničkim domom i predaje tražene dokumentacije dovelo do preokreta tako da se javnost naposljetku okrenula protiv Nixona, što je i navelo republikance u Kongresu da mu otkažu poslušnost, a na kraju i dovelo do Nixonove ostavke.
Podrška Trumpu posljednjih mjeseci iznosi oko 40 posto, a opozivu oko 45 posto. Javnost je oko ovog pitanja podijeljena, a potpora opozivu posljednjih je tjedana ili stagnirala ili blago rasla.
Kada bi se rast potpore opozivu nastavio, bila bi to zapravo jedina opasnost za Trumpa u izbornoj godini. Američko je gospodarstvo u tako dobrom stanju da Trump po svim pokazateljima može računati na još jedan mandat jer zna se da Amerikanci glasaju prema stanju svojih novčanika – osim ako mu opoziv ne pomrsi račune.
Puna podrška Donaldu Trumpu!