Jednostavno pitanje za sve kršćane: je li vašem Isusu važnije ono što je u ljudskom srcu ili ono u gaćama?

Kolinda Grabar-Kitarović, tada još predsjednička kandidatkinja HDZ-a, 25. studenoga 2014. godine na Facebooku je u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama napisala sljedeće: “Kada postanem predsjednica Republike Hrvatske, žestoko ću se boriti za jednakost spolova. Pozivam i na ubrzanje procesa ratifikacije Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno – Istanbulske konvencije. Pitam se zašto Hrvatska još nije među tim državama koje su ratificirale konvenciju, zašto žrtve rodno uvjetovanog nasilja nisu zaštićene prema standardima te konvencije i još jednom pozivam sve da se doista uhvatimo ukoštac s tim problemom.”

Istog dana, 25. studenoga 2014., na službenim stranicama Hrvatske demokratske zajednice objavljeno je priopćenje koje pokazuje koliko je istup buduće predsjednice bio usuglašen sa službenim stajalištem HDZ-a. Ondje je, između ostalog, pisalo:
“Većina europskih država već je ratificirala, punim nazivom, Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. A pitamo zašto to Hrvatska (još) nije učinila!? Pozivamo ministricu Milanku Opačić da što prije pripremi Konvenciju za ratifikaciju u Saboru! – jednodušna je to poruka članice Predsjedništva HDZ-a Josipe Rimac, predsjednice Povjerenstva za ravnopravnost spolova Gradske skupštine Grada Zagreba Margarete Mađerić i međunarodnog tajnika HDZ-a Mire Kovača s današnje presice koja je u Središnjici održana u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.”

Dakle, Andrej Plenković i HDZ ovih su dana potpuno neopravdano optuživani za nedosljednost. Naprotiv. Upućivanjem Konvencije u Sabor na ratifikaciju, Vlada RH pod vodstvom premijera Andreja Plenkovića provodi ono za što se HDZ gorljivo zalagao još dok je bio u opoziciji.

Što se vlasti i opozicije tiče, SDP-u bi bilo bolje da o ovoj temi nije rekao ni riječ. U ovom slučaju pošteno bi bilo da sjede, šute i glasaju. Mene danas više zanima nedosljednost žestokih Plenkovićevih kritičara s desnice u samom HDZ-u i oko njega. U vrijeme kada su se predsjednička kandidatkinja i vrh HDZ-a zdušno zalagali za ratifikaciju Istanbulske konvencije, predsjednik stranke bio je Tomislav Karamarko, koji je ovih dana na Facebooku objavio objavu pod naslovom koji velikim slovima viče: “ISTANBULSKA KAP KOJA BI MOGLA PRELITI ČAŠU”.

Karamarko u objavi definira “linije s kojih se ne smijemo povlačiti, crte s kojih se ne smije uzmicati”. Za njega su to “činjenica o identitetu i opstojnosti hrvatskog naroda na kršćanskim korijenima” i “naš, obrambeni, Domovinski rat koji je iznjedrio slobodnu, demokratsku, parlamentarnu Hrvatsku”. A potom diže uzbunu i poziva na obranu tih crta:

“Danas smo svjedoci brutalnih napada na ta dva počela svih počela hrvatskog suvereniteta. Istanbulska konvencija duboko poništava kršćanske korijene hrvatskog bitka, a Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima oduzima nam pravo i spremnost braniti svoj dom, svoju vjeru, naciju i državu. Ima li bilo koja politička nomenklatura moralno pravo poništiti ta dva stožerna kamena identiteta i opstojnosti Hrvatske i hrvatskog naroda? Imaju li na to pravo oni koji se diče demokršćanstvom i koji se pozivaju na predsjednika Tuđmana i Domovinski rat, a zapravo zbog svojih politikantskih probitaka dopuštaju urušavanje temelja hrvatske opstojnosti?”

I tako dalje.

Usput, vrlo je simptomatično Karamarkovo povezivanje ratificiranja Istanbulske konvencije s mišljenjem Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koje nam, vrijedi doista ponoviti tu misaonu i literarnu bravuru, “oduzima pravo i spremnost braniti svoj dom, svoju vjeru, naciju i državu”.

Kako to nama Hrvatima netko može oduzeti “spremnost braniti svoj dom...”? Tako što nam preporuči da ne izvikujemo ustaški pozdrav? Sve je to u funkciji povezivanja Istanbulske konvencije s mračnim jugoudbaškokomunističkim snagama koje, pod krinkom tobožnje borbe protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, zapravo rade o glavi hrvatskoj državi koju nikad nisu željeli i naciji koju tijekom pola stoljeća svoje vladavine nisu uspjeli zatrti, pa to sada pokušavaju drugim, podmuklijim i perfidnijim sredstvima.
Sve su to samo dokazi kako se bilo koja tema u vrlo kratkom vremenu lako može javnosti nametnuti kao sudbonosna. Treba samo dovoljno dugo i dovoljno glasno širiti strah, proglasiti neposrednu opasnost za sam duhovni i fizički opstanak naroda i pokazati prstom na neprijatelje koji su se protiv nas urotili.

Evo i primjera kako u podizanju te uzbune djeluje i Katolička crkva među Hrvatima, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. U Mostaru je 21. i 22. ožujka održano redovito zasjedanje Biskupske konferencije BiH na kojem su biskupi, kako prenose mediji, “izrazili žaljenje što je Istanbulska konvencija usvojena u BiH bez šire rasprave u kojoj bi bile uključene crkve i vjerske zajednice”. Također su poručili kako “daju potporu braći u biskupstvu u Republici Hrvatskoj i svim ljudima koji se zalažu za istinsko vrednovanje života, obitelji i bračnog zajedništva muškarca i žene na temelju naravnog zakona i Božje objave”.

Istodobno se u Bosni i Hercegovini organiziraju autobusi za katolike i Hrvate koji će doći u Zagreb izraziti zabrinutost i bijes zbog ratifikacije Istanbulske konvencije. Za njihovu je vjerodostojnost malo nezgodna ova činjenica: Bosna i Hercegovina je Istanbulsku konvenciju ratificirala još u studenome 2013. godine. Kada su to shvatili da je Istanbulska konvencija za budućnost Hrvata i cijele kršćanske civilizacije opasnija nego osmanska sablja prije nekoliko stoljeća?

Što se paranoje o rodnoj ideologiji tiče, svakom kršćaninu predlažem jednostavno pitanje: je li vašem Isusu važnije ono što je u ljudskom srcu ili ono što mu je u gaćama? Ako ste već sada zabrinuti za svoj spolno-rodni identitet, slobodno opipajte što vam je među nogama, ali znajte da kršćanski duh obitava i negdje drugdje, ali sigurno ne u politikantskim ideološkim manipulacijama.