Podigao bih toj ženi spomenik - rekao je Marin Rončević o Jeleni Roganović, riječkoj liječnici koja se brinula za njegovu kćer Milu na Odjelu za onkologiju i hematologiju Dječje bolnice Kantrida, čija je pročelnica. Mala djevojčica, koja je jučer sletjela u SAD na nastavak liječenja, ujedinila je ovih dana Hrvatsku svojom borbom za život. A čini se da je slične pozitivne reakcije, pohvale i podršku zaslužila i Jelena Roganović.
Svoje dirljivo iskustvo s Novim je listom podijelila Dijana Brnčić, čiji se sin Matija Katalinić, koji je prošle godine preminuo, liječio na istom odjelu.
- Često se pitamo "Gdje je nestao čovjek?" Ja sam ne čovjeka već ljude upoznala na mjestu koje je svakom roditelju noćna mora. Na odjelu za onkologiju i hematologiju dječje bolnice Kantrida - svjedoči Dijana Brnčić.
Prisjetila se prvog susreta s Jelenom Roganović.
- Uvela je mene i supruga u svoju sobu i bez okolišanja nam rekla dijagnozu našeg djeteta. Osteosarkom desnog femura s metastazama na plućima. Rekla je da statistike nisu na našoj strani ali da naše dijete nije statistika. Na moje pitanje hoće li ga jako boljeti odgovorila mi je: "Mama, nema tog ministra u ovoj državi koji će voziti auto od 200.000 eura, a da će ijedno dijete na mom odjelu trpjeti bol". I tu je ta žena dobila moje povjerenje, život mog djeteta bez straha stavila sam u njene ruke - kaže Dijana Brnčić.
- To je žena koja se s mojim djetetom smijala, s njim plakala, koja ga je zvala svojim sinom, koja je za svakog našeg boravka u Zagrebu nazvala i raspitivala se kako smo. Često van svog radnog vremena. Žena koja je mom sinu pružala sigurnost i u koju je imao ogromno povjerenje. Jednom mi je rekao da kad bi dobio na lotu jedino bi Profesorici vjerovao da je to istina. Ta žena je s nama plakala kad je nalaz pokazao da metastaze nisu nestale. Veselila se svakom njegovom koraku. Ta žena je uvijek stajala iza nas. Ta žena je moje dijete ljubila i grlila. Kad je odlučeno da ga se više ne može liječiti na njenom licu se vidjela tuga. To se ne može odglumiti. Za vrijeme boravka kod kuće svako jutro u 7 i 30 ona bi nazvala da provjeri kako je prošla noć i da li nam nešto treba. I održala je svoju riječ. Na njenom odjelu je uvijek bilo lijeka koji bi mu uklonio bol, a ako ga nije bilo ona bi ga nabavila - navodi Dijana Brnčić, koja je također pohvalila sve druge djelatnike odjela, od medicinskih sestara do čistačica - "ljude s velikim LJ".
VIDEO Mila Rončević u pratnji roditelja odlazi na liječenje u Ameriku:
E , ta samozatajna , vrijedna , posvećena svom poslu, ukratko žena vrijedna svakog divljenja a o stručnosti da i ne govorim , zaslužila je titulu doktora , profesora i sve moguće titule a ne kojekavi Bandići , Sanaderi i ostala ekipa koja je više u sudnici nego na svom radnom mjestu.