Jelenić je 'žrtva' demokratske svetinje – neovisnog pravosuđa

Zašto je glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić morao otići milom ili Vladinom silom? Iako je kao mason član legalno registrirane udruge za koju se stoga pretpostavlja da ima legitimne ciljeve i da poštuje hrvatski Ustav i zakone? Ustav jamči slobodu udruživanja u bilo kakve udruge, a jedino ograničenje tog prava odnosi se na zabranu nasilnog ugrožavanja demokratskog ustavnog poretka. Zanemarimo li ritualni folklor, premda je važan s gledišta percepcije javnosti, sudeći po onome što masoni govore i što se zna, oni si za ciljeve postavljaju pozitivne vrijednosti, moralne, humane i općecivilizacijske.

Narušavanje povjerenja

Sam Jelenić u pristupnici je napisao kako smatra da može pridonijeti u promicanju “jednakosti svih pred zakonom, vladavini prava i vjeri u univerzalnu pravdu” i da očekuje da će kao član masonske udruge ojačati vlastitu individualnost i osobne slobode na dobrobit obitelji, radnog okruženja i domovine “kroz osjećaj pružene mi podrške snažnih individua povezanih dijeljenjem istih humanističkih i etičkih vrijednosti”.

Ako je puko članstvo u masonskoj organizaciji razlog da se ne mogu obnašati neke javne funkcije ili javni poslovi, možemo li onda sada očekivati “čistke” i po drugim državnim institucijama, i ne samo od masona? Što ako je netko od članova Vlade ili Hrvatskog sabora mason ili član neke druge elitističke manje ili više tajne družbe, nedostupne onima koji ne raspolažu polugama moći, novcem... Na koncu i puka prijateljstva i rodbinske veze imaju svoja tajna pravila te svjedočimo otkad je Hrvatske i te kako utječu na one koji obnašaju javne funkcije.

Čini se da je predsjednik Vlade Andrej Plenković nastojao izbjeći zamku izricanja suda o masonima, pa je kao razlog zašto traži od Jelenića da sam ode izdvojio dvije okolnosti, prvo, to što je i njemu prije nego ga je Vlada predložila za glavnog državnog odvjetnika, prešutio članstvo, i drugo, naknadno otkriće dogodilo se u konkretnom predmetu na način da je Jelenić doveo u pitanje svoj integritet. Jer, i žrtva i osumnjičenik su masoni.

Plenković je osobito istakao kako svakom kandidatu kojeg on predlaže postavlja pitanje: “Ima li nešto u vezi vas što vi znate, a ja ne znam, a bilo bi dobro i radi vas i radi mene i Vlade i javnosti da to znam?”

Doduše, budimo objektivni, kandidata rizik prešućivanja informacija za koje mogu pretpostaviti da bi premijera mogle navesti da se predomisli, ništa ne košta. Rizik je premijerov, a mogu ga umanjiti jedino prethodne sigurnosne provjere s pristankom kandidata. Tako bi se možda otkrilo da je Jelenić uplatio upisninu masonskoj organizaciji. Ili bi, znajući da će biti podvrgnuti provjeri, to kandidate motiviralo da sami priopće sve, jer i prešućivanje narušava povjerenje.

Video: Branko Bačić o slučaju glavnog državnog odvjetnika

Video: Patrik Macek/PIXSELL

Važno je povjerenje građana

Tajno društvo i javni posao, naročito u domeni represije, to ne ide, sažeti je stav predsjednika države Zorana Milanovića jer time “nepotrebno dovodiš u pitanje svoju objektivnost i lojalnost”. I on sam je vrbovan od masona, priznao je jučer novinarima, ali je to odbio, upravo kako ne bi kompromitirao javnu funkciju. Premda, njemu se ništa ne bi dogodilo da se sada otkrije da je mason, već tek eventualno odlukom birača na sljedećim predsjedničkim ili drugim izborima. U pravosuđu se i puno benignija članstva, pa i u sportskim udrugama, moraju deklarirati.

Članstvo u tajnim udrugama nespojivo je sa sudačkom dužnošću, rekao je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, a i za državne odvjetnike vrijedi sličan etički princip. Svaki sudac i državni odvjetnik moraju voditi računa i o svom ponašanju u privatnosti jer po zakonu mogu biti i razriješeni dužnosti “ako svojim postupanjem nanose štetu ugledu državnog odvjetništva ili državnoodvjetničke dužnosti”.

I Plenković i ministar Dražen Bošnjaković naglasili su da u slučaju Jelenića ne postoji sumnja da je učinio nešto nezakonito, već je doveo u pitanje nepristranost dužnosti koju obnaša. Dakle, premijer i Vlada u ovoj su se situaciji stavili u poziciju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, i ono što se čini da nisu razumjeli kad se radilo o njima samima, pokazalo se da u slučaju Jelenića savršeno razumiju.

Povjerenje građana u one koji obnavljaju javne funkcije, od presudne je važnosti. A biti sudac ili državni odvjetnik etički je najzahtjevnija dužnost jer je njihova nepristranost svetinja, koju se štiti od njih samih, ali i od drugih, te jednako tako i oni moraju biti zaštićeni, kako to neopravdano i maliciozno u neznanju mnogi vole reći “kao lički medvjedi”.

Da, neovisnost pravosuđa jedan je od stupova demokracije, i stoga tako mora biti. I Jelenić je “žrtva” tog pristupa iako nije učinio ništa nezakonito. Dovoljno je što se doveo u situaciju da javnost ima razloga sumnjati u njegov integritet već zbog pukog prešućivanja takve informacije, što izaziva sumnju kako se to čini možda i radi zaštite skrovita mehanizma utjecaja na dužnost.

Dužnosnici u imovinskim karticama moraju upisati članstvo u masonima