Kad je Sanader zatvoren, neki dotadašnji stranački kolege nisu mi dopustili ni da s njima sjednem u taksi

Jerko Rošin, arhitekt, pjesnik, karikaturist, skladatelj i bivši saborski zastupnik, svestrana je osoba. Uskoro mu trebaju izići i dvije knjige: Krov nad glavom u kojoj lamentira o problematici stanovanja i Krov nad oltarom u kojoj piše o svojim projektima sakralne tematike. Usto, priprema ozbiljan glazbeni komad, namijenjen velikoj sceni. „Svi su izgledi da to bude izvedeno u koprodukciji dviju ugledne kazališne kuće. Riječ je o jednoj priči koja uključuje Domovinski rat i neka svjetska događanja", otkriva Rošin.

Rođen je u Splitu 1942. Majka Marija iz Vranjica kraj Splita u rodu je s bratom don Frane Bulića, kao i pokojni nadbiskup i mitropolit splitsko-makarski don Ante Jurić. Otac Stjepan je iz Selaca na Braču, a njihov prvi rođak don Andro Štambuk, nekoć biskup hvarsko-bračko-viški. Nono po ocu je s obitelji 1910. emigrirao s Brača u SAD, međutim, kako su, poput mnogih Hrvata u to vrijeme, bili poklonici jugoslavenske ideje, poslije raspada Austro-Ugarske, vratili su se u Split. Rošinov otac Stjepan, kad se vratio kao adolescent, dobro je govorio engleski, boksao je, veslao i plesao. U Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a potom studirao pravo u Beogradu. „I tamo, shvativši što se zapravo krije pod krinkom jugoslavenstva, moj otac postaje Hrvat, odlazi u Ljubljanu pa se vraća u Split", kaže Rošin. Otac mu je bio pravnik, sudski tumač i prevoditelj s engleskoga jezika. Neko vrijeme bio je i tajnik Hajduka.

Glazbena karijera

Za vrijeme II svjetskog rata Stjepan Rošin je u lokalnom partizanskom štabu, smještenom iza Kozjaka, u Brštanovu, prevodio vijesti s engleskoga. Pa ipak, Rošini su, unatoč tome, ostali vjerni Crkvi. „Od malih nogu sam služio na misi, a na neki način to radim i danas u crkvi sv. Duje često skupljajući lemozinu", kaže Rošin.

U djetinjstvu i mladosti pokazivao je različite talente i imao razne aktivnosti: crtao je karikature za nekadašnji Studio, ilustrirao članke i križaljke i bavio se novinarstvom. Usto, kako je pohađao glazbenu školu, Rošin je komponirao, pjevao i svirao. Počeo je pjevati 1959. na jednoj maturalnoj večeri, a pobijedio je i na Prvom pljesku. Bio je i član trija Do-Re-Mi. Kao skladatelj pobijedio je na Prvom studentskom festivalu u Zagrebu 1962. , a 1964. na splitskim Melodijama Jadrana njegova pjesma „Sutra u sedam" postaje klapski standard. Svojim skladbama pobjeđuje i na subotičkom Omladinskom festivalu 1965. i 1966. Bio je veliki prijatelj sa Zdenkom Runjićem. „Sa Zdenkom sam bio od prvog razreda pučke škole", prisjeća se Rošin.

Nakon završene gimnazije Rošin je upisao arhitekturu u Zagrebu, koji mu se svidio, no nije ostao, „sidro ljubavi" usidrilo ga je u Splitu.

Poslije završenog studija, kao slobodni arhitekt bez partijske knjižice probijao se kroz život.

„Odlazio sam tamo kamo je malo tko htio ići, radio sam po Zagori, tamo gdje je Fond za nerazvijene nudio neke sitne poslove, od Komiže i Visa do Šestanovca i Kistanja... Morao sam se puno više truditi negoli kolege u velikim poduzećima. Zato sam ja bio Jerko Rošin, a drugi su bili poznati samo kroz ime poduzeća".

Njegov prvi zapaženi i „najdraži" rad je plažni objekt ispred hotela Maestral u Brelima koji je projektirao 1975. „Razvio sam misao o održivoj organskoj arhitekturi; simbiozi arhitekture i okoliša. Taj objekt se ne doživljava kao artefakt, nego je utopljen u prirodni okoliš; krovovi su zeleni, a kuća je sagrađena doslovce od materijala koji je iskopan na licu mjesta", opisuje Rošin. Međutim, Rošin je slavu pobrao 1977., projektirajući hotel Kaktus u Supetru na Braču kada je postao poznat u cijeloj Jugoslaviji. Za Kaktus je dobio i nagradu Vladimir Nazor. Čak je i Tito, nakon povratka iz Kine i sjeverne Koreje, osobno došao vidjeti taj hotel. U hotel naime nije ugrađeno ništa iz uvoza.

Ulazak u sabor

„Arhitektura Kaktusa je na tragu organske arhitekture. Radilo se na preplitanju unutarnjeg i vanjskog prostora u jednu cjelinu: u interijeru ste, a imate otvorenu prirodu oko sebe", govori Rošin o hotelu u kojem je Tito, prilično zadovoljan, proveo cijeli dan, a zabavljali su ga Boris Dvornik, Bebi Munitić i još neki drugi. „Tito je bio figura koja imponira. Koliko je težak na vagi zla i dobra neću analizirati", kaže Rošin.

Pa ipak, Rošin više ne odlazi u hotel Kaktus zato što je novi vlasnik objekt devastirao i upropastio. Rošin je iskoristio i svoj talent za crtanje tijekom srpske agresije na Hrvatsku. Svojim karikaturama dopisivao se s lordom Peterom Carringtonom ismijavajući i kritizirajući njegovo političko posredništvo. "Carrington je poslije reagirao, napisao mi je pismo, pravdao se da on nije ništa kriv".

Prije i poslije Domovinskog rata Rošin je projektirao mnoge sakralne objekte. Među ostalim, projektirao je zgradu Franjevačkog klerikata, s crkvom i domom za sjemeništarce, u Splitu, nakon što je na natječaju pobijedio poznatog Nikolu Bašića. On je projektirao i Crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu. Komad kamena s groba sv. Petra, koji je papa Ivan Pavao blagoslovio u Splitu, postao je kamen temeljac crkve u Kninu. „Kao što je kninska tvrđava fizički sačuvala hrvatstvo, radio sam crkvu s asocijacijom na tvrđavu koja bi trebala duhovno sačuvati hrvatstvo, odnosno katoličanstvo. To je crkva u kojoj treba dominirati prostor, a u središtu toga prostora je slika Gospe koja je uvijek bila pomoćnica Hrvata. Gospa bi trebala imati lik i fizionomiju naše žene. Ta crkva ne smije imati obilježje kiča i raskoši", ističe Rošin. Iako je na natječaju dobio projekt crkve u cjelini, kod uređenja interijera Rošin je u tome ipak zaobiđen.

Uređenje interijera crkve u Kninu nije u skladu s Rošinovom idejom. Mnogi to uređenje komentiraju neprikladnim, ali Rošin je odbio govoriti o tome. Unatoč afirmaciji u svojoj struci, Rošin se, posredstvom Ive Sanadera, našao i u politici. Poznavali su se još iz 80-ih dok su na Pjaci pili kavu, a zbližili su se kad je Sanader postao intendant splitskog HNK.

„Kad je postao premijer, gotovo da sam mogao birati što želim biti u politici, ministar ili veleposlanik, ali mene je interesirala samo struka i život u Splitu", ističe Rošin koji je, kaže, u politici bio samo gost sa zadatkom.

Stoga je 2004. imenovan predsjednikom Vladina Savjeta za prostorno uređenje RH. Kako bi Rošin mogao realizirati svoje ideje u pogledu prostornog uređenja, Sanader ga je 2007. stavio na izbornu listu. Tako je Rošin postao zastupnik.

„Sanader mi je predložio da Savjet u istom sastavu nastavi raditi, a da ja svoje ideje kao predsjednik Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo počnem gurati kroz Sabor." Rošin je zbog odlaska u Sabor morao žrtvovati mjesto počasnog konzula Kraljevine Španjolske u Splitu, što je bio punih 12 godina, za što je od kralja Juana Carlosa dobio odlikovanje zasluga za španjolski narod.

I kćerka u politici

Pa ipak, Rošin svoje ideje nije stigao progurati u Saboru niti ispuniti zadatak jer je Sanader otišao.

„Nakon što je Sanader poklonio Jadranski Kosor sjedalo u prvom redu Vlade i HDZ-a, briga o stanju u prostoru nije više bila tema interesa Vlade, a uskoro ni ja više nisam bio predsjednik saborskog Odbora za prostorno uređenje", objašnjava Rošin.

Sanaderova ostavka Rošina je šokirala, ali on, za razliku od mnogih stranačkih kolega, nikada nije zatajio prijatelja.

„Kad je Sanader zatvoren, neki dotadašnji stranački kolege nisu mi dopustili ni da s njima sjednem u taksi. Oni su samo promijenili sisu, kao što će učiniti opet kad zatreba. Zbog svojih materijalnih interesa uvijek su spremni odreći vas se." Rošin je sve te pojave opisao u zbirci pjesama Uprknuće, čudnovate pjesmice saborske.

Budući da se nije odrekao Sanadera, našao se na udaru Jadranke Kosor koja ga je pokušala izbaciti i iz stranke.

„Do HDZ-a s njom na čelu nije mi, naravno, ni bilo stalo, ali zašto da moja djeca i unuci misle kako su me izbacili iz stranke jer sam nešto bio kriv?! Ne samo da sam je pravno pobijedio pa u svom naumu nije uspjela već je i sama izletjela iz stranke, i to s razlogom, jer ju je vodila u propast. Jadranka Kosor je izbacila i Ivu Sanadera iz stranke, a ljuti se što je Karamarko izbacio nju. Zašto ga nije pobijedila na stranačkim izborima!?" pita se Rošin koji zamjera Jadranki Kosor i to što je omogućila legalizaciju bespravne gradnje jer je to napravila zbog političkog dodvoravanja glasačima, a ne u korist sređivanja stanja u prostoru. "Legalizacijom bespravnog ne dovodi se red u prostor, a ljude dovodi do uvjerenja da samo budale poštuju zakone", priča Rošin koji je od 2008. i član Svjetske udruge parlamentaraca za habitat (GPH) te organizacije koja predstavlja jedan od najvažnijih projekata Ujedinjenih naroda (UN-HABITAT). Organizacija se zauzima za održivi urbani razvoj i poboljšanje stambenih i uopće životnih uvjeta svih ljudi. U tom kontekstu je Rošin obišao mnoge zemlje na svim kontinentima kako bi vidio u kakvim stambenim uvjetima ljudi žive.

Rošin je trenutačno predsjednik Europskog foruma globalnih parlamentaraca Habitat i potpredsjednik Svjetskog foruma te član stalnog upravnog odbora Svjetske urbane kampanje UN HABITAT, kojemu je predsjednik Joan Clos, inače zamjenik Ban Ki-moona.

Iako nije aktivan u politici, Rošinu danas mnogi članovi HDZ-a, uključujući i one iz vodstva stranke, čak i javno odaju priznanje za ponašanje u „teškim trenucima". To se može iščitati i iz stranačke podrške njegovoj kćeri Anamariji Rošin na nedavnim lokalnim izborima u Milni na Braču. Predvodeći listu HDZ-a, Anamarija Rošin jednostavno je pomela SDP-ovce koji su 14 godina vladali Milnom.

„Moja kći je išla na listu HDZ-a zbog vjerodostojnosti. Ne mogu se mijenjati strane tek tako, mora se biti vjerodostojan. Moja kći nije stranački opterećena, već sa strankom u jedrima treba nešto dobra učiniti za Milnu. Sad sve ovisi o vjerodostojnosti stranke koja je stala iza nje, odnosno hoće li joj pomoći da učini ono što su zajedno obećali mještanima ili ne", obrazlaže Rošin.

Njemu je, barem odaje takav dojam, politika ipak nešto usputno. Važni su mu glazba, slikarstvo, poezija, dok je arhitektura dominantna. Problem arhitekture u Hrvatskoj, prema Rošinovu mišljenju, povezan je s kulturnom razinom društva. Kako je angažiran na nekoliko projekata jakog društvenog značenja, Rošin navodi primjer. „Jedno od najvećih imena današnje arhitekture je Daniel Libeskind, koji je napravio i čuveni Muzej holokausta u Berlinu i Ground Zero na mjestu srušenih Blizanaca u New Yorku. On je iz prijateljstva prema meni pristao da napravi izložbu svojih radova u Hrvatskoj i održi predavanje za arhitekte iz cijele Europe. Do sada nitko u svijetu takvu ideju nije prihvatio. Međutim, oni koji su to trebali prepoznati ne prepoznaju", žali se Rošin. Naime, gradonačelnik Splita Baldasar već šest mjeseci nije odgovorio na upit Feđe Klarića uime splitskog Fotokluba, hoće li grad Split podržati njihovu ideju.

„Na sreću, naišao sam na pozitivni odjek u Zagrebu. Turistička zajednica našeg glavnog grada i galerija Lauba dali su veliku podršku ovom projektu. I savjetnik predsjednice države Andro Krstulović Opara odlično je reagirao. Sada samo čekamo odgovor iz New Yorka kako bi se uskladili termini za proljeće 2016.", kaže Rošin. 

>> Jerko Rošin: Primitivnim činom mi je zapriječeno da biram 

>> Jerko Rošin: Za HDZ je šteta što Sanader više nije u stranci