Moja karijera vezana je uz Milana Bandića i s njim završava. Tako je Jelena Pavičić Vukičević isprva govorila kad su je pitali misli li se, nakon smrti gradonačelnika, kandidirati za tu funkciju na predstojećim lokalnim izborima. No što je vrijeme dalje prolazilo, njegova zamjenica bila je sve udaljenija od svoje prvotne izjave, da bi neki njezinu rečenicu koju je izgovorila nekoliko dana kasnije, da ima “odgovornost prema stranci, njezinim članovima i svim suradnicima u gradskoj upravi”, protumačili kao neslužbenu najavu kandidature. No ona to još nije potvrdila iako se o tome protekli četvrtak razgovaralo na Predsjedništvu stranke Bandić Milan 365.
Neslužbeno se može čuti da Jelena Pavičić Vukičević želi dobiti podršku članova temeljnih ogranaka stranke prije nego što kandidatura postane službena. Hoće li ona uistinu biti ta koja će zastupati stranku pokojnog gradonačelnika na lokalnim izborima, kazala je u intervjuu koji slijedi, znat će se za tjedan dana, do kad bi se članovi trebali izjasniti koga žele da ih vodi u bitku za Zagreb. Uz ime Jelene Pavičić Vukičević spominju se, među ostalim, imena Ivice Lovrića, pročelnika Ureda za obrazovanje, Pavle Kalinića, pročelnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, dugogodišnjeg pročelnika za financije i posebnog Bandićeva savjetnika Slavka Kojića, ali i ono pročelnice Ureda za gospodarstvo Mirke Jozić.
VIDEO Jelena Pavičić Vukičević o izborima, HDZ-u, Bandiću, aferama...
No prva je zamjenica gradonačelnika, smatraju njeni najbliži suradnici, najlogičniji je i najbolji izbor pa ju, može se čuti, svakodnevno nagovaraju da se prihvati tog “zadatka”. A ona je pak sve popustljivija... Hoće li u kampanji koja slijedi izgraditi svoje ime i odmaknuti se od Milana Bandića, uz kojeg je bila vezana cijelu njegovu gradonačelničku karijeru, tek ćemo vidjeti. O Jeleni Pavičić Vukičević malo se i zna izvan konteksta stranke pokojnog gradonačelnika i samog Bandića. Poznato je da je s Milanom Bandićem surađivala 24 godine, da joj je on bio i svojevrsni mentor te da je uvijek uz njega stajala, zbog čega joj je on, kao svojoj najlojalnijoj suradnici, vjerovao.
Jelena Pavičić Vukičević također je, jednako kao i Bandić, bila članica SDP-a, bila je i tajnica u gradskom SDP-u kada je Bandić prvi put izabran na dužnost gradonačelnika 2000. godine, a skupa su i izašli iz te stranke te zajedno počeli stvarati novu. Bila je i saborska zastupnica od 2003. do 2007., godinu kasnije postaje pročelnica Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, a od 2009. do 2013. prvi put i zamjenica gradonačelnika. Ovu profesoricu komparativne književnosti te hrvatskog jezika i književnosti Bandić je ujedno ovlastio da ga mijenja i posljednji put kad je na dulje vrijeme završio u bolnici, u prosincu 2018. godine, kada je hospitaliziran zbog plućne embolije.
Ona je stoga bila ta koja se javnosti prva obratila nakon njegove iznenadne smrti, a koliko je za njega bila vezana, govori i činjenica da joj je i zadrhtao glas, a oči se napunile suzama dok je o njemu govorila. Je li se oporavila od prvotnog šoka, kao i što planiraju u kampanji, što misli o svojoj bivšoj stranci te kako gleda na koaliciju s HDZ-om u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, otkrila je u recima koji slijede. Ispričala nam je i kako joj je voditi gradsku upravu sad kad gradonačelnika nema, koje joj oporbene kritike najviše smetaju, a za koje drži da ipak stoje te smatra li da se mogla izbjeći kazna od ukupno 30.000 kuna i prekršajne prijave, koju su Gradska groblja i Zagrebački holding dobili zbog organizacije sprovoda Milana Bandića i kršenja epidemioloških mjera. Protiv nje kao odgovorne osobe ispred Grada Zagreba bit će pak podnesen optužni prijedlog nadležnom Općinskom sudu...
Prošlo je gotovo dva tjedna od iznenadne smrti gradonačelnika Milana Bandića. Jeste li se vi i najbliži suradnici pokojnog gradonačelnika uspjeli djelomično oporaviti od prvotnog šoka?
Šok je bio velik, ali mislim da pred gradonačelnikovom obitelji stoji jedan period tuge, a mi ostali, gradonačelnikovi suradnici, jednostavno moramo nastaviti raditi dalje. Nemamo luksuz tugovanja i žalovanja. Ovaj tempo ide nekim svojim tijekom, melje nas sve skupa, no mislim da ćemo odgovoriti svim onim zadacima koji su ispred nas.
O vama se zna da ste uz gradonačelnika otkako je preuzeo vođenje Grada, da ste skupa i izašli iz SDP-a, da ste njegova najbliža suradnica... Zapravo, nekako se vaše ime uvijek vezalo uz ono Milana Bandića. Kako je voditi Grad sad kad njega nema i što vam je najteže?
Najprije moram reći da je gradonačelnik Milan Bandić sam izašao iz SDP-a, mene su izbacili, još uvijek doma čuvam to “ljubavno pismo”. Oduvijek sam gradila kolegijalne odnose sa svojim kolegama i nikad autoritet funkcije nisam koristila u svom svakodnevnom radu, tako da smo mi nastavili komunicirati na isti način na koji smo komunicirali svih ovih godina. Reakcije ljudi zapravo su i tužne i lijepe istovremeno. Svi imaju potrebu reći da je gradonačelnikov tim bio tim kompetentnih ljudi, a imaju se potrebu sad i još jače dokazivati nego dok je on bio živ.
Kako izgleda vaš radni dan danas u odnosu na one prethodnih godina? Do kad navečer radite, koliko dnevno poziva primite?
Ovo je posao koji potpuno okupira čovjeka. Osobno sam navikla na ovaj tempo koji je zbog pandemijske situacije još uvijek blaži od tempa prijašnjih godina koji se sastojao od uredskog posla ujutro te stranačkih i protokolarnih aktivnosti u poslijepodnevnim i večernjim satima. Broj mobitela nisam mijenjala punih 16 godina pa vam ne moram ni govoriti da se poruke i pozivi više i ne broje!
Gradsku upravu i one koji je vode oporba često kritizira zbog niza stvari. Što vam od svega najviše smeta? Što smatrate da uopće ne stoji kao kritika? S čime biste se možda mogli djelomično složiti da treba popraviti u Gradu?
Grad Zagreb ponosi se svojim programom izgradnje škola i dječjih vrtića, kao i njihovom obnovom nakon potresa. Kritike upućene u smjeru obrazovanja sasvim su neopravdane i, ako na išta burno i emotivno reagiram, onda su to te kritike. Grad Zagreb je poželjno mjesto za stanovanje. Ovamo se ljudi još uvijek doseljavaju i ovdje ljudi zasnivaju obitelj, rađaju se djeca. Odabiru Grad Zagreb kao mjesto za svoju obitelj, mjesto stvaranja novih vrijednosti. Mi smo samo protekli tjedan otvorili radove u Gimnaziji Tituša Brezovačkog, zatim je tu novootvoreni objekt Dječjeg vrtića Središće, položili smo i kamen temeljac za izgradnju područne osnovne škole u Blatu. Do konca godine počet ćemo s izgradnjom osnovne škole u Laništu, uskoro se otvara vrtić u Čučerju, za koji mjeseci škola na Pongračevu te nadograđene zgrade osnovnih škola Ksavera Šandora Gjalskog i Dragutina Domjanića. Ubrzo se nastavljaju radovi na izgradnji Hotelijersko-turističke škole na Botićevu trgu, počinje izgradnja nove OŠ Bukovac, nove XII. gimnazije u Dubravi, vrtića u Svetoj Klari i Kašini te dogradnja OŠ Ante Kovačića i škole u Kupinečkom Kraljevcu, a do kraja godine planirani su radovi na nadogradnji i rekonstrukciji OŠ Jure Kaštelana... Kad sam gledala analize, vidjela sam da otprilike od 430 objekata u kojima se odvija odgojno-obrazovni proces, od dječjih vrtića do srednjih škola i učeničkih domova, jedna trećina tih objekata izgrađena je upravo u ovih dvadeset godina, odnosno dva desetljeća gradonačelnikovanja Milana Bandića. Tu je i program energetske obnove. Svugdje gdje smo mogli riješiti imovinskopravne odnose, na više od 70 objekata, napravili smo energetsku obnovu.
Koje su onda kritike upućene Gradu, po vama, opravdane?
Primjerice, usluge koje uvijek mogu biti bolje. Od javnog prijevoza, čistoće grada, nema polja života gdje ne možemo činiti još više i biti bolji. Svaka kritika, a ima ih svakodnevno stvarno puno, uistinu je dobrodošla. Svi mi koji se bavimo javnim poslom moramo biti spremni na primanje kritika, a iz svake treba nešto naučiti i naći pouku. Svaka nas kritika zapravo hrabri i osnažuje da na svome poslu svaki dan prilikom donošenja odluka budemo bolji. No smetaju mi kritike u kojima se na neki način blate ljudi – u Čistoći, Zrinjevcu, Zagrebačkim cestama... U tim gradskim tvrtkama ljudi rade vrijedno i pošteno, u svojoj šihti, zarađuju za svoj kruh, dužni su ga donijeti za stol doma svojoj djeci.
Neki su kritizirali i način organizacije sprovoda gradonačelnika Milana Bandića, a zbog kršenja epidemioloških mjera kažnjeni su Zagrebački holding i Gradska groblja. Je li se to moglo izbjeći, smatrate li da postoje dvostruki kriteriji ili se stvarno napravila neka pogreška?
Zagrebačkom holdingu i podružnici Gradska groblja ovo je prva kazna za bilo koji ispraćaj koji se održao u proteklih godinu dana pa neka čitatelji sami zaključe što to znači i jesmo li svi jednaki. Naglasila sam to u više navrata – tamo gdje smo mogli utjecati kao organizatori, kao odbor za organizaciju i komemoracije i samog ispraćaja, utjecali smo. Utjecali smo na komemoraciju, koja se odvila u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu i tamo nije bilo nikakvih kršenja mjera, iako su se mnogi naljutili na mene i na druge moje kolege jer zbog mjera nisu mogli ući u HNK. S druge strane, bili smo potpuno svjesni da situaciju na zagrebačkom Mirogoju nećemo moći tako kontrolirati i poduzeli smo sve što smo mogli. Mi na sprovod nismo pozvali nikoga. Kad se kaže da je ovo bio “javan” sprovod, a drugi nisu bili, uopće ne znam što to znači. Što smo trebali? Zatajiti trenutak pokopa gradonačelnika? Mislim da je to potpuno neprimjereno. Jesmo li trebali spriječiti fizički prolaz prema groblju i onemogućiti ljudima koji žive u tom dijelu grada normalnu prometnu komunikaciju? Također mislim da je to neprimjereno. Žalit ćemo se na prekršajne prijedloge i poduzeti sve pravne radnje jer mislim da smo doista učinili sve što smo mogli da sprovod bude dostojanstven i protekne u miru. Mislim da smo se na najbolji mogući način oprostili od našeg gradonačelnika.
Puno se posljednjih dana piše i o stvarnim okolnostima smrti zagrebačkog gradonačelnika. Možete li prokomentirati ono što se posljednjih dana objavljuje u medijima?
Gradonačelnik je umro, dostojno smo se od njega oprostili i ovaj, na neki način, medijski linč kojem je danas izložena pokojnikova obitelj nešto je što doista nije korektno.
Čim je gradonačelnik preminuo, počelo se govoriti o njegovu nasljedniku. Utrka za gradonačelnika Zagreba već se zahuktala, a stranka Bandić Milan 365 nema kandidata. Jeste li blizu rješenja? Jeste li vi kandidatkinja stranke?
Blizu smo rješenja, naravno. Važno je naglasiti da smo mi, što se tiče članstva i organizacije, sasvim sigurno najjača politička opcija u Zagrebu i mi jesmo zagrebačka stranka, a kad god smo pokušali izaći iz tih okvira, građani to nekako nisu prepoznali i u tom smislu vratit ćemo se svojim počelima. Naši članovi očekuju izlazak na izbore i očekuju dobar rezultat na izborima. Kao gradska organizacija i ja kao predsjednica gradske organizacije možemo im to garantirati. Mi smo protekli četvrtak imali sjednice i Predsjedništva stranke i koordinaciju predsjednika organizacija u gradskim četvrtima. Dogovorili smo se, po mom mišljenju, ono što je jedino ispravno. Velika smo organizacija i pošteno je da se unutar svih ogranaka naprave mini stranački skupovi, onoliko koliko to epidemiološke mjere omogućuju, a neki da budu priključeni putem videolinka, kako bi članovi stranke sami rekli koga žele vidjeti na čelu stranke i kao kandidata. Mislim da će članovi stranke, kao i svaki put dosad, donijeti najbolju odluku. Mnogo se imena vrti u medijima ovih dana, izgleda da Stranka rada i solidarnosti ipak nije počivala samo na jednom čovjeku!
Jeste li vi onda kandidatkinja ili ne?
To ćemo tek vidjeti. Očekujem da ćemo do konca idućeg tjedna imati povratnu informaciju iz stranačkih organizacija, mislim da se glas članova stranke isplati čuti i da je vrijedno pričekati da upravo oni u svojim organizacijama kažu kako i što, gdje vide budućnost stranke, ali i izbora.
Kad govorite o budućnosti stranke, vaši oponenti kažu da bi se stranka pokojnog gradonačelnika mogla “rasplinuti” nakon njegove smrti. Što mislite o tome? Hoćete li mijenjati ime stranke?
Ne razmišljamo o promjeni imena. Mi smo dominantno zagrebačka stranka i u Zagrebu imamo jaku i mnogobrojnu organizaciju, u svih 218 mjesnih odbora u 17 gradskih četvrti. Među članstvom postoji jaka želja da se nastavi sa stranačkim radom i moj je zadatak kao predsjednice zagrebačke gradske organizacije da zajedno organiziramo kampanju kojom ćemo doći do svake zagrebačke obitelji. Velik broj mojih stranačkih kolega predsjednici su ili potpredsjednici vijeća te su ovi izbori veliki test i za njih. I oni se žele dokazati na izborima i dobiti potvrdu da su u protekle četiri godine dobro radili te svakodnevno primam poruke da su danas motiviraniji nego ikad prije.
Ipak, neki politički analitičari kažu da će vam biti teško “izgraditi novi put” s obzirom na činjenicu da više nema najprepoznatljivije osobe vaše stranke, po kojoj ona, u konačnici, nosi ime. Jeste li zbog toga možda razmišljali ili razgovarali o tome da podržite kojeg od postojećih kandidata?
Ne vidimo ni jednog od postojećih kandidata iza kojeg bismo mogli stati.
Možete li onda reći za koga od dosadašnjih kandidata mislite da ima kapaciteta ući u drugi krug?
O kolegama uvijek pokušavam reći sve najbolje. Mislim da će se svi oni truditi i svaki od njih ima kvalitete te nosi neku novu svježinu. Donijet će pred zagrebačke birače neke nove ideje o kojima će birači itekako promisliti, no sigurna sam da će odabrati najbolje.
Najviše je u fokusu utrka za gradonačelnika, no izbori su i za Gradsku skupštinu, a već se sad najavljuje da će biti teško formirati većinu te da će to biti najrascjepkaniji saziv u povijesti. Jeste li razmišljali o tome i razgovarate li u stranci o tome s kojim biste političkim opcijama mogli biti u koaliciji nakon izbora?
Prvi sam put u Skupštinu izabrana 2001. godine i uvijek je neka drama. Uvijek je nakon izbora zlo i naopako, ne znamo kako ćemo, hoćemo li se složiti i dogovoriti neke prioritete. Ne pamtim nijedan proračun koji se trebao usvojiti a da isto nije bila drama. Kad danas čujem konstatacije kako je nešto dramatično i posebno teško, imam o tome svoje mišljenje i svoj pogled na stvari temeljen upravo na proteklih 20 godina.
Kako biste onda opisali dosadašnju koaliciju s HDZ-om u Gradu Zagrebu? Je li bilo teško usuglašavati se s obzirom na to da sad svašta čujemo u predizbornoj kampanji?
Suradnja s kolegama iz HDZ-a je korektna. Ne slažemo se u svemu, srčano se borimo za svoje inicijative. Odnose obično poremete izborne kampanje kad se svatko bori za svoj dio medijske pažnje kako bi biračima poslao svoju poruku, ali kada bura prođe, ponovno smo u stanju kolegijalno sjesti za isti stol i argumentirano razgovarati. Sve je to dio normalnog političkog života i ja tome ne pridajem neko drugo značenje.
Vaša bivša stranka trenutačno je u opoziciji u gradskom parlamentu. Kako gledate na organizaciju i vodstvo SDP-a dok ste vi bili njegova članica, a kako sada, kad niste? Kako vam SDP izgleda danas?
O bivšim kolegama sve najbolje, svatko je odabrao svoj put. Neka od prijateljstava koja sam tamo stekla njegujem još i danas.
Možete li se prisjetiti kako je stranka Bandić Milan 365 nastajala, prije nego što je službeno postala stranka? Gdje ste se sastajali, tko je bio na sastancima?
Osnovali smo stranku iz inicijative svih nas koji smo se prije toga organizirali u udrugu Klub Milana Bandića pa se i sastajali na aktualnoj adresi u unajmljenim prostorima u Praškoj 5. Jezgra stranke bili su naši kolegice i kolege koji su i danas u Predsjedništvu stranke te vode stranačke organizacije u gradskim četvrtima.
Koji mislite da je, ne računajući Zagreb, najuspješniji hrvatski grad?
Svaki hrvatski grad ima svoje specifične uspjehe i ne bih dijelila gradove na taj način. Grad Zagreb aktivan je u Zajednici županija i Udruzi gradova te mogu osobno posvjedočiti da se čelnici gradova i županija mogu pohvaliti sjajnim projektima, a ti su susreti ujedno i mjesto razmjene iskustava. Uvjeravam vas da mi svi jedni od drugih imamo što naučiti te da se zajednički veselimo uspjesima svake općine, grada i županije.
Da možete birati u kojem gradu u Europi želite živjeti, koji bi to grad bio i zašto?
Ako aludirate na činjenicu da dio moje obitelji živi u Švedskoj, moram reći da moja obitelj dijeli sudbinu mnogih hrvatskih obitelji i živi razdvojena. Najteže je kada član vaše obitelji kupi kartu u jednome smjeru. Posljednjih godina mnoge su se obitelji tako razdvojile, manje njih iz Zagreba, više iz ostatka Hrvatske. Dosta sam putovala i moram reći da su svi europski gradovi lijepi na svoj način, ali Zagreb je najljepši i za ostanak naših ljudi u Zagrebu isplati se boriti!
Tko je Jelena Pavičić Vukičević privatno, kako biste se opisali u najkraćim crtama (hobiji, slobodno vrijeme, najdraža knjiga, film, umjetnik)?
Moj politički angažman važan je dio moje osobnosti, a ona je, kao što je to poznato, vezana uz rad i solidarnost, uz Grad Zagreb i sve njegove ljude, uz vrijednosti zajedništva koje smo promicali zajedno s gradonačelnikom svih ovih godina i vjerujem da će se o tome jednog dana moći objektivno razgovarati, bez strasti i niskih političkih udaraca, bez obzira na to kako neki u ovim trenucima na to gledali. U svoje slobodno vrijeme ja sam pasionirana šetačica Maksimirom. Osim znanstvene i stručne literature, najviše čitam povijesne romane. Svakako bih preporučila roman “Džentlmen u Moskvi” Amora Towlesa, no moja je najdraža knjiga ipak je “Majstor i Margarita” Mihaila Bulgakova koju imam u mobitelu pa je tako uvijek nosim uz sebe. Filmove volim, također one s povijesnom tematikom poput “Opasnih veza” ili “Troje”. Zbog prirode svog posla imala sam prilike upoznati mnoge suvremene hrvatske umjetnike i u razgovoru puno naučiti o njihovim umjetničkim konceptima. Jedan je čovjek na mene ostavio posebno dubok dojam. Bio je to pokojni Josip Vaništa koji mi je nakon naših višekratnih susreta i razgovora nacrtao i poklonio jednu – kremšnitu!
Sve što je Bandićevo treba izbaciti iz gradske uprave, čak i olovke!