Turski liječnik Bilgin Çiftçi optužen je za uvredu predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana zbog toga što je na internetu podijelio šaljiv kolaž fotografija koje uspoređuju Erdoğana s – Gollumom, likom iz Tolkienova serijala Gospodar prstenova.
Optuženi liječnik na sudu se branio tvrdnjom da fiktivni Gollum možda na trenutke izgleda ljigavo i zlo, ali da ima svoju dobroćudnu stranu, kao takvog dobricu znamo ga pod imenom Smeagoll, ali u osnovi Gollum/Smeagoll nije ni zao ni dobar, nego je žrtva društva u kojem živi. Sudac koji mu je sudio priznao je da nije upoznat s nijansama tog lika iz Tolkienove trilogije pa je angažirao petero vještaka, od kojih dvoje akademika, dvoje psihologa i jednog filmskog i televizijskog kritičara, da naprave stručnu analizu koja će utvrditi je li Gollum zao ili dobar, što će sucu pomoći da presudi je li usporedba Erdoğana s tim likom uvreda predsjednika ili nije.
Ovo je možda najbizarniji primjer stanja slobode govora u današnjoj Turskoj, ali nije jedini. Vrijeđanje turskog predsjednika kažnjivo je zakonom, a u proteklih 18 mjeseci, otkako je Erdoğan na toj dužnosti, tužitelji su optužili 1845 turskih građana za vrijeđanje predsjednika.
Neugodna činjenica da Turska pod Erdoğanovom vlašću sve više klizi u autokraciju bila je poznata i prije. I često je bila citirana u europskim medijima kao razlog zbog kojeg EU ne bi trebala, u pokušaju zaustavljanja izbjegličkog i migrantskog vala, sve svoje nade polagati u suradnju s Turskom. No sada, kada je pored pokraj turskih građana za uvredu turskog predsjednika optužen i jedan Nijemac, ta neugodna činjenica eksplodirala je u lice njemačkoj javnosti. Ne samo da postaje sve očitije da Erdoğan glumi novovjekog turskog sultana nego mu i njemačka kancelarka Angela Merkel, čija politička karijera ovisi o tome hoće li se “sultan” smilovati i zaustaviti migrantsku krizu koja prijeti destabilizacijom Njemačke i EU, spremna na pladnju isporučiti glavu njemačkog komičara čiji smisao za humor “sultan” nalazi uvredljivim.
Jan Böhmermann, voditelj satirične emisije na javnoj televiziji ZDF, krajem ožujka sprdao se na Erdoğanov račun stihovima koji sugeriraju da Erdoğan voli seksualno općiti s ovcama i ugnjetavati manjine, posebno Kurde. Stihovi koje je sklepao Böhmermann nisu nešto posebno smiješni, ali Böhmermann je želio istražiti dokle seže sloboda govora u Njemačkoj kad je u pitanju novi najvažniji saveznik, turski predsjednik i sultan u nastajanju. I doznao je dokle seže.
Turske vlasti zatražile su njegov kazneni progon po opskurnom članku zakona iz 1871., koji kaže da je vrijeđanje i narušavanje digniteta stranih državnika kazneno djelo u Njemačkoj.
No zakon propisuje da tužitelji ne mogu pokrenuti progon bez prethodne dozvole savezne vlade. Suprotno mišljenju svojih ministara vanjskih poslova i pravosuđa, koji dolaze iz druge stranke u velikoj koaliciji (SPD-a), kancelarka Merkel (CDU/CSU) odlučila je dozvoliti progon Böhmermanna. U dilemi između zaštite slobode izražavanja i zaštite preosjetljivog turskog predsjednika odabrala je ovo drugo. Doduše, najavila je da će pokrenuti promjenu zastarjelog zakona i prepustila je nezavisnom sudstvu da donese odluku je li Böhmermann uvrijedio Erdoğana ili je samo prakticirao slobodu izražavanja, ali ipak mogla je odabrati poslati poruku Erdoğanu da, bez obzira na važnost suradnje s Turskom u zaustavljanju najveće izbjegličke krize u Europi nakon II. svjetskog rata, Njemačka i Europa neće kompromitirati svoje vrijednosti samo da bi udobrovoljile turskog vladara.
Točno mjesec dana nakon postizanja dogovora između Europske unije i Turske neregularne migracije između Turske i Grčke, na ulaznim vratima balkanske migrantske rute, splašnjavaju, iako nisu potpuno zaustavljene. Akcijski plan EU i Turske zasad pokazuje prve rezultate, ali ono što se traži su rezultati dulji od mjesec dana, dulji od jednog proljeća i ljeta, a to tek treba vidjeti. Da bi se to vidjelo, i EU mora održati svoja obećanja, kao što Turska mora održati obećanje o zaustavljanju migranata. Među obećanjima koja je preuzela EU su zbrinjavanje sirijskih izbjeglica izravno iz Turske po sustavu kvota po čitavoj EU, kao i ukidanje schengenskih viza za turske građane. No među obećanjima koja je preuzela EU nikad nije bilo obećanje da će njemačka kancelarka i drugi europski premijeri i predsjednici postati sultanovi sluge i ispunjavati, poput zlatnih ribica, svaku želju.
turci nisu ni jedan gram kulture ostavili u europi kroz povijest. zakaj se uopce damo takvima zajebavati?