Predstojeći parlamentarni izbori najneizvjesniji su do sada, do te mjere da mnogi predviđaju kako bi nam se do kraja godine mogli dogoditi još jedni izbori, premda ne treba podcijeniti politički pragmatizam, odnosno osjećaj za težinu trenutka u kojem nam se nalazi ekonomija i strah od drugog vala koronavirusa, koji će u odlučujućim trenucima formiranja nove vlade neminovno obuzeti manje-više sve koji su željni moći. Unatoč ili možda baš zbog navodno negativnog iskustva "žetončića" u našoj parlamentarnoj praksi, nikad uoči izbora nismo svjedočili tolikim transferima, rošadama, kadrovskim osipanjima i osnaživanjima, uz niz drugih minusa s kojima većina političkih opcija ulazi na izbore.
Minusi će, vjerojatno i više od programa, presudno utjecati na budući izgled Hrvatskog sabora. Iako, na našoj političkoj sceni sve je relativno pa, dok je za jedne prelazak iz jednog u drugi tabor predstavljao nemoralnu političku trgovinu i prijevaru birača, za druge su to bili osigurači stabilnosti Vlade kad su prijetili novi izbori. Aktualni transferi, a zapravo kadrovska križaljka, postali su "pojačanja".
HDZ: Uhićenje Rimac i odlazak Penave
Izbori će pokazati je li odlazak Ivana Penave i vukovarskih HDZ-ovaca koje je okupljao u gradskim strukturama minus za HDZ, a plus za Domovinski pokret Miroslava Škore, i koliki, kako zbog tajminga tako i zbog motiva prelaska nakon šest godina vladavine Vukovarom pod okriljem HDZ-a. Analitičari su koaliciji HDZ-a i HNS-a davali izrazito male šanse i kratak vijek, ali izdržali su i minus s kakvim je percipirana ta veza više nije kakav je bio. I ratifikacija Istanbulske konvencije prestala je biti desničarsko strašilo uz vješt Plenkovićev manevar s ogradom od iskrivljenih tumačenja njezina sadržaja. Koliki je minus za HDZ i Plenkovića bio suživot s HNS-om i Miloradom Pupovcem na izrazito desnom političkom spektru, u središnjem dijelu političkog spektra, gdje je uzgred najveći dio biračkog tijela, naišao je na pozitivni odjek jer se spremnost na političke kompromise pokazala kao politički zreo i u našim okolnostima raritetan iskorak.
>> VIDEO Andrej Plenković i Davor Bernardić najizgledniji kandidati za hrvatskog premijera
I to što se u nedavnom sudskom epilogu u vezi sa ZDS-om u "Bojni Čavoglave" citiraju stajališta Plenkovićeva Povjerenstva govori o njegovoj vještini postizanja kompromisa. Nedemokratski odnos prema referendumskim inicijativama očigledno je bio danak stabilnosti aktualne Vlade jer su vladajući mogli za sebe bezbolno ocjenu ustavnosti inicijativa prepustiti Ustavnom sudu. Ali očigledno nisu se mogli prepustiti ni minimalnom riziku pa je sve prepušteno robusnosti Lovre Kuščevića, koji je jedan od najvećih minusa premijerova mandata. Bez obzira na stranačke zasluge jer je bio gromobran od napada s desna, Plenković je nepodnošljivo odugovlačio s njegovom smjenom, cijenu čega su poslije platili i drugi ministri, a posljedično njihove afere oporba tretira kao dokaz korumpiranosti Vlade, premda je većini presudila "samo" loša percepcija, a jedino je Kuščević pod istragom. S protekom vremena, sve je manje važno kako je Vlada izvela izuzetno kompliciranu akciju Agrokor, a sve više na važnosti dobiva postignut cilj, spašavanje koncerna, radnih mjesta, dobavljača, hrvatskog gospodarstva...
Činjenica je da je normativna izvedba, bez obzira na proceduralne deficite i sumnjičenja, dobila i priznanje britanskog pravosuđa. Unatoč i toj potencijalno najvećoj gospodarskoj mini u EU, Vlada je uspjela u predstojeću predizbornu bitku ući s pozitivnim gospodarskim trendovima, te se i u pandemiji pokazala sposobnom voditi i najteže bitke pri čemu su u prvi plan stavljena zaštita života starijih i zdravstveno ugroženih građana. Najveći minus HDZ-a, jer je i najsvježiji, slučaj je Josipe Rimac zbog afere Vjetroelektrane, premda su se premijer i HDZ nikad brže i nikad jasnije ogradili od ozbiljne sumnje u korupciju, te iako zasad nema naznaka (osim navijanja oporbe i dijela medija) da bi afera mogla dobiti uzlazni smjer. Rimac je bila miljenica različitih stranačkih struktura tijekom dugog razdoblja, jedno od personalnih obilježja HDZ-a, najviše pozicionirana u mandatu ove Vlade u kojem je dobila i specijalni stranački zadatak obračuna s Povjerenstvom za sukob interesa. Uhićenje Rimac podsjetilo je na karakter HDZ-ove vladavine u vrijeme Ive Sanadera.
Restart: Uvjerljivost Davora Bernardića
HDZ i Plenković forsiraju personalni obračun s čelnikom oporbe jer drže da je u aktualnim teškim okolnostima za državu, po svim odlučujućim kriterijima, izrazita prednost na strani Plenkovića. Najveći problem Restart koalicije je Davor Bernardić, do te mjere da je sumnja u njegove premijerske sposobnosti jedan od ključnih argumenata konkurentskih političkih opcija pa se kao jedan od slogana pojavio "Bero nije rješenje". Ipak, pokazalo se da je Bernardić u stanju trpjeti nevjerojatnu količinu udaraca. Dosad se u unutarstranačkim bitkama i na velikoj političkoj pozornici provlačio zahvaljujući tuđim uspjesima i izbornim rezultatima, kojima je mogao manipulirati u svoju korist, ali sljedeći su izbori njegov prvi pravi, a u slučaju poraza i njegov posljednji politički ispit.
>> VIDEO Tomašević: Mogli bi podržati manjinsku Vladu na čelu sa SDP-om, no o tome članstvo mora odlučiti
Restart koalicija može se tumačiti i kao njegov liderski uspjeh, jer je okupio HSS, HSU, GLAS, Snagu i, po svemu sudeći, i IDS. Zar bi svi oni išli sa SDP-om na čelu s "nesposobnim" Bernardićem!? Premda, jesu li svi oni imali izbora. Korupcija je riječ od koje Bernardić i koalicija očekuju da će ih dovesti na vlast. Slučaj "vjetrenjače" predizborni im je dar. Iako dok su im usta puna korupcije, djeluju neuvjerljivo. Groteskno je bilo uvjeravanje Josipa Kregara kad je na predstavljanju programa za pravosuđe govorio o jačanju položaja Povjerenstva za sukob interesa u nazočnosti Bernardića koji je i sam dao doprinos obezvređivanju rada toga tijela svojim izjavama kako nije znao da je stjecanje znanja sukob interesa, premda je kao političar primio dar u obliku besplatnog školovanja vrijednog 263.000 kuna, za što nije plaćen ni porez, te se pri tomu pozvao na argumente kojima su vodeći HDZ-ovci obarali odluke Povjerenstva. Kako vjerovati SDP-u da stvarno misle što i govore?
I čelnicu GLAS-a Anku Mrak Taritaš Povjerenstvo je nedavno sankcioniralo jer je sama sebi kao ministrica dodijelila još jednu plaćenu državnu funkciju i to je sakrila od javnosti u imovinskoj kartici. Problem Restarta je i HSS na čelu s Twiiter-ekshibicionistom Krešom Beljakom koji je nanizao gafove koji su doveli do osipanja u njegovoj stranci, a prije nekoliko dana napustio ga je ogranak u Koprivničkim Bregima s 50 članova nezadovoljan unutarstranačkom demokracijom i tretmanom predizbornih pojačanja poput Vlahe Orepića. Orepić je u prosincu 2017. otišao iz Mosta s riječima: "Moje političko djelovanje bit će usmjereno postizanju jedne pristojne uljuđene, uređene, građanske Hrvatske", da bi kao predsjednik Nove politike krajem travnja 2020. pristupio HSS-u kao potpredsjednik "uljuđenog" tviteraša. Beljakova Amsterdamska koalicija doživjela je fijasko na izborima za EU iako ih je predstavljao kao iznenađenje i "najjaču političku opciju". Bili su tek šesti i to zahvaljujući glasovima IDS-ova Valtera Flege. Bivša HSS-ovka Marijana Petir sama je dobila gotovo triput više glasova nego tri kandidata HSS-a uključujući i Beljaka. Minus Restart koalicije su i isluženi kadrovi koji su vodili Hrvatsku od 2011. do 2015.
Domovinski pokret: Biografija Škore i kadrovski deficit
Domovinski pokret ulazi u parlamentarne izbore na krilima uspjeha predsjedničke kampanje Miroslava Škore, ali i hipoteke da je svojim porukama omogućio dolazak Zorana Milanovića na Pantovčak, koji se proteklih tjedana pokazao u svjetlu koji je odbojan upravo ponajviše potencijalnim Škorinim biračima. U tom smislu njegov potencijalni minus su i detalji iz njegove biografije koje je dosad tajio, a nespojivi su s vrijednostima koje je javno isticao. U borbi za desne glasove, to što je bio desetar u JNA, zatajena "omladinska" karijera ili odgovori na pitanje "Gdje si bio 1991.?", kao i dijelovi obiteljske biografije odmažu mu u percipiranju njegove desničarske vjerodostojnosti, s tim da ga od samog početka zbog načina na koji je sve krenulo bije glas "Čiji je Škoro projekt". S tim je povezan i kadrovski deficit i političko neiskustvo tima s kojim se Škoro nosi (dokaz čega je i gaf s Ministarstvom sreće, odbijenica Tonija Cetinskog) premda je pridobio značajna pojačanja, osobito sa Suverenistima i Penavom, ali je od Mosta, unatoč njihovoj ranijoj podršci, dobio odbijenicu.
>> VIDEO Peternel o očekivanom broju mandata: "Bude li manje od 30-ak, bit ću tužan"
Most: Napustili ih kapitalci, došla jaka imena
Most u izbore ulazi s hipotekom nepouzdanog partnera. Napustili su ih brojni "kapitalci", od kojih su Slaven Dobrović, Ružica Vukovac i Vlado Marić prešli kod Škore, Ante Pranić je u Stranci s imenom i prezimenom, gdje su i bivši strateg Mosta Ivica Relković i ministar Ivan Kovačić dok ih se dio ostavio politike. Kao i kod HSS-a, predizborne igre dovele su do pobune unutar Mosta ponajviše zbog nesuradnje sa Škorom. Minusi se pokušavaju nadomjestiti pojačanjima s Marijom Selak Raspudić, Ninom Raspudićem, Marinom Miletićem te drugim jakim lokalnim političkim imenima.
Manje opcije
Problem za najveće je svaki njihov mandat Stranka s imenom i prezimenom, Možemo, Demokrati i Laburisti, platforma Živog zida i Promijenimo Hrvatsku pod nazivom "Dosta pljačke", Reformisti, Stranka rada i solidarnosti i druge stranke i manje koalicije dijele sudbinu opcija koje se bore za izborni prag, ali čiji će svaki glas, a još više osvojeni mandati zagorčati život najvećima
Restart će sam sebe restartirati time što će osvojiti niti posto glasova na ovim izborima