Mjesec i pol, barem prema navodima MUP-a Srbije, 14-godišnji dječak Kosta K. planirao je pokolj u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislava Ribnikara koju je pohađao. U obrazovnoj ustanovi, u kojoj ni jedno dijete, kao ni itko od zaposlenih ne bi trebalo biti ugrožen, a kamoli ubijen, danas rano ujutro život je stao za osmero djece i zaštitara škole. Ubijeni su hladnokrvno, oružjem koje je maloljetniku očigledno bilo dostupno i kojim je po svemu sudeći znao rukovati. Zastrašujući scenarij, kakvom su nakon Amerike svjedočile i mnoge druge zemlje Zapada, sada se dogodio u susjedstvu te se zbog tragičnih i bolnih posljedica postavlja ozbiljno pitanje sigurnosti obrazovnih ustanova i kod nas. Jesu li naše škole sigurne, koliko smo ozbiljno shvatili pritužbe nastavnika, učitelja i profesora na brojne prijetnje i roditelja i djece s kojima se u radu susreću, jesmo li učinili sve u sustavu da znamo prepoznati dijete koje dolazi do točke izdržljivosti i poseže za najgorim načinom dokazivanja, onim čime je svakodnevno okružen kako u virtualnom tako i u stvarnom svijetu, i jesmo li učinili baš sve da zaštitimo školske ustanove?
Odgovor je jednostavan – možemo i moramo po tome pitanju učiniti veće iskorake, no na pitanje što bi oni konkretno trebali biti sustav, naročito ne onaj obrazovni, odgovora još nema.
Detektori metala
– Činimo sve što je moguće. Naravno da ćemo nakon ovoga eventualno razmotriti neke druge korake. Rekao sam da se u Ministarstvu formira radna grupa koja će analizirati stvari i onda ćemo koordinirati i s Ministarstvom unutarnjih poslova. Vidjet ćemo što se može napraviti i kako podignuti zaštitu. Generalno, škole su sigurne – poručio je danas ministar obrazovanja Radovan Fuchs komentirajući nezapamćenu tragediju na ovim prostorima, nakon koje se uz izgubljene živote zbrajaju i ranjeni u školskoj učionici. Mnoge naše obrazovne ustanove imaju kamere, ali kod nas su rijetke škole poput ove beogradske koje imaju angažirane zaštitare i upravo stoga postavlja se pitanje jesmo li na pragu uvođenja detektora metala na školske ulaze kako bi se i tako utjecalo na povećanje sigurnosti u našim školama.
>> VIDEO Branimir Bradarić iz Večernjeg lista nalazi se u Beogradu na mjestu zločina: 'Ovo je nezapamćeni masakr'
Konkretnog odgovora u Ministarstvu obrazovanja još nema – po svemu sudeći o detektorima metala, koji su svojedobno uvedeni na hrvatske sudove upravo zbog ugroze sigurnosti, kao novoj zaštiti hrvatskih obrazovnih ustanova ne razmišlja se naglas, naročito jer se Hrvatska po svim statistikama vodi kao sigurna zemlja. No nije tajna da naši nastavnici, učitelji i profesori itekako govore o sve većoj pojavnosti agresivnog ponašanja kojem su izloženi kako od učenika tako i od roditelja i da zapravo uopće ne znaju kako reagirati u sličnim neugodnim situacijama s kojima se na poslu susreću. Uostalom, u Hrvatskoj je problem i neujednačenog postupanja institucija u situacijama koje ugrožavaju sigurnost škola, kao i problem s kaznama za one kojima bilo kakvo neprimjereno ponašanje padne na pamet.
Problem je i u kontradiktornosti onih koji vode škole – naime, naše obrazovne ustanove vape za psiholozima, no rijetke ih škole zapošljavaju – a upravo oni trebali bi prepoznati promjene u ponašanju učenika i pomoći im u rješavanju problema koje doživljavaju nerješivim, poput ovog 14-godišnjaka koji je svoj bijes, kako pišu srpski mediji, usmjerio na profesoricu povijesti. Prema sadašnjim pravilima u hrvatskim školama nije obavezno imati zaposlenog psihologa, ali jest jednog pedagoga.
>> VIDEO Kronologija zločina u hrvatskim školama: Imali smo i talačku krizu, a najkrvavije je bilo 2001.
Školama je tako na izbor dano da uz obvezno zaposlenog pedagoga biraju kojeg još stručnog suradnika žele zaposliti. Samo lani, do početka ove školske godine, odobreno je zapošljavanje 79 stručnih suradnika psihologa u 45 osnovnih škola i 34 srednje škole koje su sukladno propisanim standardima ispunjavale uvjete za novo zapošljavanje i dostavile zahtjev za novo zapošljavanje psihologa.
Zaštita obrazovnih ustanova
– U 2021. godini zaposlena su 72 stručna suradnika u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, a za 2022. godinu kvota za sektor obrazovanja je 170 pripravnika, od kojih, ako škole tako odluče, svi mogu biti psiholozi – poručili su iz Ministarstva obrazovanja krajem prošle godine kada je Večernji list pisao i upozoravao na važnost psihologa u obrazovnim ustanovama. Ipak, naše se škole teško odlučuju za takva zapošljavanja. Kao što se teško odlučuju za veće podizanje zaštite obrazovnih ustanova u koje i danas najčešće može doslovce ušetati tko god hoće i kada hoće.
To su samo rezultati rada svih institucija, danas se ne poštuju, roditelji, nastavnici, profesori, policija, sudstvo. Zašto? zato jer su vlastodršci tako složili sustav. Djeca nemaju više roditeljski odgoj, školski pedagoški odgoj, djeci se ne smije ništa, jer to ste im vi omogućili. E sad kad su se oteli rade po svom nahođenju. Ali ni roditelji ne poštuju institicije, škole, policije, sudstva. Roditelji misle da su nedodirljivi, i da imaju nedodirljivu djecu, svi su loši i ne valjaju samo njihova djeca valjaju. Sve ovo izgleda grozno napisano, kao da piše neki manijak, ali nije već samo običan čovjek koji vidi grešku u sustavu, grešku u odgoju djece. Roditelji djeci od malih nogu trpaju u ruke skupe mobitele, kupuju i odijevaju ih u markiranu odjeću i obuću, a istu tu djecu odgaja ulica i internet ulica. Svaka čast pojedinim roditeljima, pojedinoj djeci.