Imunološki zavod odlukom Vlade prestaje biti "obično" trgovačko društvo i postaje nekakva "javna ustanova". Vlada je, nakon toliko godina lutanja u mraku i magli, odjednom pronašla "strateški interes" i pretvorila (pardon – "preoblikovala", pretvorba je rezervirana za progon onih drugih...) d.d. u javnu ustanovu. Naslovi vrište – "Spašen IZ"! Osigurano je i dvadeset milijuna kuna za plaće zaposlenika, valjda rebalansom proračuna... Ono što nije rečeno je da će ukupni trošak "preoblikovanja" koštati porezne obveznike dodatnih stotine milijuna kuna.
Dugogodišnje "spašavanje" IZ-a možda je najbolji primjer kako u stvarnosti funkcionira hrvatska država. Odnosno kako ne funkcionira. Povijest IZ-a prepuna je događanja, likova i pojava koji nas vraćaju u surovu stvarnost – eto, tako u stvari radimo, sve ostalo je priča za EU, "za Engleze". IZ – to smo mi.
Naravno da je "preoblikovanje" zbog tobožnjeg strateškog interesa čisti politički spin i bacanje prašine u oči. Tragedija nije u tome što to radi ova vlada. Tragedija je da nema niti jedne značajnije političke stranke koja bi to osudila. Obrnuto, da su na vlasti napravile bi isto ili vrlo slično! Volio bih da me netko demantira, pa makar samo iz nekih nominalno liberalnih stranaka.
To je najgore. Spoznaja da kao društvo ne prihvaćamo ona pravila igre koja jedina mogu zaustaviti katastrofalne gospodarske i demografske trendove. Ne da ne prihvaćamo, mi radimo potpuno suprotno od tih pravila. Lažemo sebe i druge. I onda se čudimo što mladi odlaze. Mi ih tjeramo svaki dan, odlukama poput ove o nekakvom strateškom interesu, tek zadnje u nizu pogrešnih odluka kroz godine agonije IZ-a. Ovakvo "spašavanje" eksplicitnim vraćanjem u sigurnost okrilja korisnika državnog proračuna višestruko je štetno. Podsjetimo se. IZ je bio u državnom vlasništvu, ali kao dioničko društvo. Godinama su se mijenjale uprave, uvijek uz sudjelovanje politike. Imao sam prilike i osobno upoznati dio njih kada su tražili rješenja za kroničnu bolest IZ-a – permanentno loše poslovanje i ogromni gubici kao rezultat. Svakogodišnji gubici nisu bili samo posljedica lošeg poslovanja. Oni su trebali biti i signal da nešto fundamentalno ne štima u IZ-u. Signal je nekako i uhvaćen. Krenulo se u postupak privatizacije. Našlo se i nekoliko respektabilnih zainteresiranih. No, ništa nisu mogli protiv tisuću puta jačih uhvaćenih signala iz cijele Hrvatske. Lijeve i desne, nacionalno "svjesne" i one druge, one koja sluša Thompsona i one koja ga mrzi. Tisuću puta jači signal govori – kakva privatizacija, to je strateško, od državnog interesa, hrvatska krv i plazma u hrvatskom cjepivu i pripravku, Vlada treba "iznaći" rješenje... I iznašla je. IZ javna ustanova! Koju će plaćati svi porezni obveznici. Za gubitke ih nitko više neće pitati. Gubitak će se doduše udvostručiti, ali se neće iskazivati, ustanove to ne rade. Doduše moglo bi se ovako – svakih novih 300.000 kuna gubitka IZ-a – jedan mladi liječnik manje, ali trajno. Koja fenomenalna strategija!
U cijeloj ovoj sagi o IZ-u, svjedočili smo svemu najgorem – političkom uhljebljivanju stranačkih potrebitih, teroru pseudo-znanstvenih argumenata, kukavičluku vlada, egzibicionizmu čudaka i varalica, šutnji relevantne akademske zajednice... tek potom senzacionalizmu dijela medija. Jedna jedina komponenta je funkcionirala savršeno. Sindikalna. Povjerenica je godinama savršeno oblikovala javnost i – signali su stigli do političara. Apsolutno savršena provedba zacrtanog cilja – uhljebiti cijeli IZ.
Kad već spominjemo kruh, nije li i proizvodnja kruha od strateškog državnog interesa? Pšenice? Možda je i kravlje mlijeko, barem u prahu, za dojenčad? A voda? A električna struja koja pokreće postrojenja i uređaje potrebne za IZ-ov program? Što je s proizvodnjom antibiotika? Stentova i pace-makera, igala kroz koji cjepivo stiže pod kožu... Što, to nisu strateški proizvodi? To ne bi moglo biti rađeno u najnovijem hrvatskom otkriću organizacije proizvodnje – javnoj ustanovi!?
Odium prema privatizaciji koji je stvaran godinama rezultirao je tom besmislicom – IZ kao javna ustanova. Povećavat će dug, sada javni, sve dok, poput kod Grka, i IZ ne bude stavljen u 10 milijardi eura vrijedan fond koji će u naše ime privatizirati EU. Tražimo hrvatskog Tsiprasa.
>>Pad 15 godina starog mita o zločinačkoj pretvorbi i privatizaciji
>>Na redu su i plaće i mirovine i socijalni transferi i poticaji i...
Kada je jedan od kolumnista postao Borislav Škegro onda mi je sve mnogo jasnije, čovjek koji je bio alfa i omega besćutne pljačke naroda, sada prodaje svima nama "pamet". Ne treba nama ISIL , mi ga već odavno imamo na našim prostorima u vidu ovakvih likova koji polagano ali sigurno opet se vraćaju iz sjene jer su im sve radnje dobro pokrivene "zakonima" a oni abolirani zahvaljujući našoj zaboravosti.