Kardinal Josip Bozanić pozvao je iz Marije Bistrice intelektualce da se snažnije uključe u javni život.
– Žao nam je što se u lutanjima, poigravanjima najvećim vrijednostima naroda snažnije ne čuje glas hrvatskih intelektualaca, ljudi kojima bi prvima trebalo biti stalo do dobra domovine. Teško je reći je li u pitanju popuštanje pred mentalitetom koji se širi u našoj javnosti snagom nadziranih i neslobodnih medija ili pak bojazan da se ne bude izvrgnut ruglu; ili je posrijedi puka nebriga, odnosno prihvaćanje prostrtoga stola u zemlji ropstva – rekao je Bozanić u svojoj propovijedi.
Nije samo Bozanić nezadovoljan skrivanjem i svojevrsnim kukavičlukom intelektualaca. Uvriježeno je mišljenje da se intelektualci nerado miješaju u javne poslove te da se uzbune samo kada su ugroženi njihovi osobni interesi. Ali onda to nije intelektualni nego sindikalni angažman.
Zemlja ropstva
– Ako sam profesor i javljam se briljantnim argumentima u raspravi o profesorskim plaćama, to nije intelektualni nego sindikalni angažman – kaže dr. Žarko Puhovski dodajući da je francuski filozof Jean-Paul Sartre definirao intelektualca kao onoga tko se bavi stvarima koje ga se ne tiču. Hrvatska, nastavlja Puhovski, ima slabašan javni život jer su intelektualci zgađeni ovakvom javnosti.
– Politika im je fuj, fuj – slikovit je Puhovski. Zgađenost dovodi do pasiviziranja, ali je to vrlo često i alibi za kukavičluk. Puhovski smatra da su Crkva i Bozanić odgovorni za sadašnje stanju u javnom životu barem toliko kao i političke stranke. Na pitanje zašto crkveni intelektualci tako rijetko nastupaju, Puhovski odgovara da su pod velikom stegom te da Crkva u Hrvatskoj nema tradiciju toleriranja drugačijeg mišljenja. Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dr. Zvonko Kusić ističe da se vrlo često stječe pogrešan dojam da je Akademija neaktivna. Akademija se, objašnjava, nikada ne izjašnjava o dnevnopolitičkim problemima. Smatra da bi to bilo kontraproduktivno ne samo za Akademiju nego i za društvo. S ponosom ističe da se Akademija izjašnjavala o bitnim pitanjima kao što su ulazak Hrvatske u EU, presude generalima te o prijeporima oko Bunjevaca u Vojvodini.
– Očekuje se od nas da bombastično nekoga napadamo, ali mi smatramo da se ne može nekog napadati a da se ne nude rješenja. Mi se ne javljamo na huškački i estradni način. Mi ozbiljno promišljamo – zaključuje Kusić.
Boje se manipulacija
Katolički intelektualac dr. Stjepo Bartulica smatra da je kalkuliranje karakteristično za hrvatsko društvo, pa onda i za intelektualce. Unaprijed se pokušavaju predvidjeti prednosti i šteta od neke odluke pa onda po tome ravnaju i javni nastupi. Vidi se i na društvenim mrežama da postoji strah od komunikacije. Često se vrijeđaju neistomišljenici. I sam je, kaže, doživio neugodna iskustva kada je nedavno u Hrvatsku pozvao bivšeg čileanskog ministra Josea Pineru. Napao ga je profesor s Pravnog fakulteta kako je uopće mogao dovesti takvog čovjeka. Bartulica naglašava da mnogi katolički intelektualci misle da mediji unaprijed žele manipulirati nekom temom. Stoga su oprezni jer se boje manipulacija, a možda su, zaključuje, imali i neka neugodna iskustva.
>>Lista srama: Hrvatska se vratila u predcivilizacijsko stanje ljudožderstva
Nazalost, Bozanic je u pravu. Hrvatska inteligencija je mnogo sklonija suradnji sa vladajucim rezimom, bez obzira kakav taj rezim bio, nego ukljucivanju u drustvene tokove na strani narodnih masa. Iako ogromnu vecinu politicara ne bih svrstao u inteligenciju, ni oni nisu nista bolji od intelektualaca. Daleko su skloniji sluziti interesima vodecih drzava nego interesima vlastitog naroda. Svaka cast izuzecima, ali premalo ih je da bi se nesto po tom pitanju promijenilo.