Jesu li suci apsolutno neovisni? Skidaju s vlasti dok istraga traje

Čitavo desetljeće od nezavisnosti Hrvatske sudstvo je bilo pod snažnim pritiskom izvršne vlasti. Provoditelji pravosudne politike tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana su putem saborske većine, a potom Državnog sudbenog vijeća, snažno utjecali na pravosudni kadar i u bitnome mu izmijenili krvnu sliku. Pravosuđe je bilo neovisno samo na papiru, a politički pritisak pod kojim su suci radili svakodnevan. Presude su stavljane pod povećalo, a suci koji ih nisu donosili po volji režimu snosili su posljedice. Sudac Marin Mrčela koji zbog oslobađajućih odluka Feral Tribuneu dugo nije mogao napredovati najzornije ilustrira uvjete pod kojima je funkcioniralo pravosuđe.

Danas je situacija obrnuta. Suci su se izborili za apsolutnu neovisnost, a svojim odlukama sve više utječu na politički život zemlje. Njihova je moć narasla toliko da kroz mjere opreza (a to je postupovna radnja miljama udaljena od odluke o krivnji) suspendiraju volju birača izraženu na izborima. Prvi postupci koji su imali snažne političke implikacije su oni protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, te HDZ-a kao političke stranke. Nema sumnje da su bitno pridonijeli ishodu prošlih parlamentarnih izbora na kojima je HDZ izgubio vlast. No, unatoč posljedicama koje su proizveli, ti slučajevi ni po čemu posebno ne odudaraju od uobičajenog sudskog postupanja. Sanaderov se slučaj razlikuje utoliko što je do njega bilo nezamislivo da bi se na optuženičkoj klupi našao netko tko je u rukama imao svu izvršnu vlast. Postupak protiv HDZ-a je specifičan utoliko što se prvi put politička stranka našla u krugu pravnih osoba optuženih za korupciju. Sada je, međutim, sudstvo otišlo puno dalje. Bivšu sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić-Merzel i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića sud je skinuo s vlasti a da protiv njih istraga nije ni dovršena. Lovrić-Merzel bila je u istražnom zatvoru sve dok se nije povukla s funkcije županice. Posljedica je raspisivanje prijevremenih izbora čiji je ishod promjena vlasti u županiji u korist HDZ-a. Njezina politička karijera je, ako ne uništena, onda ozbiljno uzdrmana, a protiv Lovrić-Merzel do danas nije podignuta optužnica. Bandićev slučaj je još kompleksniji. Izrečena mu je mjera opreza i zabranjeno obavljanje dužnosti gradonačelnika, što je u političku orbitu lansiralo njegovu zamjenicu Sandru Švaljek. Ona je preko noći postala prva violina u gradu i sada se prema Švaljek okreću sve političke stranke nastojeći je uključiti u svoju izbornu kombinatoriku. Bandić je najavio da će isprovocirati prijevremene izbore za gradonačelnika Zagreba. Nakon toga sud mu je vratio upravljanje gradom, iako se okolnosti zbog kojih ga je par mjeseci ranije suspendirao nisu promijenile. Kako god bilo, Bandić je dobio prostor za političko djelovanje, ali je isti sud već sutradan donio novu odluku. Povodom nove istrage koja se otvorila, taj čas vratio ga je u istražni zatvor, čime mu se realno onemogućava upravljanje gradom, ali i vođenje kampanje ako želi na izbore.

U slučaju Bandić, jednako kao i u slučaju Lovrić-Merzel, sud je promijenio volju birača. S funkcije je udaljio županicu i gradonačelnika koji su dobili mandate neposrednim izborom građana.

Postavlja se pitanje jesu li suci prešli okvire u kojima treba djelovati sudbena vlasti. Je li u njihovoj nadležnosti utjecaj na političke procese, te da bez pravomoćnih odluka o krivnji mijenjaju neposredno izabrane nositelje izvršne vlasti i provociraju prijevremene izbore? Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa kaže kako je točno da u zadnjih nekoliko godina sudovi donose odluke koje se reflektiraju na izvršnu vlast.

– Ali do prije nekoliko godina nije bilo postupaka koji bi se odnosili na kaznena djela povezana s obnašanjem funkcije izvršne vlasti. Sudstvo, stoga, nije bilo u prilici donositi odluke koje bi se reflektirale na izvršnu vlast – kaže Sessa napominjući da su se takvi postupci otvorili s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Ključne su, tvrdi, bile izmjene zakonodavstva i to što su ih pratile aktivnosti policije i Državnog odvjetništva u otkrivanju zloporaba pri obnašanju vlasti.

Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, čiji su suci kroz postupke političarima o istoj pravnoj stvari donijeli više potupno različitih odluka, također poriče tezu da je sudstvo postalo moćnije od izvršne vlasti.

– Takva moć sucima ne treba, niti je imaju budući da proračun nije u njihovim rukama. Razgovaramo o pojedinačnim predmetima čiji su inicijatori policija i Državno odvjetništvo – kaže Turudić. No, kada govori o primjeni mjere opreza "zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti", koja se u slučaju Bandić protegnula na zabranu obavljanja dužnosti gradonačelnika, kaže da je upitno može li se poslovna aktivnost izjednačavati s političkom aktivnosti, te je li to bila intencija zakonodavca.

– Pitanje može li sud dezavuirati volju građana i staviti je pod suspenziju je ustavnopravne naravi i samo je još jedan prilog tvrdnji da Zakon o kaznenom postupku nije dobar – kaže Turudić. Slično misli i Sessa koji također izjavljuje da je udaljavanje gradonačelnika ili župana s funkcije ustavnopravno pitanje.

No, problem je još dublji jer ispada da nema pravila. Tako se Županijski sud u Zagrebu kod Lovrić-Merzel držao kriterija koji u Bandićevu primjeru uopće nisu vrijedili, da bi potom i kod njega dolazilo do potpuno oprečnih odluka.

– Sudska se praksa ujednačava, a za to je potreban određeni vremenski period. To znači da je normalno imati odluke koje su kontradiktorne. Nije problem ni to što jedan sud donosi različite odluke jer iza njega stoje različita sudska vijeća. Kroz žalbene postupke će se ujednačiti praksa – kaže odvjetnica Vesna Alaburić. Po njezinu mišljenju, sudbena vlast uopće nije došla u poziciju nadmoći nad izvršnom, niti suci donose odluke kojima bi zlorabili moć ili koristili institute kaznenog postupka da bi se nametnuli drugoj grani vlasti.

– Zakonodavna vlast određuje pravila igre, a suci sude po zakonima koje je donio Sabor. Uostalom, Državno odvjetništvo odlučuje o početku kaznenog progona, i to u dogovoru s policijom – upozorava odvjetnica Alaburić. U odnosu na konkretne slučajeve u kojima su sudovi izabranim dužnosnicima uskratili obnašanje vlasti daleko prije donošenja odluke o njihovoj krivnji, naša sugovornica odgovara da je to problem zakona. – Ako se uzme da je maksimalni demokratski standard neposredno izabrani dužnosnik, onda ih treba zaštititi imunitetom. Ako se to ne učini, onda se prema njima treba postupati kao i prema svima drugima – kaže Alaburić.

Bivša premijerka Jadranka Kosor, u čijem su mandatu inicirani zakoni po kojima sudovi presuđuju političarima, kaže da je ideja bila da sve tri grane vlasti – izvršna, zakonodavna i sudbena – budu neovisne jedna o drugoj, te da se nije smjelo dogoditi da jedna vlast utječe na drugu. – Nije mi bilo ni na kraj pameti da će se propisi koje smo donosili izroditi u takvo što – kaže J. Kosor i upozorava da smo upali u pravi kaos. S jedne strane sudovi udaljavaju s dužnosti gradonačelnike i župane, a s druge strane saborski zastupnici mogu biti osobe protiv kojih se vode istrage ili su podignute optužnice. – Tako Marina Lovrić-Merzel, iako je pod istragom, može biti saborska zastupnica. Isto vrijedi za Nadu Čavlović-Smiljanec protiv koje se također vodi kazneni postupak, a takvih zastupnika ima još – kaže J. Kosor i tvrdi da bi hitno trebalo postići konsenzus i utvrditi pravila, odnosno povući crtu iza koje se ne bi moglo pristupiti zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti.

Bivša premijerka je razočarana i primjenom Zakona o kaznenom postupku. – Imali smo jedno vrijeme do ulaska u EU, a sad imamo drugo koje mjerimo nakon ulaska. Zakon je sada u praktičnoj primjeni i vidimo njegove odjeke, odnosno kako se primjenjuje – kaže Kosor te kao problematičan primjer navodi odluke o istražnom zatvoru. Umjesto da pritvaranje ima svrhu sprečavanja bijega, utjecaja na svjedoke ili ponavljanja djela, stvara se dojam da sve to ne vrijedi za one koji imaju dovoljno novca. Takav dojam ostavilo je Bandićevo puštanje na slobodu iako nisu ispitani svi svjedoci, i to zahvaljujući enormnoj jamčevini od 15 milijuna kuna.

Sudsko poimanje jamčevina i uvjeta pod kojima se može braniti sa slobode također je postalo dvojbeno. Tako za gradonačelnika Zagreba sud nije želio prihvatiti jamstvo u nekretninama unatoč njihovoj vrijednosti, nego je iz nedovoljno jasnih razloga (nisu napisani u ZKP-u) inzistirao na gotovini. I u slučaju zadarskog tajkuna i političara Rene Sinovčića sud je najprije inzistirao na pologu od 20 milijuna kuna, da bi ga pustio iz Remetinca. Kako on nije mogao toliko "iskeširati", jamčevinu su spustili na 10 milijuna kuna u gotovini. Tada se, međutim, pokazalo da Sinovčić nema prijatelje koji bi toliko prikupili, pa je na kraju prihvaćeno jamstvo u nekretninama. Odvjetnica Alaburić kaže da su jamčevine postale svojeversni eksperiment i da ne bi smjele biti supstitut mjerama opreza. – Činjenica da možete utjecati na svjedoke ne može vrijediti 10 milijuna kuna. Novac nije zamjena za nešto što je suštinski institut kaznenog postupka. Jamstvo je adekvatna zamjena samo kod opasnosti od bijega – kaže odvjetnica koja smatra da se jamčevine ne bi smjele određivati u slučajevima kada postoji opasnost od utjecaja na svjedoke ili ponavljanje djela, nego je tada jedina mjera istražni zatvor. Na pitanje je li ZKP, odnosno njegova primjena, postao takav da si samo bogati mogu priuštiti pravu obranu, Alaburić odgovara da postoje mnogi elementi u zakonu po kojima su prava okrivljenika zakinuta zbog toga da bude učinkovit kazneni progon. – Ipak još nismo došli do toga da će se masovno priznavati djela jer okrivljenici nemaju za obranu, ali se događa da netko tko ima novac dobiva privilegije i ishodi si izlazak iz istražnog zatvora – zaključuje naša sugovornica.

Tijekom razgovora o temi je li sudbena vlast postala superiorna, bivša premijerka J. Kosor ukazala je na ulogu Ustavnog suda navodeći da se ona ne bi smjela zaobići. Kao primjer je navela slučaj Branimira Glavaša o čijoj ustavnoj tužbi suci nisu odlučivali pune četiri godine. Odluku su, podsjetimo, donijeli neposredno prije predsjedničkih izbora i odredili da ga se pusti na slobodu. Riječ je također o osobi koja je na političkoj sceni i čije bi aktivno političko djelovanje moglo bitno utjecati na sklapanje koalicija te na rezultate parlamentarnih izbora. Naime, HDSSB koji je Glavaš osnovao nije ista stranka s njim ili bez njega. Stoga se odluka Ustavnog suda koja je kasnila najmanje tri i pol godine ne može izuzeti iz političkog konteksta.

– Najveći je problem percepcija građana, a oni i dalje misle da suci donose odluke pod političkim pritiskom, i ne vjeruju izvršnoj, kao ni sudbenoj vlasti – zaključila je Kosor.