Prije nekoliko dana na nekim vukovarskim autobusnim stajalištima i klupama oko jedne srednje škole pojavile su se morbidne naljepnice na kojima je bio crtež stabla s obješenim ljudima i natpisom na engleskom jeziku “Srpsko obiteljsko stablo”. Na žalost Vukovaraca ovo nije prvi ni posljednji takav incident u Vukovaru, ali ni u Hrvatskoj. Bilo je i proteklih godina sličnih natpisa tipa “Ponovit ćemo Ovčaru”, “Ubij Srbina”, “Srbe na vrbe”, “Ubij Hrvate”…
Takve se poruke najčešće, nekim čudom, pojavljuju uoči izbora pa se govorilo kako se i koriste u dnevnopolitičke svrhe. Za razliku od velike većine incidenata, policija je počinitelja ovog posljednjeg u Vukovaru, koji je okvalificiran kao kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju, vrlo brzo identificirala i privela, a slučaj predala DORH-u.
Koliko god naljepnice bile morbidne, neki su, opet očekivano s obzirom na trenutačno stanje u hrvatskom društvu, odmah stali u obranu 19-godišnjaka koji je naljepnice zalijepio, a istraga će pokazati i je li njihov autor. Ipak, pohvalno je što je većina stranaka, kao i neki od državnih dužnosnika, osudila ovaj incident koji je izazvao pozornost i izvan granica Hrvatske.
Međutim, pravo je pitanje gdje smo svi kao društvo i država pogriješili? Kako je moguće da mladi ljudi, pred kojima je cijeli život i sve mogućnosti i različitosti koje on pruža, pozivaju na ubijanje, mržnju i slave ustaše ili četnike?
Što su svih ovih godina radili njihovi učitelji i vjeroučitelji i svi drugi koji su radili na njihovu obrazovanju i usmjeravanju u životu. Zar se sve te mlade ljude, među kojima će uvijek biti i onih koji uza sve uložene napore razmišljaju drukčije, nije moglo naučiti da ne mrze i da uče iz krvave povijesti naroda s ovih (balkanskih) prostora. Svi oni, ali i svi mi kao društvo u cjelini, snose dio odgovornosti za ovakve postupke mladih ljudi koji će za nekoliko godina trebati postati temelji zajednica u kojima žive i cijele Hrvatske.
Ipak, najodgovorniji su roditelji i ovog 19-godišnjaka. Roditelji su ti koji su morali više raditi sa svojom djecom i učiniti sve kako se ovakve stvari ne bi događale. Neki od roditelja nažalost nisu posvetili dovoljno pažnje odgoju pa imamo mlade ljude koji na razne načine manifestiraju svoju mržnju spram svih i svega što je drukčije.
Stoga, krajnje je vrijeme da kao društvo konačno počnemo raditi u interesu svih nas, a samim tim i Hrvatske kao države. Potrebno je konačno sustavno i na pravi način početi raditi već s vrtićkom djecom i tako nastaviti sve dok se od njih ne “napravi” osoba koja razmišlja zrelo i pametno i spremna je za normalan život.
Isto tako one druge ne treba samo oštro kažnjavati nego im i pokušati objasniti u čemu griješe i što rade sebi i svojim obiteljima. Samo tako moći ćemo doći do svjetla u ovom tunelu u koji smo zapali i stojimo već godinama i iz kojega se trenutačno ne vidi izlaz.
ne, nisu krivi roditelji. kriv je milorad pupovac. krivi su markovina,jakovina, teršelić, klasić, pusić, ivančić, lucić,dežulović........krivi su oni koji hrvatskom čovjeku stežu vrat, ne daju mu da diše. roditelji to vide, ali su nemoćni,te samo komentiraju pred svojom djecom.