Hoće li ministri i drugi visoki koalicijski dužnosnici do skorašnjih parlamentarnih izbora stalno biti na velikim vjerskim proštenjima i posjećivati vjerska nacionalna svetišta? U nedjelju smo se na "javnoj televiziji" mogli osvjedočiti da takva namjera najvjerojatnije postoji. Jer, misi u nacionalnom vjerskom svetištu u Ludbregu nazočili su predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko i ministar rada Mirando Mrsić. Kamere HRT-a snimile su ih na istome mjestu gdje su prije točno godinu dana snimile i tadašnjeg predsjednika i predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića. Kao što je Josipović tada, dok se pokušavao izboriti za novi mandat, obilazio gotovo sva nacionalna svetišta, tako je valjda sada odlučila i koalicijska vlast. Josipović je tako prvi put vjerojatno bio i u crkvama u Mariji Bistrici i u Ludbregu. Bilo je groteskno vidjeti ga ondje. Što je tamo kao deklarirani agnostik tražio, ni do danas nije poznato. Znano je samo da je namjeravao pridobiti simpatije vjernika koji bi mu dali svoj glas. No taj Josipovićev izborni model kao da kani primijeniti i vladajuća koalicija. I njima, kao i Josipoviću, za drugi mandat trebaju i vjernički glasovi. Zato vjerojatno i glume hodočasnike.
Držeći se izbornog modela Josipovićeva "trusta mozgova", i izborni štab Zorana Milanovića i Vesne Pusić nada se da je "biti viđen" na vjerničkim proštenjima i na televiziji moguća dobitna kombinacija za drugi izborni mandat. Premijer Milanović osobno ne dolazi na vjerničke skupove i u crkvu, ali onamo šalje svoje stranačke drugove. On se kloni svega što bi moglo mirisati na "klerikalizam". Premijer se, u maniri ideološke prznice i po tradicije svoje stranke, redovito distancira od "opijuma za narod". On je tu ideološki dosljedan i partijski pravovjeran pa mu uz "vjeru u Partiju" očito neka druga vjera i ne treba. Milanović se u toj ideološkoj pravovjernosti doima kategoričnijim i dogmatičnijim od Josipovića. Ipak, moguće je da u njemu politički pragmatik nadvlada tradicionalnoga "antiklerikalca". Kada se vidi koliko Zoran Milanović i Vesna Pusić vole vlast i uživaju u njoj, čini se mogućim – kada bi im to jamčilo ostanak na vlasti – da bi njih dvoje bili spremni ići i na misu u zagrebačku katedralu! Zato se i ne treba čuditi da se pokušavaju dopasti i sebi obično nesklonim biračima.
Koalicijska je vlast u svome pokušaju političkoga dodvoravanja tzv. desnoj strani zapravo dvolična. Ona očekuje nove simpatije i izborne glasove, a zauzvrat nudi stare, naslijeđene i omalovažavajuće stavove prema vjeri i vjernicima. Njihovim političkim precima vjera je bila istoznačnica za intelektualnu zaostalost. Stav vladajućih nije fer ni prema njihovim tradicionalnim glasačima. Pokušaj pridobivanja glasova s desna koalicijski simpatizeri mogu doživjeti jedino kao dovođenje svjetonazorski drukčijih u ljevičarsku sredinu. U takvoj političkoj situaciji "domaći" se mogu osjećati politički zanemarenima i iskorištenima kao oni koje njihovi politički lideri samo koriste, a ništa ne pitaju. Takvi bi nezadovoljnici čak mogli i slabiti koaliciju Milanović-Pusić. Moglo bi se dogoditi da se presele u stranke SDP-ovih "disidenata" Mirele Holy i Ive Josipovića.
Postojanje njihovih stranaka vrhovni esdepeovci doživljavaju više kao spačku nego kao pomoć za opstanak na vlasti. Naime, nisu sigurni da će Mirela Holy, Ivo Josipović i Radimir Čačić bezuvjetno s njima. Zato i toliki trud vladajuće koalicije u tom vabljenju glasača s desna. Dolazak Josipa Leke i Miranda Mrsića na hodočašće i misu u Ludbreg najvjerojatnije je najava onoga što vladajući do izbora namjeravaju činiti. Pritom je koalicijskome vrhu najvažnije da hodočasničko mnoštvo primijeti njihove stranačke izaslanike, da njihovo prisustvo pokažu televizijske kamere. Pa nisu se Leko i Mrsić u Ludbreg išli (samo) moliti nego i da ih se vidi, da se za SDP čuje. Esdepeovci danas čine ono što je nekoć radio i Josipović. Hoće li i efekt biti isti? Ipak, riješe li problem švicarca, otpis dugova i plaćanje struje siromašnima, možda im i neće trebati predizborna dodvoravanja Crkvi.
>> Selo će propadati sve dok su "seljak" i uvreda isto
>> Nakon izbjegličke katastrofe Europska unija više neće biti ista
Da smo Kukurikavce rušili s vlasti nakon 4 mjeseca, ostale bi nam stotine milijarda u džepu.