Da je tkogod neupućen proteklih dana slučajno nabasao na TV program sa saborskom raspravom o izmjenama Zakona o najmu stanova, vjerojatno bi pomislio da je propao kroz crvotočinu u vremenskom kontinuumu, negdje u 1964. U toj se raspravi dobar dio zastupnika ogorčeno suprotstavio zakonskim izmjenama koje bi vlasnicima stanova sa zaštićenim najmoprimcima omogućile da nakon desetljeća uzurpacije dođu u posjed svojih nekretnina.
U zaštitu tih vlasnika nizom je odluka stao i Europski sud za ljudska prava, koji je utvrdio da im Hrvatska krši ljudska prava i da ih je dužna obeštetiti. No to očito ne impresionira zastupnike koji u svojim govorima uz sintagmu “privatno vlasništvo” koriste pridjev “takozvani”. Iako se radi o neprijeporno privatnom vlasništvu što nikad nije sporila ne samo ova nego ni bivša država. Nije posebno iznenađenje kada takve riječi dolaze iz usta nekog od zastupnika Živog zida, ali ovakav su stav zauzeli i neki kojima su inače puna usta liberalne demokracije, kojoj je privatno vlasništvo jedna od temeljnih vrijednosti.
Primjerice, HSLS-ov Darinko Kosor koji u neobičnoj kombinaciji sa SDSS-om, HDS-om i HDSSB-om u vladajućoj koaliciji sada svim silama koči donošenje zakona. I njima i oporbi zacijelo je jasno da je Hrvatska potpisnica Konvencije o ljudskim pravima i da mora poštovati odluke iz Strasbourga. Jasno im je i da se svakom odgodom donošenja zakona penje visina odštete koju će Hrvatska kad-tad morati platiti, a govori se o milijardama kuna. Argument da bi se neki među zaštićenim najmoprimcima donošenjem zakona našli na ulici stoji, ali o njima računa treba voditi država.
Ako zastupnici imaju volju iz proračuna riješiti stambeno pitanje svim zaštićenim stanarima, neka to slobodno učine i onda objasne svojim biračima zašto je netko dobio stan dok oni grcaju u kamatama i ovrhama. Mogu što hoće, no ovaj problem konačno moraju skinuti s leđa vlasnika, ljudi koji umjesto države tuđi teret prisilom nose već desetljećima.
Jadaju se ovi vrli Saborski zastupnici, da je rijeć o zaštićenim najmoprimcima starije životne dobi...., koji poboljevaju, umiru, kao da su se desetlječima obespravljeni vlasnici, privatne okupirane imovine kroz to vrijeme " pomlađivali ", trpeći zulum, nepravdu, često gladni i žedni pored svoga, svoje okupirane imovine, koje koriste kroz to vrijeme, zapravo okupiraju, može se reči bez plaćanja najamninetzv. zaštićeni najmoprimci ! Oni su kroz desetljeća besplatnog nasilnog stanovanja u tuđem, od tog / tuđeg / ušparanog novca gradili svoje vile i vikendice, i sticali drugu visokovrijednu imovinu. I ko im tu privilegiju življenja na tuđi račin, i njihovu stečenu imovinu smije dirat ! Platit če te njihove privilegije, po presudama suda, svi građani R.H., a najviše, i najteže sirotinja, koja plaća podstanarstvo, i podiže i vraća skupa kredite, za rješavanje svojih stambenih potreba ! Zašto " ovi vrli " Saborski zastupnici, koji štite nasilno i boljševizmom " stećena prava " zaštićenih najmoprimaca, ne prilože svoje osobne imovinske i stambene podatke, pa da vidimo u " kom grmu leži zec "..., je li u pitanju osobni interes, ili opstrukcija zakona vlastite domovine !?