Kada bi svi ljudi bili isti, svijet bi bio dosadan. Isto vrijedi i za glazbu. Da stalno slušamo slične melodije, koje su u posljednje vrijeme orijentirane na zabavu u klubovima, glazba kao takva i ne bi imala pretjeranog smisla. Zato se u jednom zagrebačkom studiju posljednjih dana kuha album potpuno drugačiji od onog što domaća estrada nudi. U glavnim ulogama su legendarni Stjepan Jimmy Stanić i Scharf Club Swing Quintet. Snimili su 15 pjesama, preciznije rečeno šlagera, nastalih još sredinom prošlog stoljeća, a album bi na svjetlo dana trebao u listopadu. Do prve suradnje Scharf Cluba i Jimmyja došlo je još prije desetak godina.
– Jimmy je otpjevao nekoliko pjesama na našem prvom albumu, a za ovu suradnju odavno smo imali spreman materijal. Tek je sad došlo vrijeme da tu ideju i realiziramo – priča Miljenko Puljić, koji u Scharf Clubu svira violinu. Osim njega, članovi kvinteta su Nenad Jura Vrandečić (kontrabas), Rajko Purić (bugarija), Ante Reljić (klavir) i Mario Igrec (gitara).
Otkrivaju i što je bio presudni faktor zbog kojeg je Jimmy pristao na snimanje albuma.
Tajna vitalnosti - nepoznata
– Stariji ljudi uvijek slušaju liječnike i odvjetnike, pa kako mu je Ante Reljić, koji je liječnik, rekao da će mu pjevanje biti korisno za zdravlje, odmah je pristao – smije se Puljić te dodaje: – Nevjerojatno je da je čovjek sa svojih 85 godina tako vitalan. Snimao je u danu tri do četiri pjesme, bez ikakvih problema i bez umora.
Da je tako, potvrdit će i sam Jimmy. – Radili smo album s entuzijazmom i željom da na tržište dođe neka druga glazba. To su krasni tekstovi, a vidjet ćemo hoće li i publika tako misliti – kaže Jimmy, koji nije pobornik današnje glazbe. Kaže da u njoj ne pronalazi ništa inspirativno.
– Nisam glazbeni kritičar i ne mogu reći da današnja glazba ne valja, ali ja sam jednostavno u drugačijem filmu. Volim da pjesma ima glavu i rep, a ove moderne su samo ponavljanje jedne rečenice – priča vremešni glazbenik koji je više od 60 godina prisutan na domaćoj estradi. Iako je velikan, kaže da ga ta titula ne zanima, pa se trudi i da oni s kojima surađuje ne osjećaju pritisak zbog nje.
– Ma nema toga kod mene. S dečkima iz Scharf Cluba znam se već dugo godina i moj je jedini uvjet na početku bio da mi ne persiraju, bez obzira na to što su znatno mlađi od mene. Oni su inače vrsni muzičari, da je drugačije, ne bih s njima ni svirao. Ovog ljeta čeka nas nekoliko nastupa i veselim se tomu – priča Jimmy, koji svoju energičnost pokazuje i odgovorom na pitanje umori li se tijekom koncerta.
– Ni najmanje. Ni sam ne znam što je tajna te moje vitalnosti, čudim se kako to da u ovim godinam u biti ne osjećam godine. Kada sam na pozornici, osjećam se kao dvadesetogodišnjak – sa smijehom kaže Stanić.
Pa iako iza sebe ima bogatu karijeru i trenutno je jedan od najstarijih zabavljača na glazbenoj sceni, u svojoj vitrini čuva samo jednu nagradu, lanjski Porin za životno djelo. Na pitanje čini li mu se da njegov doprinos glazbi u Hrvatskoj nije bio prepoznat, kaže:
– O tome bi se dalo razgovarati, ali to je možda za neke druge prilike. Mogu reći samo da mi se čini da nisam bio dovoljno upotrijebljen, a mogao sam biti. Isto tako smatram da sam Porin mogao dobiti i puno prije, ali to je jedna društvena nagrada i ja sam je dobio za godine provedene na bini. Kvaliteta tu nije važna, jer da jest, davno bih ga dobio. Doduše, mislim da nagrade općenito nisu pretjerano važne. Imao sam nastupa na festivalima na kojima sam trebao dobiti neka priznanja, ali nikada nisam.
Nekad i poljoprivrednik
Kada ne nastupa i ne snima, odlazi u svoju vikendicu blizu Zagreba, gdje radi oko kuće
– Znate kako to biva kad imate vikendicu, pretvorite se u poljoprivrednika. Kosim travu, kopam i sve ostalo što uz to dođe. A kada sam u Zagrebu, puno vremena provodim čitajući ili slušajući jazz, glazbeni žanr koji je moja prva ljubav, ali koji je, nažalost, izblijedio s dolaskom festivala – kaže pjevač. Velika podrška u svim životnim trenucima i njegov oslonac supruga je Barbara s kojom dosta često i zapjeva.
– Barbara dolazi i u studio kako bi čula što pjevam, ali i da joj ne bude dosadno samoj. Uvijek smo zajedno, volim njezino društvo jer se puno smijemo, razgovaramo i prije svega smo veliki prijatelji. Sve ovo što radim mogu zahvaliti samo njoj – priča Stanić, koji je s Barbarom u braku više od 30 godina. Svjestan je da je došlo moderno vrijeme u kojem brakovi traju sve kraće i kraće, a siguran je da je razlog tomu što ljudi uopće nisu svjesni što sve brak jest.
– Čujem puno svojih kolega koji su se rastavili, kažu - nije išlo. Brak nije igra. To je institucija u kojoj treba biti poštovanja i podrške. Možda je tajna mog braka to što sam se kasno oženio i prije toga proživio lude dane pa za njima nisam imao potrebu u braku – smije se Jimmy.
Sretno, gospon Stanić, trebalo bi više te pozitivne, građanske Hrvatske u medijima, pa ne bi ljudi bili tak depresivni! A imamo i tradiciju i baštinu u kreativnim ljudima iz raznih područja! Još bar deset let Vam želim, a uostalom, zašto bismo Boga ograničavali!