Jocić: Optužnica je politički ustupak Srbije Hrvatskoj

– Nisam ubio Ivu Pukanića. Nisam naručio njegovo ubojstvo. Nisam ga ni platio. Nisam ga ni organizirao. Nisam jer, kako biste vi ovdje rekli, jednostavno nisam imao motiv. Ne priznajem ovo djelo jer je ova optužnica protiv mene podignuta bez ikakva dokaza, na temelju rekla-kazala. Podignuta je bez ikakvih dokaza iz Hrvatske i na temelju političkog ustupka Srbije Hrvatskoj. A taj politički ustupak sastojao se u tome da su navodno postojale povjerljive informacije iz Crne Gore da ja mogu ugroziti predsjednika Srbije.

>>Jocić: Ako hoćete, možete da mi sudite i noću, samo da završi

“To je laž”

To je laž. To je koloplet hrvatsko-albansko-crnogorskih interesa, a Hrvati, Albanci i Crnogorci posljednji su zbog kojih bih ja naštetio svojoj zemlji ili bilo kome u njoj – kazao je među ostalim u svojoj gotovo dvosatnoj obrani Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam. Njemu je na Okružnom sudu u Beogradu u 14.30 sati počelo suđenje zbog optužaba da je sudjelovao u likvidaciji Ive Pukanića i Nike Franjića u listopadu 2008. Osim njega, na optuženičku klupu sjeli su Željko Milovanović i Milenko Kuzmanović, a sva trojica tijekom rasprave bila su u dijelu sudnice koji je rešetkama odvojen od sudskog vijeća te staklom od publike. Jocić, koji je na trenutke gestikulirao, pa čak i povisivao glas, i to toliko da ga je predsjednik sudskog vijeća Vladimir Vučinić upozorio da za to nema potrebe, vrlo je detaljno analizirao iskaz Tomislava Marjanovića, krunskog svjedoka.

Tražio školske ispričnice

Pobrojio je među ostalim 36 nelogičnosti u njegovu iskazu, a salvu smijeha među publikom u sudnici izazvao je kada je zatražio da sudsko vijeće za Marjanovića pribavi – školske ispričnice.

– Pa on priča da je 90-ih činio sitne otmice, švercao oružje... Imao je tada samo 17 godina. Upoznao sam mnogo mladih kriminalaca, ali toliko kriminalne volje bome nisam. I zato molim da se provjeri je li on u to vrijeme pohađao školu – kazao je Jocić. U svojoj obrani obrušio se i na ono što je nazvao “političko-policijsko-mafijaškim strukturama u Hrvatskoj”. Iako nije precizirao na koga i na što se to odnosi, više je puta ponovio da tim i takvim strukturama nije u interesu da se otkrije tko je ubio Ivu Pukanića.

– Rješavanje Pukanićeva ubojstva nije samo interes njegove obitelji nego i širi regionalni interes. Za Hrvatsku i neke u regiji ja sam navodno najopasniji Srbin, kako su me krstili Hrvati, i idealan sam da se to ubojstvo ne razriješi. Nisam se u Srbiju vratio da bih se bavio kriminalom, već privatizacijom i kao takav smetnja sam hrvatsko-albansko-crnogorskoj mafiji i nekim srpskim tajkunima – kazao je Jocić. Kako je on u svom izlaganju čitao iz bilježaka za koje je kazao da ih je spremao šest mjeseci, sudac ga je u više navrata upozorio neka to ne čini. No, Jocić je to zanemarivao, a u nekoliko se navrata i “gubio” pitajući sam sebe što je htio reći i izazivajući time smijeh u dijelu sudnice u kojem je bila publika. – Pa ne bih valjda onda ne u Beogradu, ne u Srbiji, već u Zagrebu zvao Đurovića i dogovorio ubojstvo Pukanića – rekao je Jocić koji je sudu priložio i CD na kojem su, kako je kazao, svi Pukanićevi tekstovi u kojima se on – ne spominje. Pozvao je na koncu sudsko vijeće da se između “istine i političke potrebe odredi za istinu”, na što mu je predsjednik vijeća replicirao da vijeće i sudi samo po istini. Suđenje se nastavlja sutra, kada bi Jocić trebao odgovarati na pitanja tužitelja i branitelja.