Gauss, (anti)fašizam, ekonomija i ideološka distribucija stanovništva u suvremenoj hrvatskoj državi

Veliki njemački matematičar Johann Carl Friedrich Gauss poznat je po doprinosima u brojnim područjima znanosti. Lik mu se nalazio i na novčanici od deset njemačkih maraka, onoj koju Nijemci tobože nisu znali razlikovati od deset kuna s likom hrvatskog biskupa Dobrile. Iz područja statistike najpoznatija je tzv. Gaussova krivulja normalne distribucije, koja ocrtava oblik lijepo zaobljenog zvona. Pamte je i oni koji nikada nisu razumjeli ni njen smisao ni relevantnost za prirodne ili društvene procese.

Ovih dana svjedočili smo brojnim primjerima tog nerazumijevanja. Kada dođe neki službeni praznik s popratnim nabojem neriješenih prijepora iz prošlosti, i Gauss i svi matematičari i logičari svijeta moraju ustuknuti pred naletima zapjenjenih opranih mozgova. Tako i gradonačelnica manjega grada napada sveprisutnog gradonačelnika glavnoga grada, bivšeg stranačkog kolegu, na temama nekakvog suvremenog fašizma i antifašizma. Koristi pri tome naizgled efektnu retoričku figuru tipa „sredina (ili srednji put) ne postoji“. Po njoj, ili ste fašist ili antifašist! Kako to efektno zvuči… Gradonačelnica nikada nije razumjela važnost Gaussove krivulje normalne distribucije. Distribucije bilo čega, pa tako ni distribucije stanovništva po raznim svjetonazorskim ili prirodnim obilježjima. Gaussova krivulja je totalna negacija „ili-ili“ poklika političarke s takvim strastvenim pristupom. Jer, „sredina“ ili srednji put ne samo da postoje, oni predstavljaju najveći dio populacije. U miješanom žargonu statistike i hrvatskih izbornih pravila može se reći da ekstremi izvan dvije standardne devijacije lijevo i desno ne prelaze prag od 5 posto. Dobro je da je tako, spasonosno čak. Srednji put i postoji da bi se zalutale ovce zdesna i slijeva imale kuda vratiti kada naprave štetu i drugima i sebi samima.

U političkom smislu sredina znači spremnost na razgovor, pa onda i dogovor koji svi provode bez osjećaja poraženog ili pobjednika. Ako pak postoji tema o kojoj relativno brz dogovor nije moguć, a takve su sve teme tipa „fašizam, komunizam“, razumna i odgovorna politika tražit će načine izbjegavanja „ili-ili“ ultimatuma koji se prenose na sve ostale teme. Na sve, zvali ih važnijima ili manje važnima.

Pogledajte današnje nesretne zapletaje ideologije s lokalnim i državnim političkim razinama.Oni izvan dvije standardne devijacije zdesna uvjetuju većinu u Skupštini grada Zagreba micanjem imena trga. Oni izvan dvije standardne devijacije slijeva provociraju da se upravo to dogodi, inače nemaju razloga za postojanje. Nefunkcioniranje glavnoga grada, valjda je barem to jasno, znači i nefunkcioniranje velikog dijela države. No, to nije sve. Neravnoteže u glavnom gradu automatski se prenose u državni sabor. I eto nas natrag kod Gaussa. Da, u stohastičnom svijetu postoji neka nenulta vjerojatnost da se i neki najmanje očekivan negativni scenarij ipak ostvari ako su lijeve i desne tikve dovoljno prazne, a jezičine dovoljno opake.

Povijest je zabilježila brojne tragične primjere. Ekonomski napredak u takvim situacijama sigurna je kolateralna žrtva. Ako gradonačelnica Siska misli da njezino lupetanje o fašizmu i antifašizmu pomaže opstanku rafinerije, grdno se vara. Upravo je obrnuto! Ako mjesni biskup misli da njegovo kadroviranje po najvećoj stranci pomaže ostanku mladih u Hrvatskoj, isto se tako grdno vara. Možda bi bilo dobro da gradonačelnica i biskup sjednu i u miru porazgovaraju o ostvarivim načinima porasta i broja stanovnika i broja radnih mjesta, umjesto da ponovno vode bitke završene prije sedamdeset godina.

Gaussova krivulja kaže da 95 posto Siščana podupire tu ideju. Oni koji misle da „sredina ne postoji“ nemaju nijedno rješenje ni za jedan stvarni problem.

Ni za rafineriju, ni za Agrokor, ni za skupe lijekove, ni za depopulaciju, ni za švicarski franak, ni za ovrhe… ni za što.
Pogledajte što im piše u programima i kakve besmislice govore. Rješenja moraju ponuditi oni „iz sredine“, i oni s nominalno desne strane i oni s lijeve strane. Svi unutar „plus-minus dvije sigme“. Njih 95 posto! Kako bi spriječili da nas statistička pogreška vodi u propast. Da, sredina, tj. šutljiva većina je najvažnija. Ona mora ustati i progovoriti protiv terora malobrojnih, ali agresivnih, organiziranih, bučnih i medijima interesantnih skupina ekstremista. Odgovornost svih sastavnica te sredine je golema. Odbijati ispružene ruke suradnje samo zato što, ma što to značilo, dolaze s druge strane spektra, posve je neodgovorno. Kada dvije strane sredine ne surađuju, ekstremima se daje natproporcionalan utjecaj koji nužno vodi u nemogućnost donošenja bilo kakvih odluka. Konačna odgovornost tada nije na ekstremima. Ona je uvijek na onoj (šutljivoj, komotnoj) većini. Zato bismo neki novi trg u Hrvatskoj trebali nazvati po Gaussu.