Zar je moguće u državi majci svih parlamentarnih demokracija zaustaviti rad parlamenta? Pitanje je to koje su si nakon poteza premijera Borisa Johnsona postavili svi, pogotovo oni koji Veliku Britaniju gledaju kao kolijevku demokracije.
Palača Westminster je srce života britanske politike. Parlament je u toj zemlji važniji nego u bilo kojoj drugoj jer je to utvrđeno i nekom vrstom ustava, s obzirom na to da Velika Britanija nema ustav kao druge države, već se ravna na osnovi skupa zakona usvojenih tijekom stoljeća, a počevši od Velike povelje sloboda (Magna charta libertatum) iz 13. stoljeća.
Kraljica Elizabeta potpisala je, kako ne bi učinila presedan, Johnsonov zahtjev o suspenziji rada Parlamenta do 14. listopada. Bilo je slučajeva suspenzije rada Parlamenta, ali nikada tako dugo. Poslijeratni premijer Clement Richard Attlee suspendirao je Parlament i nacionalizirao željeznicu, rudnike, nacionalnu banku…
Parlament je bio suspendiran na četiri dana 2016., a na 13 dana 2014. U posebnom pamćenju je Karlo I., koji je uvijek bio u sukobu s parlamentom, pa ga je htio i razriješiti, a 1641., iritiran držanjem Cromwella, ušao je u palaču Parlamenta s nekoliko vojnika i pokušao uhititi neke zastupnike. Izbio je građanski rat. Karlo I. osuđen je na smrt i 1649. odrubljena mu je glava. Johnson je na panj stavio svoju političku karijeru.
Konzervativni premijer John Major je 1997. suspendirao Parlament kako bi zaustavio raspravu o korupcijskom slučaju Cash-For-Questions Scandal. Suspenzija je počela 21. ožujka, 8. travnja raspušten je Parlament, a na prijevremenim izborima 1. svibnja pobijedio je laburist Tony Blair. Johnson je zamislio scenariji po kojem, ne dobije li potporu Parlamenta, izlazi na izbore i pobjeđuje. Major je sada najveći kritičar Johnsonova poteza.
Konzervativac David Cameron osvojio je drugi mandat 2015. jer je obećao sazivanje referenduma za izlazak Velike Britanije iz EU nadajući se da će birači izglasovati ostanak. Pobijedio je Brexit i Cameronova je politička karijera završena. Johnson misli, kao i većina na vlasti, da je obljubljen i da bi mogao pobijediti na izborima.
Britanski listovi pišu da je Johnson u školi bio nasilnik, a nasilno želi vladati i u politici.
Kad autor clanka , usput receno ,kao bivsi vjerni sluga komunistickog jednoumlja dijeli lekcije o demokraciji , to treba uzimati s rezervom. Valjda nema vece demokracije nego izravno izjasnjavanje, to jest izravna volja naroda a to je Referendum. Narod Velike Britanije se je na Referendumu vecinski izjasnio za Brexit , dakle izlazak iz EU. Cak ni Parlament ne moze nikakvim smicalicama zaustaviti volju naroda , a to se pokusavalo u nekoliko navrata u vrijeme bivse premijerke. Boris Johnson samo nastoji ispuniti demokratski zahtjev naroda . Gdje tu autor clanka vidi krsenje Demokracije ?