Već spada u stereotipe tvrdnja kako digitalne tehnologije loše utječu na mozgove djece i mladih pa čak dovode do mentalnih oboljenja. Međutim, do sada to nije poduprto i nekim konkretnim znanstvenim istraživanjem. Tako nije nimalo čudno što je knjiga "The Anxious Generation: How the Great Rewiring of Childhood is Causing an Epidemic of Mental Illness" autora Jonathana Haidta podigla dosta prašine jer autor tvrdi upravo to, posebno kada se radi o generaciji Z. No odmah je naišao i na kritike kako je objavom takve knjige skrenuo pozornost sa stvarnih uzroka određenih mentalnih bolesti koje su češće u mladih i djece.
No, Haidt temi pristupa ozbiljno, riječ je o školovanom čovjeku, psihologu društva, koji u svojoj knjizi tvrdi kako je prelazak s djetinjstva u igri na djetinjstvo s pametnim telefonima imalo katastrofalan učinak. Ima za to i podlogu jer je prije istraživao i ponašanje studenata, o čemu je pisao u knjizi "The Coddling of the American Mind" iz 2018. godine. I onda je počeo surađivati s Jean Twenge, kontroverznom psihologinjom koja je u širu javnost dospjela nakon naslovnice The Atlantica na kojoj je ispod njezine slike stajao naslov "Have Smartphones Destroyed a Generation?" (Jesu li smartphonei uništili generaciju?). Tu psihologinju, također vrlo popularnu u američkoj javnosti, kritizirali su neki kolege, koji su joj među ostalim spočitavali kako zanemaruje pozitivne utjecaje koje takve nove tehnologije donose. Kako je Haidt očito pronašao temelj u njezinu istraživanju, tako je i na sebe navukao određenu količinu negativne emocije, pri čemu ga optužuju da bira studije koje podupiru njegova gledanja, ne odustaje od stereotipa koji podcjenjuju generaciju Z te potiče moralnu paniku oko novih tehnologija.
Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog centra TESA kaže kako se utjecaj tehnologije na razvoj mladih istražuje, naravno, iako period tog utjecaja nije predug, pa su ta istraživanja još u tijeku, te učinke možemo vidjeti za neko dulje vrijeme.
– Ono što se zna jest da postoji dosta negativnih učinaka novih tehnologija, ali se može reći da definitivno postoje i neki novi pozitivni učinci. To bi bila upotreba tehnologije u svakodnevnom životu u smislu lakše dostupnosti informacija, lakšeg kupovanja, trgovanja, veće dostupnosti na globalnom tržištu. No, postoje i ozbiljne naznake, o kojima govore i neka istraživanja koja pokazuju da su utjecaji digitalne tehnologije često negativni na razvoj djece. U studiji provođenoj u Njemačkoj na djeci predškolskog uzrasta godinu dana pokazalo se da su djeca koja su više koristila tehnologiju poslije pokazivala veći stupanj teškoća u ponašanju i kašnjenje u razvoju u odnosu na djecu koja nisu koristila tehnologiju. Pokazalo se da imaju više emocionalnih teškoća, veću razinu hiperaktivnosti i nepažnje u odnosu na njihove vršnjake.To vidimo i klinički, vidi se negativan pomak u pozornosti, ta pažnja postaje kraća, pokretljivija, teže im je usmjeravanje na sadržaj. Djeca manje čitaju, ali i kad čitaju, sklonija su bržem prebacivanju pozornosti. Za dio tog utjecaja odgovorna je tehnologija, ali i način na koji su u medijima prikazani ti sadržaji, a to je da su kratki i brzo se izmjenjuju. Puno se više sjedi, manje se kreće i biva u prirodi, pa to utječe i na zdravlje. Tu je i slabiji razvoj društvenih vještina, veća osamljenost i otuđenost u odnosu na prijašnje generacije. Koliko će ti utjecaji biti dugoročni, trenutačno ne znamo i možemo reći da smo globalno kao civilizacija u velikom eksperimentu u kojem se jako mijenja način života. Vidi se kod djece slabije razvijen rječnik, a neka istraživanja pokazuju i da kognitivne sposobnosti, koje su dugo kod čovjeka rasle, sada počinju opadati, što je rezultat toga što je sve ponuđeno, a malo se traži kreativnog razmišljanjima, sve je lako dohvatljivo – kaže Tanja Dejanović Šagadin.
POVEZANI ČLANCI:
Kada se radi o pozitivnim stranama tehnologije, kaže, obično se govori o edukativnoj strani, sadržaju primjerenom djeci obrazovnog karaktera i aplikacijama za razvoj intelektualnih sposobnosti.
– Time se pomaže kognitivnom, emocionalnom, jezičnom i društvenom funkcioniranju. No djeca trebaju i koristiti te sadržaje, a ne neke druge. Uvijek je tu utjecaj roditelja, kako se mi sami ponašamo s tehnologijom i kako usmjeravamo djecu u njezinu korištenju. koliko su roditelji i sami na tim uređajima odnosno koliko su djetetu dostupni u smislu, druženja, podrške i komunikacije, da li će profitirati u smislu razvoja svojih kognitivnih, emocionalnih i govorno-jezičnih osobina. Lako je naći pomagala koja djeci vizualiziraju neke teže razumljive pojmove, i to s primjenom prema različitim dobima. Moguć je pozitivan učinak, ali važno je koliko dugo djeca koriste tehnologiju i na koji način, poželjno je ograničiti vrijeme korištenja, inzistirati na korištenju obiteljskog vremena, izlascima u prirodu i zajedničkim aktivnostima, poticanju fizičkih aktivnosti, poticati korištenje tehnologije na primjeren način. Prije svega najveća je zamka ovisnost o tehnologiji, internetu i igricama, koja zna biti prilično česta. Tu je bitno zaštititi djecu – kazala je Dejanović Šagadin.
Jonathan Haidt smatra kako je vrijeme provedeno pred ekranima i izvan osobnih interakcija, provođeno u izolaciji koja izaziva depresiju, lišilo mlade iz generacije X sna, fragmentiralo njihovu pozornost i učinilo ih ovisnima o dopaminskim udarima lajkova, retvitova i komentara.
– Generacija Z postala je prva generacija u povijesti koja je prošla kroz pubertet s portalom u džepu koji ih je odveo od ljudi iz blizine u alternativni svemir koji je bio uzbudljiv, zarazan, nestabilan – kaže i dodaje da je taj svemir "neprikladan za djecu i adolescente", kako je napisao u svojoj kontroverznoj knjizi. Prema njegovim izračunima, tehnološka inovacija za inovacijom, "hiperviralizirani" društveni mediji, prednje telefonske kamere koje omogućuju selfie – doveli su do čak 145-postotnog porasta depresije među tinejdžericama od 2010. do 2021. i 161-postotnog porasta među dječacima u istim godinama, s velikim povećanjem javljanja anksioznih poremećaja, ali i samoozljeđivanja i samoubojstava.
POVEZANI ČLANCI:
– Veliko "opnovno ožičenje" djetinjstva, u kojem je ono temeljeno na telefonu zamijenilo djetinjstvo temeljeno na igri, glavni je uzrok međunarodne epidemije mentalnih bolesti adolescenata – piše Haidt. Ono što kritičari njegove knjige predbacuju jest, primjerice, odabir grupa podataka. Na primjer, uključuje podatke iz 2020. i 2021. godine, koje su, znamo i mi, bile stresne godine izvan svih statistika zbog početka pandemije, tijekom kojih su se metode prikupljanja podataka dramatično promijenile. Zatim, radije se bavi onime što smatra uzrocima opisanih pojava nego nedvojbenim utvrđivanjem točnosti svojih tvrdnji o njihovu utjecaju. A tu je i zanemarivanje općih događaja koji su morali utjecati na Generaciju Z, kao što je 9/11, financijska kriza, pucnjave po američkim školama, skupi studentski kredit, što je sve rezultiralo velikom nesigurnošću. Ili će se izvući suprotna mišljenja u kojima se tvrdi da nove tehnologije mladi koji već imaju neku situaciju povezanu s mentalnim zdravljem koriste drugačije. Ili pak da metaanalize ne pokazuju dovoljno korelacije za isključivu krivicu novih tehnologija. Prema svemu, čini se da konačne rezultate istraživanja novih tehnologija tek treba dobiti kako bi se dobio konačan zaključak.
>> VIDEO Tomislav Krasnec o svojoj knjizi "Neprijatelji iz čista mira", paralelnoj biografiji Milanovića i Plenkovića