Još 2014. znalo se tko će na čelo UN-a, sve je bilo igrokaz!

Sve važno u Parizu događa se u kafićima. Tog dana u studenome 2014. u jedan od njih, Café de Flore, sjela su dvojica iskusnih diplomata. Srđan Kerim, nekadašnji makedonski ministar vanjskih poslova, predsjednik 62. zasjedanja Opće skupštine UN-a (2007. – 2008.) i osobni izaslanik glavnog tajnika UN-a za klimatske promjene, čovjek s nadimkom “predsjednik svijeta”, koji je bio u pretkampanji, “sondiranju terena” u državama članica Vijeća sigurnosti, neposredno prije nego što će ga njegova država podržati kao kandidata za glavnog tajnika UN-a. Francusko ministarstvo vanjskih poslova dotad je bilo odrađeno – ondje su mu jasno rekli da protiv njega nemaju primjedbe. Preko puta sjeo mu je njegov stari prijatelj, diplomat “teške kategorije”, jedan od onih koji su obilježili francusku i svjetsku diplomaciju posljednjih 20 godina, s izvrsnim vezama u SAD-u. Kerim mu je otkrio svoje planove – sad je red na glavnog tajnika iz istočnoeuropske skupine pa se namjerava kandidirati.

– Ti bi, Srđane, bio izvrstan kandidat. Ako istočnoeuropska skupina uopće dobije to mjesto, u što nisam siguran. Zapadna Europa nije imala glavnog tajnika već 35 godina, od Kurta Waldheima. I ako budete vi, pa onda Južna Amerika, pa onda dalje, to je 60 godina. Prevelika je to pauza, zapadna se Europa neće s tim složiti, a mislim da već imaju i spremne ljude – kazao mu je i istresao tri imena, muškaraca iz Zapadne Europe. Talijan Romano Prodi, Šveđanin Carl Bildt i Portugalac António Guterres, koji je dvije godine poslije i izabran na čelo te krovne svjetske organizacije.

Što se dogodilo? Kako je zapadna Europa istisnula istočnu i time prekršila pravilo rotacije, što je ozbiljan presedan u funkcioniranju UN-a i moglo bi imati trajne posljedice na rad i funkcioniranje UN-a. Pozadinu izbora za glavnog tajnika otkriva nam sam Srđan Kerim. Dok sjedimo u njegovu stanu u Opatiji gdje provodi dio godine – ima i hrvatsko državljanstvo jer mu je majka podrijetlom iz Petrinje – slaže kockice i upozorava na, kako ih zove, simptome koji su upućivali na neočekivani rasplet kao posljedicu tajnih dogovora, kršenja konsenzusa i dirigiranja glasova.

Konsenzus istoka s Rusijom

– Ne, nije mi krivo što nisam izabran, ali su mi iz ove perspektive stvari jasnije – kaže taj diplomat koji je karijeru počeo još u doba Jugoslavije kao pomoćnik ministra vanjskih poslova Budimira Lončara. Uz diplomatsku karijeru, gradio je i onu akademsku, predavao na sveučilištu, pisao pjesme, bio je do 1991. član uprave i potpredsjednik NK Crvena zvezda, dok je u privatnom biznisu vezan za medije – bio je posebni izaslanik WAZ Media grupe za jugoistočnu Europu i izvršni direktor Ost Holding GmbH sa sjedištem u Beču te direktor tvrtke Media Print Makedonija. Za nekog s takvom biografijom prečesto koristi naziv “simptom”, kao da je liječnik, smije se. A ipak su simptomi značajni u rasvjetljavanju pozadine bitke za UN.

Prvi simptom bilo je prijateljsko upozorenje iz pariškog kafića. Posebno zanimljiv bio je tajming.

– U Pariz sam otišao deset dana nakon što je istočnoeuropska regionalna grupa prvi put od osnivanja, pod predsjedavanjem Gruzije, uspjela postići konsenzus i objavila zaključak koji je podijelila svim članicama UN-a, a u kojem kaže kako smatra da deveti glavni tajnik UN-a mora biti iz istočne Europe. Grupa je bila jedinstvena, a konsenzusu se, što je vrlo važno, pridružila i Rusija. Bio je to ključni trenutak budući da je Rusija prethodno, kad god se netko kandidirao iz istočne Europe, bila protiv. Dakle, istočna je Europa artikulirala, ali i institucionalizirala svoj interes – govori Kerim.

Taj konsenzus koji je uključivao i Rusiju bio je poticaj da Kerim razmisli da se kandidira za šefa UN-a, a makedonski premijer Nikola Gruevski ga je u tome i potaknuo: “Hajde, kandidiraj se, bio si predsjednik Opće skupštine UN-a, i to jedinstven u posljednjih 20 godina, jedini izabran jednoglasno.” Službeno su ga kandidirali u prosincu i bio je prvi čija je aplikacija stigla na East River u procesu selekcije, koji se ovoga puta malo otvorio javnosti tako da su prvi put kandidati bili poznati, a da se o njima nije samo šaputalo po hodnicima UN-a. Organizirana su i dva izlaganja, a i rezultati “tajnog” glasovanja u Vijeću sigurnosti curili su u javnost. No, unatoč tome, velik dio selekcijskog procesa i dalje je ostao iza zatvorenih vrata i sastojao se od zakulisnih dogovora.

– Kad upozorenje mog francuskog prijatelja pretočite u politiku, vidite da su od početka sve tri zapadne članice Vijeća sigurnosti koje imaju pravo veta – SAD, Velika Britanija i Francuska – osporavale pravo istočnoeuropskoj skupini na svog glavnog tajnika, preskakale su princip rotacije. Stalno su govorile: “Hoćemo ženu” i, posebno, “Hoćemo najboljeg kandidata”. A taj kandidat onda ne mora biti iz istočnoeuropske skupine – dodaje.

Princip izmjene regija koje daju glavnog tajnika – a u UN-u ih je pet (afrička, azijsko-pacifička, istočnoeuropska, latinskoamerička, zapadnoeuropska) – često se obilježava kao neformalnim, no UN je donio više rezolucija u kojima se ističe da se pri izboru glavnog tajnika “mora voditi računa o zemljopisnoj izmjeni”. Na pitanje imaju li danas, u novoj geopolitičkoj situaciji, te skupine smisla, Kerim odgovara: – Apsolutno!

– Nije riječ o političkim, već o zemljopisnim skupinama, služe samo za kandidiranje i praktične su prirode. One su nešto kao izborne jedinice. Kako ući u Vijeće sigurnosti nego preko naše skupine koja ima jedno stalno i jedno promjenjivo mjesto? Tako je ušla i Hrvatska 2008. kad je – a bila je to mala senzacija – pobijedila Češku. Da, sad to mogu reći, pomogao sam Hrvatskoj, jesam, ali nisam to smio reći. Pomogao sam, ali diskretno, preko svojih veza u Africi i Aziji – dodaje.

Početna pozicija, prije selekcijskog procesa u UN-u, izgledala je ovako: Francuska je bila najmekša, govorili su da “shvaćaju da je red na istočnoj Europi”, Britanija i SAD su željele “najboljeg kandidata”, Kina je zagovarala rotaciju, a Rusija je s istočnoeuropskom skupinom i potpisala zajednički stav o kandidatu iz te skupine.

– U Moskvi sam dobio uvjerenje da Rusija podržava da to bude netko iz naše skupine, što su u više priopćenja tamošnjeg MVP-a i odgovarajući na pitanja novinara i potvrđivali – kaže Kerim.

No priča dobiva prvi zaplet nakon prvog neformalnog glasovanja u Vijeću sigurnosti. Tada je bilo 13 kandidata, od toga devet iz istočne Europe – među njima i Vesna Pusić.

– Guterres je dobio 12 glasova podrške, tri neutralna i ni jedan protiv! Ako se držimo onoga da je bio red na istočnoj Europi i da bi trebala biti žena, trebao je dobiti negativan glas od Rusije i Ukrajine, koje su se trebale držati konsenzusa naše grupe, potom Kine koja je inzistirala na regionalnoj rotaciji te Novog Zelanda koji je imao svoju kandidatkinju Helen Clarke – ističe.

Protiv Guterresa nema ništa, dapače. Prvi mu je čestitao.

– Imao je veliku prednost nad ostalima, pa čak i nad nekolicinom nas koji smo imali veze s UN-om, a što je bio hendikep drugih kandidata poput Vesne Pusić, posljednjih je 10 godina bio vrlo vidljiv kao visoki povjerenik za izbjeglice. Ali zanimljivo da je dao ostavku na to mjesto prije izbora, iako nije morao. Mandat povjerenika nije ograničen, mogao se ponovno kandidirati – napominje Kerim.

Treći simptom zapazili su samo bolji poznavatelji UN-a. Naime, dva su uvjeta da Vijeće sigurnosti preporuči kandidata Općoj skupštini. Prvi je taj da nema ni jedan veto stalnih članica. No postoji i drugi – a taj je da kandidat mora dobiti najmanje devet glasova podrške članica Vijeća sigurnosti. U prvom krugu je samo petero kandidata ispunilo taj uvjet.

– Da su svi kandidati, a bilo ih je 13, imali istu vrlinu kao Vesna Pusić i Crnogorac Igor Lukšić, povukli bi se odmah. Ostalo bi samo nas petero koji smo iz prve dobili devet glasova “za”. No vukli smo se kroz čak šest krugova glasovanja. Onda su u šestom rekli, e sad ćemo koristiti veto – dodaje Kerim.

U tih šest krugova glasovanja – primijetili su mnogi diplomati – jedina konstanta bio je Guterres. Prvi i šesti krug su po rezultatima bili apsolutno jednaki – nije dobio ni jedan glas protiv. Kako je počelo, tako je i završilo. Jesu li glasovanja onda bila suvišna i jesu li bila samo predstava? Ostali su fluktuirali, dizali se i padali. No kažu da ni to nije slučajno. Amerikanci, dodaju poznavatelji, kontroliraju pet glasova – Britaniju, Japan, Španjolsku, Ukrajinu, Egipat. Njime su “štitili” Guterresa, da mu se protukandidati previše ne približe i ugroze ga. Čim bi se netko približio, ovi ga “opale” i srozaju na ljestvici.

Indikativno je, smatra Kerim, i to što je proces selekcije glavnog tajnika otvoren pod predsjedanjem SAD-a, a zatvoren pod predsjedanjem Rusije. Svi su govorili iza zatvorenih vrata, ovaj put će biti izabran onaj za kojeg se budu dogovorili SAD i Rusija, a sekundirat će Kina, kao što je prije 10 godina izabran Ban Ki-moon kao rezultat dogovora Kine i Amerike, dok je Rusija sekundirala. U tom kontekstu treba promatrati i izjavu američke veleposlanice pri UN-u Samanthe Power koja je nakon izbora Guterresa, freudovski otkrila tajnu. Poručila je kako je “dobro što smo se dogovorili” jer bi ona, inače, “umjesto da Božić proslavi s mužem i djecom, glasovala 49. put za glavnog tajnika”.

Korodirala vrata ili mozgovi?

– Provalila je da je dogovoreno – smije se Kerim. Pozadinu vidi u tome da je SAD, kao reakciju na rusko pristajanje uz istočnoeuropsku skupinu, eliminirao mogućnost glavnog tajnika iz te skupine, dok su Rusi napravili koncesiju i pristajanjem uz Guterresa pokušali spriječiti urušavanje UN-a koje bi, smatra, slijedilo ako dogovor ne bi bio postignut. Opcija da se pribjegne kandidatima iz Južne Amerike nije dolazila u obzir, Bugarka Irina Bokova, koja je u medijima slovila kao favoritkinja, bila je neprihvatljiva Zapadu zbog veza s Rusijom, a naknadno “ubačena” Kristalina Georgieva neprihvatljiva “lijevoj” opciji u Europi.

Kako će se dalje razvijati UN, Kerim ne zna – treba pričekati da prođe mandat Guterresa pa da se vidi je li princip regionalne rotacije zauvijek izgubljen. Svakako UN treba mijenjati, postao je petrificirana, birokratska utvrda – kaže Kerim i izlazi pokazujući nam vrata koja vode na terasu.

– Imao sam ovakva vrata u uredu dok sam bio predsjednik Opće skupštine UN-a, ali se nisu mogla otvoriti. Zašto, pitam nadležnu službu. Nitko ih nije otvarao 40 godina, kažu mi. Ljudi Božji, otvorite ta vrata, gubim živce. Dolaze svi, gledaju i ništa. Na kraju zovem tri podtajnika UN-a, podtajnika za upravljanje, za sigurnost i podtajnika za rad s Općom skupštinom. Gledaju i oni ta vrata. Korodirala su, kaže mi jedan podtajnik. Hvala što ste mi rekli, ali mislim da nije problem u vratima, već u tome što su naši mozgovi korodirali, odgovorima. Ne trebam ljude koji će mi objašnjavati zašto se nešto ne može, već kako ćemo nešto napraviti – prisjeća se Kerim. Bilo je to u petak oko 18 sati. U ponedjeljak ujutro dočekala su ga otvorena vrata. Promjena je ipak, vidjeli su, moguća.

>> Tko je Antonio Guterres - čovjek koji će preuzeti vođenje UN-om 2017. godine    

>> Bivši portugalski premijer bit će novi glavni tajnik UN-a: 'Počašćen sam i sretan'